Nakon molitve i pozdrava nadbiskupa Hranića, o radu savjetovališta u Nadbiskupiji (Bračna i obiteljska savjetovališta u Osijeku i Slavonskom Brodu te Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasija u Slavonskom Brodu) govorio je njihov voditelj, dr. sc. Josip Bošnjaković. Kao viziju savjetovališta naveo je zajedničko oblikovanje budućnosti osoba, bračnih parova i obitelji prema općeljudskim i kršćanskim vrijednostima. Misija savjetovališta je savjetovanjem, prevencijom i edukacijom promicati obiteljske vrijednosti i socijalno povezivanje u lokalnoj zajednici, te razvoj pojedinaca, parova i obitelji, a ciljevi su podrška obitelji, djeci i mladima putem savjetovanja, te senzibilizaciju javnosti za kulturu savjetovanja kroz preventivno-edukativne programe, promidžbu rada, razvoj volonterstva, suradnju sa suradnim udrugama i institucijama. Na kraju, kao djelatnost savjetovališta naveo je stručne poslove koji se odnose na psihološku pomoć u raznim životnim krizama te podizanje kvalitete života djece, mladih i obitelji.

U nastavku izlaganja dr. Bošnjaković govorio je o područjima djelovanja, karakteristikama savjetovališta, resursima, suradnicima te realiziranim projektima, kako u vlastitoj organizaciji i u suradnji s Caritasom i Pastoralnim centrom Đakovačko-osječke nadbiskupije, tako i u suradnji sa župnim zajednicama te s Hrvatskim Caritasom i Caritasom BK BiH. Spomenuo je i aktualne projekte te progovorio o radu savjetovališta u izazovima pandemije. Okupljene je podsjetio na Udrugu „Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja“, osnovanu u svibnju 2019., u kojoj su članovi bračni i obiteljski savjetovatelji iz svih nadbiskupija u Hrvatskoj.

Temu „Slavlje sakramenta bolesničkoga pomazanja“ u kontekstu suvremenih pastoralnih prilika izložio je pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić. Na početku se osvrnuo na aktualno stanje u kojem se nalazimo istaknuvši: „Sav je svijet obilježen pandemijom Covid-19 te ne možemo ne primijetiti kako je „znak opasnosti“ od bolesti široko i intenzivno prodro u čovjekov životni ambijent. Uvelike je odredio, a dijelom i ograničio, crkveni život i pastoralno djelovanje.“ Članove Prezbiterskoga vijeća upoznao je i sa statističkim podacima o pohodima bolesnicima što ih svećenici u župama ostvaruju, napose u prigodama priprave na uskrsne i božićne blagdane te u drugim prigodama kroz liturgijsku godinu. Posebnu je pozornost izazvao statistički podatak koji se odnosi na sakrament euharistije, koji se kao popudbina podjeljuje umirućima. Prema izviješćima iz župa Đakovačko-osječke nadbiskupije od 6253 umrlih i ukopanih s kršćanskim sprovodom u 2020. godini, njih 2860 preminulo je bez primljene popudbine umirućih, što čini 45,73% od navedenoga ukupnog broja. I to je podatak koji potiče da se u župnim zajednicama s još većom jasnoćom pristupi razumijevanju, pripravi i slavlju sakramenata što ih kršćanski vjernici primaju u vremenu kad su pritisnuti bolešću. Biskup je ovu problematiku rasvijetlio smjernicama crkvenih dokumenata, napose dokumentima HBK „Na svetost pozvani (2002.) i „Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici“ (2008.), kao i završnim dokumentom 2. biskupijske sinode „Ti si Krist, za nas i za sve ljude“ (2008.). Upravo sinodski dokument naglašava evangelizacijski vid pastorala bolesnika, jasno smještajući bolesničko pomazanje u otajstvo vjere, koja preduvjet njegova slavljenja. Stoga je „kroz redovito pastoralno djelovanje vjernike potrebno odgajati za prihvaćanje starosti, bolesti i patnje te promicati kršćanski pristup životu, umiranju i smrti“.

Biskup je nadalje podsjetio na važeće liturgijske upute koje, zajedno sa službenim liturgijskim tekstovima, donose jasan sadržaj razumijevanja i razlikovanja: (1) bolesničkoga pomazanja kao „sakramenta ozdravljenja“ koji nosi milost sjedinjenja s trpećim Kristom, te „milost potpore, mira i ohrabrenja za nadvladavanje tegoba vlastitih teškoj bolesti ili staračkoj nemoći“, kao i milost oproštenja grijeha (usp. KKC, 1532) te (2) popudbine („viaticum“), kao „sakramenata umirućih“ u kojem vjernici na prijelazu iz ovoga života kršćanskom nadom jačaju svoju krsnu vjeru i krijepe se euharistijom, Kristovim Tijelom i Krvlju kao zalogom svoga uskrsnuća. U izlaganju i raspravi dotaknuto je među ostalim i sljedeće: pitanje kršćanske dužnosti koja sve katoličke vjernike potiče da se „okrijepe svetom pričešću kao popudbinom“ (usp. ZKP, Kan. 921); praksa podjeljivanja bolesničkog pomazanja većem broju osoba u zajedničkom liturgijskom slavlju, s napomenom da je uvijek potrebno prethodno znati o kojim je osobama riječ te ih pripraviti za primanje ovoga sakramenta, ne podjeljujući ga nikada „općenito“, tj. svima koji su nazočni na slavlju, bez ikakvoga razlikovanja zdravstvenoga stanja osoba, kao da je riječ samo o još jednom od znakova naše pobožnosti, a ne o istinskom i sasvim određenom sakramentalnom činu. U raspravi su spomenute i poteškoće kroz koje je zbog korona-krize tijekom prošle godine prolazio pastoral bolesnih i starih, a dotaknut je i još uvijek aktualni problem nemogućnosti i ograničenoga pristupa bolesnicima u domovima za starije i nemoćne.

O vremenitim dobrima Crkve; župnoj kartoteci i imovnicima, blagajničkim dnevnicima i evidenciji novčanih darova vjernika te prodaji devocionalija u svetištima i župama izlagao je preč. Mato Gašparović, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera. Uvodno je podsjetio kako su svrhe crkvenih vremenitih dobara nabrojene u kan. 1254, § 2., a to su uređenje bogoštovlja, briga za dolično uzdržavanje klera i drugih službenika te vršenje djela apostolata i dobrotvornosti, napose prema siromasima. „Crkva ne bi mogla vršiti posebno poslanje koje joj je Isus Krist namijenio bez sredstava kao što su vremenita dobra. Sve je u Crkvi usmjereno prema spasenju duša, pa i onda kada je riječ o vremenitim dobrima“, istaknuo je preč. Gašparović, podsjetivši na riječi pape Franje: „Materijalna dobra su nužna – to su dobra! Ali ona su i sredstvo i služe tome da se živi pristojno i da ih se dijeli s najpotrebnijima. Isus nas poziva da shvatimo kako bogatstva mogu zarobiti srce i odvratiti ga od pravog blaga koje je na nebu. Radi se o tome da težimo životu ostvarenom ne po svjetovnom stilu, nego prema evanđeoskom stilu: ljubiti Boga cijelim našim bićem i ljubiti bližnjega onako kako ga je Isus ljubio, to jest u služenju i sebedarju. Pohlepnost za dobrima, želja za posjedovanjem dobara ne zasićuje srce, nego štoviše izaziva još veću glad! Pohlepa nikad se ne zasićuje. Budite oprezni! Neumjerena težnja za materijalnim dobrima i bogatstvima često je izvor tjeskobe, neprijateljstva i pronevjere.“ Na kraju izlaganja istaknuo je kako o odnosu pojedinog svećenika (župnika) prema vremenitim dobrima postoje proglašeni nadbiskupijski propisi i odredbe, prije svega Pravilnik za provedbu financijskog sustava, Odredbe o gradnji i obnovi crkvenih objekata, Dekret o izvanrednom upravljanju crkvenim dobrima te Pravilnik o crkvenim maticama i drugim uredskim knjigama.

Sjednica Prezbiterskog vijeća Đakovačko-osječke nadbiskupije