Na slavlju je sudjelovalo više od stotinu vjernika punitovačke župe, okolnih mjesta i pripadnika Zemaljske udruge Podunavskih Švaba, ogranak Đakovo.

„Okupljeni u ovoj crkvi oko kipa sv. Antuna zahvalni smo što je naša župna zajednica pošteđena bolesti uzrokovane virusom COVID- 19. Ovaj kip sv. Antuna postavljen u ovoj crkvi kod njezine izgradnje 1937. godine, prognan je zajedno sa Nijemcima, odnosno sklonjen je 1944. Najprije je sklonjen u župni dvor u Punitovcima, a kasnije prevezen u Čepin, u crkvu sv. Antuna na Ovčari, gdje je bio sve do povratka u crkvu u Krndiji 10 svibnja 2014. godine. Čudesno je da je pri razaranju crkve ovaj kip ostao netaknut, neoštećen. Ovaj kip godinama nije bio među nama, kao što je godinama ova crkva čekala svoju obnovu, baš kao što smo i mi bili odvojeni jedni od drugih i mjesecima nismo bili zajedno u euharistiji zbog pandemije COVID- 19. Raduje me što smo danas u zahvalnosti sv. Antunu, Gospodinu našem kojega sv. Antun drži u rukama i zahvalni Bogu što je našu župnu zajednicu zaštitio od bolesti virusa. Kao što je sv. Antun u svoj zagrljaj primio Isusa, brinući o njemu, tako i mi primimo sv. Antuna u svoje srce i brinimo se jedni za druge u ljubavi, zajedništvu, međusobnom razumijevanju i uvažavanju, oslobođeni mržnje, netrpeljivosti, zavisti i zlobe. Pomažimo jedni drugima kao što sv. Antun pomaže nama u svakodnevnom životu“, rekao je župnik Pardon na početku misnog slavlja, dodavši kako je sv. Antun prvi povratnik u selo Krndiju, nekada najveće selo Đakovštine i šire, a nakon patnji stradanja u logoru Krndija i protjerivanja njenih stanovnika od komunističkih vlasti.

Kip sv. Antuna u crkvi u Krndiji

„Danas smo čuli kako je židovski narod kroz povijest često tražio svoje mjesto življenja pod suncem, a čuli smo iz Evanđelja i prispodobu o talentima. Primjenjujući ono što smo čuli u našim životima znamo da nam ništa samo od sebe neće  olakšati življenje, nitko nam neće dati bogatstvo materijalno i duhovno bez našeg htijenja, truda i zalaganja. Poruka je to svima nama koji smo prošli pandemiju zaraze virusom, poruka da se ne vratimo na staro, da ne budemo odvojeni jedni od drugih, da si međusobno pomažemo, da budemo čovjek prema čovjeku, da nastavimo živjeti poučeni svime lošim i negativnim prije pandemije. Sveti Otac je rekao da će naš život bili bolji ili lošiji, a bit će onakav kakvog ga mi sami oblikujemo, kako oblikujemo svoju svijest, ponašanje, svakodnevnicu. Nemojmo nastaviti svoj život s virusom neslaganja, netrpeljivosti i odvojenosti jedni od drugih. Bili smo zatvoreni u svoje domove, misna slavlja smo pratili putem medija, bili smo željni zajedništva. Sada smo tu, zajedno, zahvalni u zdravlju i nastavimo zajedno u činjenju dobrih djela. Nastavimo bez virusa oholosti, samo življenja, nebrige za druge. Živimo u onome što nam je Bog dao, a ne to zakopati kao što nam govori prispodoba o talentima, oplemenjujmo našu dušu, naša srca, naše zajedništvo. Zagrlimo jedni druge kao što je sv. Antun zagrlio Isusa, brinimo se jedni za druge kao što se Bog brine o nama, činimo dobra djela kao što je to Isus činio, pronađimo izgubljeno u sebi kao što nam sv. Antun po našim molitvama čini, pronađimo novi put, bolji, drukčiji, ljepši. Molimo sv. Antuna, sveca kojega štuje cijeli svijet da zagovorom kod Gospodina i Oca njegova svima nama pomogne da budemo dostojni življenja u pravednosti i zajedništvu na putu zajedništva u vječnosti“, rekao je župnik u homiliji.