Pripremno razdoblje za XVI. opću redovnu skupštinu Biskupske sinode, koja će se održati u listopadu 2023. o temi „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje”, otvorio je 10. listopada papa Franjo euharistijskim slavljem u bazilici Sv. Petra u Vatikanu.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je okupljenim vjernicima rekao kako je svima snagom sakramenta krsta darovano jednako dostojanstvo u zajedništvu Kristove Crkve: „Po različitim darovima i službama koje svi imamo, svi smo mi postati aktivni sudionici u životu Crkve, pozvani slušati jedni druge kako bismo čuli poticaje Duha Svetoga i postali suodgovorniji za život i poslanje Crkve“, rekao je nadbiskup te potom pozvao okupljene da zajedno zazovu snagu i silu Duha Svetoga, kako bi On nadahnuo i vodio djelo Sinode koja započinje u krilu sveopće Crkve.

Nakon pjevanog himna O dođi, Stvorče, Duše Svet, nadbiskup je predvodio dijelove molitve Duhu Svetom koje je vjernički puk ponavljao za njim.

U homiliji nadbiskup je tumačio naviješten evanđeoski tekst i Isusove riječi „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.“ Naglasio je kako je papa Franjo toj evanđeoskoj riječi o odnosima u Crkvi dao novu perspektivu te je istaknuo istinu koja je stara koliko i Crkva, jer je upisana u njezinu narav, a to je da je „Crkva trojstveno zajedništvo spušteno na zemlju i ostvareno među ljudima, što je isticao i Drugi vatikanski sabor. To znači da hijerarhijske službe i strukture u Crkvi postoje i djeluju unutar sinodalnoga ustroja čitave Crkve, u kojemu su vjernici, pastiri i vidljiva glava Crkve braća i sestre. Boravimo u istom domu, zajedno smo na istom putu, zajedno hodimo u osluškivanju Božje Riječi i Duha Svetoga; uzajamno se slušamo i kroz to postajemo bliski i kadri čuti jedni druge; osjećajmo se slobodno i odgovorno sudjelujemo u zajedničkom promišljanju i razlučivanju zadaća i prioriteta.“

Najavivši kako od sljedeće nedjelje sinodalni put započinje i u svim župnim zajednicama nadbiskupije, nadbiskup Hranić je istaknuo: „Taj sinodalni put obilježavaju tri riječi: susret, slušanje i razlučivanje. Pozvani smo postati stručnjaci u umijeću susreta. To se umijeće ne ostvaruje velikom organizacijom, nego prije svega ‘odvajanjem vremena za susret s Gospodinom i jednih s drugima’.“

Potom je nadbiskup Hranić pozdravio umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića, koji je već konkretizirao sinodalnost kao put Crkve u životu te nadbiskupijske zajednice: Preuzimajući službu dijecezanskoga biskupa 1997. g. najavio je da želi sazvati biskupijsku sinodu, a nakon potrebnih savjetovanja, tu najavu sinodskoga hoda tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije je i konkretizirao sazivanjem Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske 1998. godine. Kroz pet godina trajala je priprava biskupijske sinode, kroz biskupijsko sinodsko savjetovanje u širokom krugu svih župa i članova biskupijske zajednice te svih ljudi dobre volje na području biskupije, te paralelno i slavlje Druge biskupijske sinode na četiri sinodska zasjedanja. A sv. Ivan Pavao II. je prilikom svoga apostolskoga pohoda biskupiji 7. lipnja 2003. godine na euharistijskom slavlju u Osijeku zaključio sinodske poslove. Sinodski hod je nastavljen kroz ostvarivanje sinodskih zaključaka. Nakon određenog iskustva u provođenju tih zaključaka, nadbiskup Srakić je na slavlju uzdignuća biskupije na rang nadbiskupije Đakovačko-osječke objelodanio knjigu službenih sinodskih izjava i odluka Druge biskupijske sinode te je sinodske odluke proglasio partikularnim pravom te nadbiskupijske zajednice, podsjetio je nadbiskup Hranić.

Pred biskupijom, pred svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, pred vjeroučiteljima i katehetama i pred već postojećim tijelima sinodalnosti u nadbiskupiji proces je biskupijskoga savjetovanja o stanju, izazovima i mogućnostima sinodalnosti te o daljnjem razvoju sinodalnosti u župama i u nadbiskupiji, rekao je nadbiskup te nastavio: „Ono što je pred nama ne bismo trebali shvaćati kao obavezu, nego ponajprije kao dar i privilegirano vrijeme vrednovanja dosadašnjeg sinodalnog hoda naše nadbiskupije i njegovo uviranje u sinodalni hod cijele Crkve. Sinodski susreti i razgovori, uzajamno slušanje te zajedničko razlučivanje dosadašnjeg sinodalnog puta naše nadbiskupije može nam i treba nam pomoći da osvježimo sinodalnost kao stil života naše mjesne Crkve, da sagledamo i vrednujemo postignute korake, uzroke poteškoća i kriza u dosadašnjem zajedničkom hodu te na planu ostvarenja sinodskih odluka i smjernica. Iskustvo sinodalnoga hoda i završni sinodski dokument ostaje nam i dalje dragocjena baština, zajednički pastoralni program i obveza na duge staze. Pomoći će nam da osnažimo svijest da je sinodalnost trajan proces, a ne privremen jednokratan doživljaj te da zajedno razmislimo i razlučimo kako kročiti dalje putem koji nas vodi prema neprekidno sinodalnoj Crkvi.“

Prije završnog blagoslova nadbiskup je podsjetio na poticajne riječi pape sv. Ivana Pavla II. izgovorene na slavlju euharistije u Osijeku 7. lipnja: ‘Pođite u svoje vjerničke zajednice, u svoje domove, i na svoja radna mjesta, te kao vjerni učenici Gospodinovi, u duhu Evanđelja u svojoj životnoj svakodnevici ostvarujte sinodske odluke’ te je dodao: „Neka danas, pozvana službom i glasom našega pape Franje, naša nadbiskupijska zajednica u otvorenosti srca svih vjernika i pastira započne sudjelovanje na sinodskom putu cijele Crkve. Molimo da nas u tome, po zagovoru Djevice Marije i svih svetih, vodi i osnažuje Božji blagoslov.“

Pjevajući zazive krsnoga zajedništva, ove nadbiskupove riječi pratio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju Darija Kusture.