Skup su organizirali katehetski uredi u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek, a nakon uvodne molitve i pozdrava pomoćnog đakovačko-osječkog biskupa Ivana Ćurića te organizatora, program je nastavljen predavanjima.

(Ne)održivost transhumanističke vizije čovjeka i svijeta

Prvo predavanje održao je doc. dr. sc. Odilon-Gbénoukpo Singbo pod naslovom „(Ne)održivost transhumanističke vizije čovjeka i svijeta“. Vlč. Singbo naglasio je kako transhumanizam kao intelektualni i kulturni pokret afirmira mogućnost i poželjnost suštinskog poboljšavanja ljudskog stanja primjenom razuma i osobito uporabom tehničkih rješenja kako bi se usporilo ili eliminiralo starenje i uvelike poboljšale ljudske intelektualne, fizičke i psihološke sposobnosti. Takva definicija nedvojbeno stavlja filozofiju, pa i teologiju pred novi društveni, znanstveni, gotovo religijsko-tehnički izazov, istaknuo je.

Temeljna je ideja osloboditi čovjeka svega s čime se bori – bolesti, starenja i u konačnici smrt. Predavač je naglasio kako smo suočeni s novim poimanjem ljudske zbilje jer ranjivost kao temelj ljudskosti postaje problem kojega se treba riješiti. Predavač je zatim pojasnio da je temeljno sredstvo za ostvarenje transhumanističke vizije čovjeka upravo tehnologija, odnosno  konvergentne tehnologije koje u mnogočemu pomažu u poboljšanju kvalitete životnih uvjeta.

„Međutim, pod okriljem transhumanizma, tehnologija može postati sredstvo dehumanizacije, odnosno odricanja od ljudskoga, zbog dolaska tzv. posthumanog bića. Premda nije jasno kakvo će biti to biće, za pretpostaviti je da je slika antihumanoga i oblik krajnje pobune protiv Boga, stvoritelja i svedržitelja. Takvo biće koje bi pobijedilo granice smrtnosti, bilo bi slika antivazmenog događaja Isusa Krista. A izvan toga događaja, čovjek postaje središte vlastite elaboracije, i posljedično izvor samouništenja jer ne može naći smisao sam po sebi i u sebi“, rekao je predavač.

„Bez traganja za smislom, za onim što je izvan njega i što ga beskrajno nadilazi, čovjek gubi razlog opstanka. Vrijednost transhumanizma nalazi se u tome da nam pomaže nanovo otkrivati, aktualizirati i autentično živjeti te neprolazne istine o čovjeku i o svijetu“, zaključio je vlč. Singbo.

Trans protiv humanizma

Drugo predavanje održao je magistar komparativne književnost, novinar i publicist Matija Štahan pod nazivom „Trans protiv humanizma“. Analizirajući različite aspekte problematike transhumanizma, predavač je izložio načine na koji se transhumanizam manifestira u suvremenoj politici i društvu. U predavanju je podvrgnuo analizi korijene transhumanizma kao i njegovu „vidljivu“ povijest pod tim imenom, koju je izložio etimološkoj analizi, ali i filozofskoj raščlambi te smještanju u kontekstu suvremenoga doba.

Predavač je iznio pretpostavke o perspektivama transhumanizma u budućnosti, a u predavanju je bilo osobito raščlanjivanje svih slojeva transhumanizma kao fenomena: po čemu je on znanost, po čemu je ideologija, po čemu je filozofija, a po čemu čak i religija? Stavljajući transhumanizam u širi kontekst opće digitalne revolucije, kao i supstancijalne promjene u poimanju odnosa Boga i čovjeka u procesima dugog trajanja na Zapadu, mag. Štahan zastupao je tezu kako je transhumanizam po svim svojim bitnim sastavnicama nepomirljiv s kršćanstvom.

Multidimenzionalnost spola i rodna disforija

U drugom dijelu stručnoga skupa uslijedila su tri predavanja. O „Multidimenzionalnosti spola i rodnoj disforiji“ govorila je prim. doc. dr. sc. Vlatka Kovač, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije. Predavačica je iznijela svoje iskustvo rada s djecom i mladima koji uslijed drugih poremećaja u razvoju osobnosti, često podliježu utjecajima trendova i medija što im dodatno otežava stanje i tijek sazrijevanja. Naglasila je kako je od velike važnosti posvetiti dovoljno vremena i stručnog kontinuiranog praćenja mladih i djece s takvim teškoćama, no stručnjaka je nažalost još uvijek nedovoljno.

Istaknula je kako se promjena stava prema rodnoj disforiji može razvidno pratiti kroz promjene u klasifikacijskim sustavima. U trećem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za psihičke poremećaje (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, DSM) radilo se o parafiliji, u četvrtom izdanju o poremećaju rodnog identiteta, dok se u najnovijem, petom izdanju ovo stanje naziva rodnom disforijom, čime je izbjegnuto spominjanje riječi poremećaj u nazivu stanja.

„U suvremenom zapadnom društvu se na rodnu nenormativnost donedavno gledalo kao na oblik psihopatologije (Richards i sur., 2015.). Zadnjih se desetljeća ovaj odnos mijenja i rodna se disforija sve rjeđe smatra psihopatološkim stanjem, a sve češće varijacijom koja samo ponekad zahtjeva medicinsku skrb“, istaknula je dr. Kovač.

Uništavanje vrijednosti uz pomoć umjetnosti ili otvaranje vrata u transhumanizam

Drugo predavanje održala je teatrologinja i kazališna kritičarka dr. sc. Sanja Nikčević, redovna profesorica u miru,  pod nazivom „Uništavanje vrijednosti uz pomoć umjetnosti ili otvaranje vrata u transhumanizam“. Istaknula je kako se transhumanizam definira kao negativan utjecaj tehnologije do te mjere da se u društvu poništava temeljna bit čovjeka i zamjenjuje tehnologijom. No tako radikalan odnos prema čovjeku ne može nastati u jednom danu, istaknula je.

U Europi je proces započeo nakon II. svjetskog  rata kada je novi ateistički svjetonazor (sekularizam) zamijenio kršćanski i krenuo na svim planovima ljudskog života otvarati vrata novim idejama koje su danas završile, između ostaloga, i u transhumanizmu jer su te nove ideje  bile dominantno razaranje starih, kršćanskih vrijednosti.

„Sedamdeset i pet godina razaranja vrijednosti u europskoj umjetnosti dovelo je do slijepe ulice: publika bježi od umjetnosti koja samo ruši, a umjetnost postaje sve praznija i glasnija pa ili vrijeđa ili sablažnjava da bi dobila reakciju publike. Umjetnost (naročito kazalište) je važna u ljudskom životu jer utječe i na mozak (razum) i na osjećaje, i na dušu. Umjetnost oblikuje našu sliku o svijetu koja određuje i naše djelovanje tako da uništavanje vrijednosti uz pomoć umjetnosti ima vrlo ozbiljne posljedice na čovjeka. Srećom postoje i mogući izlazi iz toga, naročito u sferi odgoja i obrazovanja, upravo uz pomoć umjetnosti“, istaknula je prof. Nikčević i navela pozitivne primjere predstava, djela i radio drama.

O ideji transhumanizma u odgoju: iskustvo posthumane utopije

Treće predavanje održao je prof. dr. sc. Goran Livazović pod nazivom „O ideji transhumanizma u odgoju: iskustvo posthumane utopije“. Doba umjetne inteligencije, transhumanog ili „poboljšanog” čovjeka najavljuje se kao danost ljudske želje za prevladavanjem i kontrolom vlastitih bioloških ograničenja. Svojim izlaganjem predavač je potaknuo otvoreni dijalog o perspektivama i važnosti odgojnog djelovanja u svijetu koji se ubrzano dehumanizira, programira i automatizira, radi zauzimanja za pedagogijsku analizu moralno-etičkog postupanja koja je sastavni dio ove problematike.

Naglašeno je kako je važno propitati scenarije u kojima se nestankom čovjeka gubi i vrijednosti poput odgovornosti, rada, slobode, ljubavi ili kreativnosti, te posljedicama za mogućnost odgoja i obrazovanja. Koje i kakvo će biće nakon čovjeka biti u životnoj mogućnosti uopće misliti, odgajati, ljubiti i smisleno živjeti, čak i griješiti? Koji su to naši „prirodni“ nedostaci i ograničenja te tko će biti tvorac novog „transhumanog čovjeka“? Što je potrebno poboljšati i može li se mehanički poboljšati sebe, druge ili naše međusobne odnose? Ovim izlaganjem vjeroučitelji su imali prilike promišljati o granicama transhumanizma i smislu ljudskog postojanja upravo kroz proces suočavanja s vlastitim nesavršenostima kao originalnim izrazom jedinstvenosti životnog i odgojnog iskustva.

Uslijedila je još jedna tematska rasprava, a zatim je stručni skup uz evaluaciju i obavijesti iz katehetskih ureda, završio molitvom, izvijestio je Katehetski ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.