Pozdravljajući djelatnike Škole na čelu s ravnateljem Franom Barišićem, a osobito okupljene učenike i njihove roditelje, biskup se prisjetio kako je prije deset godina na svetkovinu sv. Josipa potpisao Odluku o utemeljenju Katoličke osnovne škole u Požegi. Napomenuo je kako je tom prigodom sv. Josipu povjerio da svojom šutnjom učenike neprestano podsjeća na onoga koji je Riječ – Isusa Krista, i da njegova riječ bude vodilja, svjetlo i smisao u njihovim učeničkim srcima. Zahvalio je Bogu za sve ono lijepo i dobro što je tijekom minulih deset godina ugrađeno u njihova učenička srca, a roditeljima i učiteljima zahvalio je za ljubav i žrtvu kojom su ih pratili na njihovu školskom putu.

U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s djecom, upitavši ih što je to škola, ili bolje tko je to škola. Nakon kratkog razmišljanja zajedno s djecom je zaključio da su škola zapravo oni, njezini učenici, jer školska zgrada, učitelji i drugi djelatnici, svi su oni u konačnici tu radi njih, i zato je njima na poseban način čestitao desetu obljetnicu Škole. Podsjetivši kako ovih dana u prirodi niču žuti jaglaci i bijele visibabe te već pomalo cvate poneko stablo, biskup je upitao djecu što je potrebno da cvijeće i drveće u prirodi počne rasti.

Na njihov odgovor da su za rast u prirodi potrebni sunce i kiša, biskup je dodao da je potrebna i tišina. U tišini klija klica, u tišini raste stabljika, u tišini dozrijeva žito, tišina je toliko plodna, važna i snažna da je vrijedno o njoj razmišljati, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako je o tišini riječ i u naviještenom evanđeoskom ulomku, u kojem se pripovijeda da je jedan čovjek po imenu Josip bio velik baš po svojoj šutnji. To je bila tišina srca u kojoj se najbolje čuje, ustvrdio je biskup.

Ako smo sabrani pred Bogom, onda u srcu osjećamo Božju blizinu i čujemo njegove poticaje što bismo i kako trebali živjeti, i iz nje rastemo, ustvrdio je biskup. Podsjetio je djecu da ona rastu tjelesno, u centimetrima i tako postaju visoka, ali da je važniji rast u srcu. Naglasio je kako im se osnivanjem Katoličke osnovne škole u Požegi željelo omogućiti da što više i što bolje rastu u srcu te budu veliki hrvatski ljudi. Ustvrdio je kako je u našoj Katoličkoj osnovnoj školi sastavni dio programa ona tišina koja se zove molitva. Ona je osluškivanje Božje blizine po kojoj Bog prestaje biti neko daleko biće i postaje stvarna osoba koja nas pokreće na prava životna opredjeljenja. Dodao je da je molitva u tišini srca također potrebna i zbog toga da se susretnemo sa samima sobom, jer to se ne događa u buci i galami.

Biskup je protumačio kako je sv. Josip u šutnji shvatio i provodio Božji naum s obzirom na Isusovo začeće po Duhu Svetom u Djevici Mariji. Istaknuo je još kako je Josip u tišini nazaretske obitelji obavljao svoje poslove kao tesar, otac i suprug, da to nisu bile neke velike stvari, nego one male i svakodnevne, i da nam je on baš zbog toga što je činio tiho i vjerno veoma blizak. Primjerom svoga osobnog i obiteljskog života sv. Josip nam poručuje da se naša veličina u obitelji ili školi ne očituje u nečem izvanrednom, nego po malim i svakodnevnim stvarima koje obavljamo vjerno, strpljivo, plemenito i požrtvovno.

Spomenuo je sv. Majku Tereziju kao primjer osobe koja je postala velikom po malim, svakodnevnim dobročinstvima koja je iz osjetljivosti svoga srca činila bližnjima u potrebi, osobito bolesnicima i umirućima. Potaknuo je učenike, njihove roditelje i učitelje da požele biti veliki ljudi na način sv. Josipa i tolikih drugih svetaca, koji su Božjom snagom rasli iz tišine srca, i kroz malenost svakodnevice izrasli u velike ljude. Zamolio je sv. Josipa da ih zagovara kod Boga i izmoli da budu naraštaj učenika koji će u svojoj Školi rasti i napredovati ne samo u znanju, nego i u srcu.

Pred kraj mise svi su zajedno otpjevali himan „Tebe Boga hvalimo“. Na svršetku misnog slavlja učenik Ivan Šain čestitao je i zahvalio biskupu što je prije deset godina osnovao Katoličku osnovnu školu u Požegi, te što svojom brigom i ljubavlju trajno podupire učenike, djelatnike i roditelje. Zamolio je biskupa da svojom molitvom i dalje prati njihove korake i njihov rast, te mu je uime svih učenika obećao molitvenu potporu u njegovoj biskupskoj službi. Potom mu je učenica Iva Penava u znak zahvalnosti uručila buket cvijeća.

Zahvalivši na čestitki, biskup je izrazio radost što će se s učenicima ponovno susresti na različitim programima proslave Dana škole. Čestitao im je svetkovinu sv. Josipa, te je na njihov daljnji školski hod zazvao Božji blagoslov. Pjevanje na euharistijskom slavlju predvodio je zbor Katoličke osnovne škole u Požegi pod ravnanjem prof. Ljube Šolić.