Zbog epidemioloških mjera, uz đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića prisustvovalo je samo desetak svećenika, manji broj rodbine, bivših župljana i prijatelja. Poslije ukopa, u crkvi sv. Vinka Pallottija slavljena je misa zadušnica koju je predslavio nadbiskup Hranić.

Liturgijski obred ukopa

Oproštajni govor na groblju izrekao je redovnički subrat pokojnika, župnik Župe sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima, o. Ilija Sudar, SAC  i mons. Tadija Pranjić, župnik Župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima.
O. Sudar je rekao: „Dječak Jozo u sedmom razredu osnovne škole oduševljava se za redovnike palotince koje je upoznao preko slajdova dijaprojektora. Kasnije, o njemu – svećeniku – piše u spomenici njegov subrat o. Mario Plum, kome je došao pomoći oko organizacije gradnje župne crkve i samostana u Vinkovcima: ‘Naš novi kapelan P. Jozo Ivić, prof. fundamentalne teologije pokazao se kao vrlo dobar čovjek, pastoralac, a nadasve blizak čovjeku. Župljani su ga brzo zavoljeli, a bilo bi čudo da nisu, jer p. Jozo posjeduje visoke svećeničke kvalitete’. I ja mogu s odgovornošću potvrditi, jer sam ga poznavao od 1985., da je volio Crkvu, volio je ljude, volio je počastiti i družiti se, volio je Boga moliti“, istaknuo je o. Sudar.

„Zadnjih osam mjeseci, nakon moždanog udara puno je patio, i kao svećenik suobličio se Kristu patniku. Vjerujemo da je Bog vidio tu patnju i da će ga za to nagraditi, kao i nas za koje je patio. Izražavam sućut dvojci braće i sestri koji su ovdje, zajedno sa članovima uže rodbine. Pozdravljam i prisutnog župnika Župe Donja Tramošnica, BiH – rodne župe pokojnog o. Ivića – fra Josu Oršolića“, rekao je o. Sudar.
Od pokojnog o. Joze, uime Vinkovačkog dekanata, oprostio se i mons. Pranjić. Rekao je: „Bio je čovjek vedre duše, no zadnjih godina s tugom se prisjećao svoje rodne Bosanske Posavine koja je dala puno duhovnih zvanja, a sada je poluprazna i pusta. Želio bih ti zahvaliti i za svu ljubav i dobrotu koju si pokazivao prema dijecezanskom kleru, primajući nas kod sebe na bezbroj susreta. Neka ti dobri Bog i Majka Božja koju si posebno častio, budu utjeha nakon svih patnji koje si prošao. Neka ti bude laka hrvatska zemlja.“

Misa zadušnica

Nakon sprovodnih obreda uslijedila je misa zadušnica u župnoj crkvi sv. Vinka Pallottija. Nadbiskup Hranić, oslanjajući se na pročitane biblijske odlomke, u homiliji je rekao: „Bog ostvaruje obećanja dana svom izraelskom narodu. Pred sobom šalje, prema Malahijinim riječima, proroka Iliju. Ostvarenje Malahijina proročanstva o Iliji koji će prethoditi Mesiji, kršćanska povijest prepoznaje u Ivanu Krstitelju”.
“U evanđeoskom tekstu sv. Luke čuli smo izvještaj o rođenju Ivana Krstitelja. Sveti Luka pisao je svoje evanđelje na temelju već sastavljenih izvješća te na temelju svjedočanstva očevidaca. I dok se drugi pitaju ‘Što će biti od ovoga djeteta?’ njegov otac Zaharija u svom hvalospjevu odmah daje i odgovor na to pitanje: ‘A ti dijete prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove’. Ivan Krstitelj dolazi s Ilijinim duhom da obrati srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima“, rekao je nadbiskup te nastavio: „Mi, draga braćo i sestre, vjerujemo da po navještaju riječi Božje, Bog ponovno progovara svome narodu te da naviještenu riječ smijemo i trebamo primijeniti na nas okupljene. Opraštamo se ovom liturgijom od p. Joze, koji je ovoj župnoj zajednici u tri navrata svoga boravka poklonio 17 godina svoga svećeničkog života i redovničkog svjedočenja. Po povratku sa studija dolazi ovamo, u ovu, tada mladu, župnu zajednicu”.
Nadalje, nadbiskup je istaknuo kako je svećeniku prva župna zajednica „prva ljubav“ koja daje osjetiti ljepotu svećeničkog poziva i oblikuje mu „krila“ koja ga nose kroz život. „To je p. Jozo doživio ovdje. Mlad, obrazovan svećenik i redovnik, prevoditelj više knjiga u izdanju KS-a na hrvatski jezik, izvrstan bibličar koji je osim hrvatskog jezika govorio još njemački, engleski, talijanski i francuski. Vedar, marljiv, sustavan. S vama je proživio i najgore ratno razdoblje. Gospodin ga je poslao među vas da mu kao Ivan Krstitelj pripravlja putove do vas i do vaših srca te ga naviještanjem, katehezom, podjeljivanjem sakramenata i drugim oblicima svećeničkog djelovanja vama predstavi, a vas po krštenju i oproštenju grijeha dovodi k Njemu. Izvrsno se uklopio među svećenike Vinkovačkog dekanata.“

Nadbiskup je spomenuo i daljnje pastoralno djelovanje o. Ivića. Bio je profesor fundamentalne i dogmatske teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Početkom 2019. ide iz Vinkovaca u Zaprešić, da bi se prije osam mjeseci shrvan bolešću zadnji puta vratio u Vinkovce te „ovdje, uz srce, ostavio i svoje kosti“.
Na kraju, nadbiskup je zahvalio osoblju Doma za starije i nemoćne osobe u Vinkovcima koje je primilo i njegovalo o. Jozu sve dok „preksinoć nije završio svoj advent – svoj hod ususret Gospodinu koji dolazi te otišao pokloniti se malom Isusu i pridružiti se božićnom pjevu anđela“. Zaključujući, nadbiskup Hranić je rekao: „Dragi Jozo, izmoli nam novih redovnika i svećenika koji tako vole svoju svećeničku službu i redovničku zajednicu kao što si je ti volio! Zahvaljujem Ti na svemu čime si nas zadužio. Svojom molitvom pred Gospodinom i nama pripravi put u kuću Očevu. Amen.“

Životopis o. Joze Ivića, SAC – iz homilije nadbiskupa Hranića

Rodio se 28. rujna 1954. godine u Donjoj Tramošnici u Bosni i Hercegovini, od oca Ive i majke Janje rođ. Gagulić. U svome rodnom mjestu, u Donjoj Tramošnici pohađao je osnovnu školu. U nakani da postane svećenik, poslije osnovne škole otišao je u Gimnaziju u Sjemenište na Šalati u Zagrebu. Ondje je i maturirao 1974. godine. U želji da postane član Družbe katoličkog apostolata, palotinac, prijavio se u Družbin novicijat južnonjemačke provincije Srca Isusova, sa sjedištem u bavarskom gradiću Friedbergu. Uslijedile su dvije godine novicijata u Untermerzbachu. Poslije studija filozofije u Njemačkoj, 1978. godine vratio se na studij teologije na KBF-u u Zagrebu.

Doživotne zavjete položio je 1980. godine, kad je i zaređen za đakona. Za svećenika ga je na Petrovo 1981. godine u katedrali u Đakovu zaredio pokojni biskup Ćiril Kos. Poslije mlade mise nastavio je poslijediplomski studij fundamentalne teologije te biblijskih znanosti na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i postigao akademski gradus magistra znanosti. Po povratku sa studija dolazi u Župu sv. Vinka Pallottija u Vinkovce gdje je godinu dana (od 1983. do 1984.) bio župni vikar, a onda kroz 11 godina (od 1984. do 1995.) župnik iste župe. U Zagreb  odlazi 1995. godine te postaje rektor kuće i voditelj novicijata. Godinama je bio poglavar Redovničke obitelji otaca palotinaca u Hrvatskoj. Godine 2000. ponovno se vraća u Vinkovce, na tri godine.

Potom odlazi u Župu Blažene Djevice Marije Kraljice apostola u Zaprešić da bi se 2015. ponovno vratio u Vinkovce kao župni vikar i voditelj novicijata. Predavao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu kolegije iz fundamentalne i dogmatske teologije. Iz Vinkovaca početkom 2019. ide u Zaprešić da bi se 2020., prije osam mjeseci već teško bolestan, zadnji puta vratio u Vinkovce te se smješta u Dom za starije i nemoćne gdje je i preminuo 21. prosinca 2020.