Slavlje su započele misom koju je predslavio rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić koji je u propovijedi prikazao teško vrijeme 19. st. u kojem je bl. majka Marija Terezija živjela, a u kojem je radnička klasa bila izrabljivana, te je, u poveznici s dnevnim evanđeljem, rekao: „Kao što je u evanđeoskom odlomku današnje liturgije Isus zaplakao nad Jeruzalemom, tako je i dobri Bog vidio nevolje toga naroda i u određenom povijesnom trenutku nadahnuo je određene osobe da liječe rane toga zapuštenog naroda. Karizma vaše zajednice upravo je bila povezana s tim da pomaže i ublažuje bijedu siromaštva, teret bolesti i teret neprosvijećenosti. To je majka Marija Terezija činila, a koliko je plodan bio njezin rad, vidi se iz toga što je, kad je umrla, bilo 1500 sestara.“

Istaknuo je zatim da je majka Marija Terezija s ocem Teodozijem, utemeljiteljem Družbe, prepoznala i znakove svoga vremena, i što i kako treba činiti, i primijetio da je to Crkva puno kasnije shvatila, poslije više od 50 godina, te je postavio pitanje: „Zašto netko prepozna to, a netko ne?“, te je dao i odgovor: „Oni koje vodi Duh Božji“ to su prepoznali. Tu je misao povezao s Pavlovim govorom u Poslanici Efežanima, o „opremi Božjoj“:  „Prvo, da bokovi budu opasani istinom, osjećajem za pravednost, da mnogi idu putem mira, imamo štit vjere, mač duha, neprestanu molitvu i da bdijemo. Koja je uloga redovničke zajednice? Upravo to. I ako redovnička zajednica to čini, Bog počinje djelovati i ljudi se bude, jer svijet je umoran od svega. On želi autentičan život, on želi Krista. A ljudi s „opremom Božom“, oni su blagoslov kamo god dođu, ako rade na porti samostana, u vrtu, ili u kuhinji, uopće nije bitno koji posao. Odgovorni ili manje odgovorni (misli se na poziciju), ti ljudi blagoslov su za svijet i za zajednice u kojima žive.

Propovjednik je zatim, na temelju navedene Pavlove poslanice, iznio vrijednosti „štita vjere“, te kako ćemo prepoznati imamo li religiju ili imamo vjeru: „Religiozan čovjek ništa ne očekuje od Boga, on se moli, ne vjeruje da njegova molitva može biti uslišana. Mnogi religiozni ljudi stalno traže molitve, a ne vjeruju da Bog može promijeniti bilo što, zato gledaju da netko drugi moli, da promijeni njihovu situaciju.“

Za završetak slavlja bilo je pripremljeno zajedničko klanjanje s uglazbljenim i otpjevanim izrekama bl. majke M. Terezije, u zahvalnoj svečanoj atmosferi.

Večernjim hvalama Božanskoga časoslova još jednom i još bezbroj puta sestre su zahvalile Gospodinu za bogat i plodan život Majke, suutemeljiteljice Družbe te za primjer i zagovor u nebu. Istaknule su kako je samostanska crkva otvorena svakoga dana od 8 do 16 sati, a pod korom je stalno za upis dostupna Knjiga zahvala i prošnji bl. Majci M. Tereziji. Sve što se u nju napiše ili što se pošalje na kontakt, naznačen na mrežnoj stranici, bit će uključeno u molitve i žrtve sestara.