Suslavila su petnaestorica svećenika, među kojima dekan Ivan Lenić, domaći župnik Krunoslav Karas i prvi dugogodišnji župnik te župe Pavo Madžarević. Uz vjernike i redovnice grada na misi su sudjelovale brojne služavke Maloga Isusa iz svih provincije Družbe na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Marijom Banić i poglavaricom Sarajevske provincije s. Marijom Anom Kustura.

Pozdravnu riječ i čestitku redovnicama uputili su na početku mise župnik Karas, uime župljana ministrant Josip Markeljević te uime prijatelja Maloga Isusa iz Slavonskog Broda Nedjeljka Novinc-Andrić. Za proslavu te važne obljetnice djelovanja u gradu svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera sestre su izabrale geslo „Sveta Marija službenica Gospodnja“,  jer se, kako je i nadbiskup Hranić u homiliji primijetio, prepoznaju upravo kao službenice Gospodnje i jer ta liturgijska čitanja govore o zahvalnosti pred Bogom.

Nadbiskup je rekao da je to što su u Slavonski Brod došle u velikim nevoljama u ratnom vihoru 1994. godine djelo sluge Božjega Josipa Stadlera koji ih je uputio da upravo u toj župi koja je bila u osnivanju nađu sklonište i rješenje.

„Dobiti časne sestre ravno je dobrom zgoditku na lutriji, zato vas, drage sestre, doživljavamo i prepoznajemo kao veliki Božji dar i blagoslov za ovu župu, grad i cijelu našu nadbiskupiju“, rekao je nadbiskup.

Posvjestivši kako je Božji poziv svjedočanstvo ljudske egzistencije koja se temelji na Božjoj ponudi, naglasio je da je svaka redovnička zajednica simbol i izričaj Crkve, njezine naravi i identiteta, a svaka Bogu posvećena osoba izričaj i svjedočanstvo vjere.

„Drage sestre, vi ste svojom molitvom, redovničkim odijelom, identitetom simbol i izričaj i svjedočanstvo identiteta i svetosti Crkve. Vi na najbolji način izričete naš crkveni identitet. Vi ste osobe koje ozbiljno shvaćaju i žive svoj krsni identitet, koje pokreće Duh Svete, koje prihvaćaju dar Božji i žive samo za Krista“, istaknuo je nadbiskup.

Pozvao ih je da često ponavljaju svoj Fiat Gospodinu kako bi bile istinski proročki glas i poziv u svojoj sredini.

Svjestan kako je sve manje duhovnih zvanja, napose ženskih, ustvrdio je da je ta kriza posljedica krize vjere unutar Crkve u Europi i Americi te na kraju poručio: „Drage sestre, danas zajedno s vama u zahvalnosti pred Gospodinom molimo da po zagovoru vašega utemeljitelja bude mnogo novih službenica Gospodnjih, da vam se pridruže nove brojne djevojke da mladošću duha, snagom vjere i redovničkom predanjem, svojom prisutnošću, svjedočanstvom, snagom svoje molitve, svojom suradnjom budu Božji blagoslov, da svaka od vaših sestara osjeti kako je njezin život plodan Bogom i njegovim blagoslovom, te da generacija iza vas mogu Bogu zahvaljivati za sve što ćete dalje činiti“, poručio je nadbiskup Hranić.

Provincijalka Kustura na kraju mise zahvalila je svima koji su im kroz 25 godina molitvom, ljubavlju i drugom pomoći bili blizu, što su promicali život i djelo njihova utemeljitelja, napose nadbiskupu Hraniću, dekanu Leniću, župnicima Madraževiću i Karasu, vrhovnoj poglavarici Banić, okupljenim redovnicama te prijateljima Maloga Isusa. Prisjetila se i zahvalila za pokojne redovnice koje su djelovale u tom gradu: s. Virginu, s. Evanđelistu, s. Silvu, s. Franku, s. Filipu i s. Matejku.

Susret je nastavljen svečanom akademijom u Stadlerovu centru, blagoslovljenom prošle godine u toj župi. U programu koji je vodila s. Kristina Adžamić, tajnica Sarajevske provincije, pozdravnu riječ uputila je na početku vrhovna poglavarica Banić, a s nekoliko pjesama nastupile redovnice s djecom Stadlerova doma Egipat iz Sarajeva. Prikazan je i film Jakova Sedlara „Stadler i Družba sestara služavki Maloga Isusa“.

S. Admirata Lučić, koja je bila provincijalna poglavarica kada se gradio Stadlerov centar, predstavila je 25-godišnje djelovanje služavki Maloga Isusa u Slavonskom Brodu kroz četiri razdoblja: Snovi o Brodu na Savi, o ulici Rasolu-Mesićeva ulica, Slavonski Brod-utočište u ratnom vihoru progonstva, Unajmljivanje i kupnja ugostiteljskog objekta „Kengur“ te Izgradnja utemeljiteljeve spomen-kuće.

Služavke Maloga Isusa u Slavonski Brod došle su u vihoru Domovinskog rata u Bosni i u Hrvatskoj 1994. godine. U kratkom vremenu sedamdesetak sestara iz Bosne u izbjegličkim kolonama, zajedno s mještanima, prelazilo je na hrvatsku obalu Save, s nadom da će se brzo vratiti svojim kućama.U početku su služile izbjeglicama u Gašincima, a dobrodošlicu su našle kod sestara sv. Križa u Đakovu. Želeći utočište naći u rodnom gradu svoga utemeljitelja u Slavonskom Brodu, došle su u župu Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju, koja je tada bila u osnivanju.

Tu su unajmile kuću – ugostiteljski objekt „Kengur“ u Vinogorskoj ulici. U prizemlju su odmah udomile izbjegle roditelje svojih sestara i neke siromahe, koji su bili istinski beskućnici, bolesni, stariji, umorni. Na jedan kat kuće uselile su njihove starije i bolesne sestre. Jednu su prostoriju odmah prilagodile za kapelicu, koju je nadbiskup Ćiril Kos blagoslovio i posvetio sv. Maloj Tereziji, jer su se u međuvremenu tu naselile i njihove pripravnice. Kako je u Bosni buktio rat i o povratku se moglo samo sanjati, uz pomoć donatora kupile su tu kuću i započele s proširenim radom u novoosnovanoj župi, u više osnovnih i srednjih škola u gradu, u Domu umirovljenika te u pomoći njihovim bolesnim sestrama, roditeljima i rodbini.

Kada se stvorila mogućnost povratka u Bosnu, pomalo su obnavljale svoje samostane i u njih se vraćale. Kako je kuću, koja im je poslužila u ratnom vremenu, narušio „zub vremena“, tražile su novi prostor za gradnju Stadlerove spomen-kuće. Kupile su građevinsku parcelu u Rasadničkoj ulici u istoj župi na kojoj su prošle godine dovršile gradnju Stadlerove spomen-kuće, u kojoj sada žive četiri redovnice. „Spomenkuća svojim trokatnim prostorom šalje poruku: Suteren s uvezanim Utemeljiteljevim putom posvećen je mogućnosti predstavljanja svetosti njegova života i djela. Drugi dio suterena s pripadajućim cvijetnjakom, povrtnjakom i voćnjakom predviđen je za zajednički život sestara, a u središtu mu je Euharistijski Krist s prezentacijom dolaska na zemlju u ljudskom obliku. Na katu je knjižnica i skromne sestrinske sobe. Sve šalje poruku o ljestvici važnosti koju pridajemo dotičnom životnom prostoru. Utemeljiteljeva kuća je u prirodnom okruženju, u zelenilu brojnih biljnih vrsta, zdravom okruženju i zdravoj proizvodnji hrane. To je svjedočanstvo velike Utemeljiteljeve ljubavi prema ekologiji, prema zdravom okruženju i zdravoj proizvodnji hrane. To je on u Bosni posvjedočio sustavnim uzgojem hrane na nabavljenim poljima Doloroze, Filomene, Sv. Josipa i Srca Isusova“, zaključila je s. Admirata.

Prigodne darove gostima je uručila s. Kustura, a nadbiskup Hranić za sjećanje na taj srebrni jubilej kućnoj poglavarici s. Blaženki Lešić darivao je srebrni grb sa svojim biskupskim geslom „Izvezi na pučinu“.