Slavlje Uskrsa u đakovačkoj prvostolnici

U uvodu u misno slavlje biskup Ivan Ćurić je svima čestitao Uskrs i nastavio: „Sve nas želi pohoditi Kristovo spasenje. Osnažimo se za nasljedovanje tog radosnoga ali uvijek požrtvovnoga puta ljubavi. Za svoju hladnoću, za sve grijehe, od srca molimo da nas pomiluje Božja milosrdna ljubav. Spominjući se svi svoga krštenja molimo da nas rasvijetli i osnaži Krist, naš uskrsli Spasitelj! Potom je biskup prošao katedralom i poškropio vjernike vodom blagoslovljenom u Vazmenoj noći. 

Započinjući misnu homiliju biskup Ćurić je rekao: „Kako nam se u navještaj i poruku današnje svetkovine Gospodnjega uskrsnuća tako lako, sadržajno i snažno uklapa drevna pohvala 118. psalma, izrečena tek kratkim usklikom: ‘Vječna je ljubav njegova!’ Pohvala je to koja prebire po divnim djelima spasenja što ih je Bog učinio na putu Saveza s čovjekom – od samih početaka, od događaja i istine stvaranja, kad je iz ‘tame ništavila’, nepostojanja pozvao u postojanje sva stvorenja. I čovjeka, kojeg je sazdao na svoju sliku. A kad se u čovjekovu stvarnost uvukla zloća grijeha, koja je razorila izvornu radost života, kad se nad njim nadvila teška sjena smrti, i nadalje ostaje ‘vječna’ Božja ljubav – jednako bezgranična, prepuna milosrđa. A kad je nadošla ‘punina vremena’, Bog posla svoga Sina, da u najvećoj blizini s nama ljudima, sada iz krila našeg ljudskog života, u stvarnost naših životnih borbi zasadi novu klicu preobrazbe koja struji punini radosti vječnoga života.“ U tom je djelu središnji događaj Kristovo uskrsnuće na kojem se gradi cjelokupna kršćanska vjera.

Kako pitanje o uskrsnuću čovjeka ne ostavlja ravnodušnim, biskup je naznačio da je „pred događajem i otajstvom Kristova uskrsnuća moguće zastati već svjetlom razuma i naše ljudske mudrosti“, navodeći činjenicu da se misao i ideja o uskrsnuću provlači kroz cijelu čovjekovu povijest, u gotovo svim kulturama. „No kršćanska vjera i prihvaćanje uskrsnuća imaju svoja vlastita uporišta. U pitanju su događaji  i  svjedočanstva, sasvim konkretne osobe i životi“ – naglasio je biskup Ivan. Ukratko je podsjetio na dinamiku vjere apostola i doživljaj žena na Isusovu grobu u uskrsno jutro te je istaknuo da put uskrsne vjere ne može ostati tek naznaka ljudske čežnje. „Uskrsna vjera, oslonivši se i na činjenicu praznoga Kristova groba, u svom pravom svjetlu pokazuje se kao iskustvo i svjedočanstvo osobnoga susreta s Uskrslim“, istaknuo je mons. Ćurić.

Usmjerujući na otvorenost „novom životu“, koji je plod uskrsnuća, biskup Ivan se oslonio na snažne poticaje apostola Pavla, te je naglasio: „Uskrsna radost nadahnjuje! Ona je putokaz za nasljedovanje, nas potiče da po susretu u vjeri s Uskrslim i sami budemo svjedoci snage uskrsnoga djela u svijetu u kojem živimo.“ Aktualizirajući taj poziv pomoćni je biskup naveo i riječi pape Franje: „Staviti pashalni misterij u središte vlastitoga života znači osjetiti samilost prema ranama raspetoga Krista prisutnima u mnogim nevinim žrtvama ratova, nasrtajâ na život, od nerođenog djeteta do starijih osoba, u mnogim nevinim žrtvama raznih oblika nasilja …“ Biskup je usmjerio pozornost i na „brojna iskustva naših međuljudskih odnosa – u obiteljima i našim zajednicama, u društvu koje gradimo – u kojima vidimo kako se teško probija spasonosni zakon iskrene, solidarne i požrtvovne ljubavi“. Završavajući homiliju biskup Ivan je sve pozvao: „da nikad ne zaboravimo da je sav sjaj i snaga uskrsnuća djelo Božje ljubavi. U zajedništvu s kim je moguće reći da ‘ljubav nikad ne prestaje’? Samo s Onim koji nas je ‘do kraja ljubio’, koji je za nas podnio žrtvu križa, za nas umro i uskrsnuo.“

Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića pridonio je ljepoti uskrsnoga slavlja na kojemu se okupio veliki broj Đakovčana ali i vjernika iz okolice Đakova.