Seminar za župne dopisnike Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije
FOTO: Đakovačko-osječka nadbiskupija/Seminar za župne dopisnike/Predavači: Branimir Stanić i Stela Sep
Đakovo (IKA)
„Kako pisanje i slanje izvješća ne doživljavati kao posao nego širenje Radosne vijesti“ bila je tema seminara u organizaciji Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije održanog u subotu, 28. listopada na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u u Đakovu.
O temi seminara govorio je Branimir Stanić, glavni urednik i v. d. direktora Glasa Koncila, a izlaganje o temi „Iz života Crkve u radijskim i televizijskim minutama“ održala je Stela Sep, privremena rukovoditeljica HRT-ova centra u Osijeku.
Tajnica Tiskovnog ureda Martina Kuveždanin zahvalila je župnim dopisnicima na dosadašnjoj suradnji te je predstavila novu tajnicu Josipu Hrehorović te novoga predstojnika Tiskovnog ureda kancelara Nadbiskupskog ordinarijata Darija Hrgu. U izlaganju kancelar je dao presjek rada Tiskovnog ureda, uputio je u vrste vijesti i dao praktične napomene o suradnji, ističući kako je važno da vijesti koje se šalju Tiskovnom uredu budu poslane što prije, ako je moguće istoga dana kada se događaj o kojemu se piše dogodio, „jer ako se vijest pošalje i objavi dan ili dva kasnije, više nije vijest nego obavijest“, rekao je.
Predstavljajući Religijski program HRT-a te govoreći o zakonitostima radijskog i televizijskog novinarstva, Sep je pojasnila da novinarstvo, osim što izvješćuje, ima i obrazovnu ulogu, a zapravo je radost i poziv jer „oplemenjuje živote ljudi koji vaše priče slušaju ili gledaju u svojim naslonjačima u intimi svoga doma“. Naglasila je kako su u radijskom i televizijskom novinarstvu najvažniji sugovornici – osobe s kojima se slušatelji ili gledatelji mogu identificirati te je dopisnicima savjetovala kako je uvijek potrebno pripremiti se za rad, tj. odrediti koliko je tema zanimljiva, pronaći sugovornike, osmisliti pitanja, odrediti tijek razgovora i koncepciju priloga.
Poučila je prisutne kako televizijski i radijski prilozi uvijek započinju s najzanimljivijim činjenicama kako bi se privukla pažnja gledatelja ili slušatelja, a sadržaj mora biti ispričan jednostavnim jezikom, bez nabrajanja te je potrebno izvući osjećaje sugovornika i poštovati njihovu volju da pred mikrofonom otkrivaju svoja razmišljanja.
Ističući kako je najsigurniji uzrok dugogodišnjeg volontiranja župnih dopisnika i ovoga okupljanja ljubav prema Crkvi, Stanić je rekao da „je raditi u medijima Katoličke Crkve možda najzanimljivije područje novinarstva, zato što vijest iz Katoličke Crkve ili vijesti iz katoličke vjere istodobno imaju Radosnu vijest, ali imaju i napetost koju nosi crna kronika, a mi ćemo reći križ kroz koji prolazi Crkva u cjelini. Uvijek je tu napetost izvještavanja, no spasonosna poruka kroz naša izvješća može i neke ljude dirnuti i promijeniti živote“.
Kako bi napetost izvještavanja bila što manja, predavač je dopisnicima predstavio „Dvanaest pravila za radosne izvjestitelje“ te je, uz brojne primjere, prisutne poučio da vijest nije kronologija događanja, a nije ni emisija „Pozdravi i čestitke“ te „ne živi o svemu izrečenomu na događaju“, već je potrebno svaku vijest prilagoditi mediju i publici i ne komplicirati složene događaje. Potaknuo je prisutne da postanu „kulturni detektivi“ te pišu o umjetničkim vrijednostima u skrivenim riznicama župe, zatim o životu, pa i o smrti, odnosno da bilježe nekrologe vjernika koji su svojim životom za druge bili nadahnuće.
Župni dopisnici u nastavku seminara imali su zadatak osmisliti na koji način bi o jednom aktualnom događanju iz župe izvijestili za radio i televiziju, a na koji bi način napisali novinski članak. Međusobno dijeljenje ideja na svojevrsnom „redakcijskom sastanku“ otkrilo je mnoge teme i sugovornike o kojima bi se moglo izvještavati te je pokazalo važnost međusobnog susretanja, dijeljenja ideja, kao i redovite formacije, poručili su sudionici seminara.