Svetkovina Duhova i podjela sakramenta potvrde u đakovačkoj prvostolnici

U koncelebraciji je bio domaći župnik, preč. Ivan Lenić, župni vikar Robert Erk, a posluživali su đakoni Nikola Klemen i Florijan Zagorščak.

Na početku misnoga slavlja nadbiskupa Hranića pozdravila je uime krizmanika Ana Humbal i istaknula: „Našem znanju o vjeri potreban je dar mudrosti kojim se znanje živi, a vjera svjedoči. U mnoštvu ponuda ovoga svijeta potrebna nam je razboritost i moć razlikovanja duhova za ispravna opredjeljenja. Nije nam uvijek lako. Ponude drugačijih životnih usmjerenja nude nam se danomice. Svjesni smo svojih slabosti i padova, no radujemo se što ćete nam podijeliti Očev dar, Sinovo obećanje njegovima: dar Duha Svetoga. To je uzrok svečanosti ovoga trenutka, naše radosti, našega svetog ponosa.“ Nadbiskupu je cvijeće uručila Ema Premužić, a svojim sudjelovanjem krizmanici su obogatili i prinos darova te su uz euharistijske darove, prinijeli i novčani dar – koji su prikupili za siromašne učenike i studente – korisnike Nadbiskupijske zaklade dr. Nikola Dogan.

Započinjući svoju homiliju nadbiskup Hranić podsjetio je kako je po izlijevanju Duha Svetoga – ljubavi između Oca i Sina – na apostole okupljene oko Blažene Djevice Marije – rođena Crkva. „Crkva, dakle, nije nastala ljudskom voljom, nikakvim osnivačkim aktom, niti osnivačkom skupštinom na kojoj bi većinom glasova bio usvojen njezin statut. Crkve nije rođena voljom većine, niti zalaganjem ljudi, nego je rođena kao dar Krista Uskrsloga, kao dar ljubavi između Oca i Sina, snagom i djelovanjem unutartrojstvene Božje ljubavi – Duha Svetoga, i rođena je poput djeteta koje se ne rađa svojom voljom nego kao plod ljubavi između oca i majke. Stoga, premda se Crkva čini sličnom svakoj drugoj instituciji, i premda se mi koji je činimo često tako i ponašamo, Crkva ipak nije naša ljudska tvorevina, nego ona svoj pravi izvor ima u Trojedinome Bogu“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup

Ističući kako je Duh Sveti ljubav Božja koja je zahvatila apostole i koja zahvaća i nas te postaje izvorom novoga života u nama, nadbiskup je uputio kako je u svakodnevici riječ „ljubav“ postala pomalo devalvirana te je napravio razliku između uzvratne i bezuvjetne ljubavi.

Govoreći kako je punina ljubavi uzvratna ljubav – da djeca ljube svoje roditelje, da voljeni bračni drug svojom uzvratnom ljubavlju obasiplje svoga bračnoga druga, da prijatelj voli i poštuje svoga prijatelja, mons. Hranić osvrnuo se i na osobe kojima nikada dosta pohvala i pažnje drugih – ističući kako je to oznaka nezrelost, nesigurnost, pomanjkanje zdravog samopoštovanja, te je rekao: „Jednom moramo odrasti i biti sposobni svoju ljubav poklanjati drugima. Ima li nešto normalnijega od toga da drugima jednom počnem ne samo vraćati istom mjerom, nego se velikodušno darivati u ljubavi, bez obzira na njihov uzvrat i njihove postupke?! I to je oznaka odrasle, zrele, stabilne i izgrađene osobe. Ona ljubi bezuvjetno. Svoju djecu, bračnoga druga, prijatelja, a onda i sve druge ljude ljubi se bezuvjetno. Onako kao Isus! I takva bezuvjetna ljubav, poput Božje ljubavi prema nama ljudima, je ljubav odozgor.“

Ocrtavajući bezuvjetnu ljubav odnosno milosrđe, đakovačko-osječki nadbiskup rekao je: „Jedino po čemu Isus mjeri našu vjeru je to koliko smo spremni i sposobni bezuvjetno iskazivati ljubav prema drugi­m ljudima, iskazivati ljubav odozgor  – poput Boga, čija ljubav ne poznaje granice, niti traži uzvrat. On nas ljubi radi nas samih i želi da i naša bezuvjetna ljubav bude znak po kojem nas drugi mogu prepoznati kao njegove učenike.“

Obraćajući se krizmanicima đakovačke katedralne župe, đakovačko-osječki nadbiskup rekao je: „Dragi krizmanici, vi ste u dobi ljudskog dozrijevanja, kad od djece postajete mlade odrasle osobe, koje trebaju preuzeti odgovornost za Crkvu i društvo te biti sposobne ljubiti ne samo one koji vas ljube, koji vam pružaju uzdarje, nego bezuvjetno, onako kao Isus, njegovom božanskom ljubavlju – ljubavlju odozgor… Bez Boga i snage od njega, mi postavljamo granice i pitamo se: Zašto bih ja činio dobro onome koji mi ne uzvraća, nego iskorištava moju dobrotu. Zašto bih praštao onome tko to nije zaslužio? Skloni smo ponašati se: kako ti meni, tako ja tebi; koliko ti meni, toliko ja tebi. Odustajemo od bezuvjetne ljubavi. Zato vam treba Duh Sveti: da vas ispuni Bogom, Božjom unutartrojstvenom savršenom i bezuvjetnom ljubavlju kakva vlada među osobama Presvetoga Trojstva! Da budete sposobni za brak, za ljubav prema bračnom drugu, za ljubav prema djeci – za život.“

Završavajući svoju homiliju mons. Hranić je rekao: „Ako čovjek nema Duha Božjega, ako se ne hranimo Isusovim duhom i njegovom ljestvicom vrednota, ako se ne hranimo njegovom logikom, ako ne pristupamo euharistijskom stolu, nužno se umaramo te prije ili kasnije postavljamo granice svojoj ljubavi prema drugima. Jer biti dobar, čestit, pošten, iskren, zauzet za dobrobit drugih ljudi, koji puta znači biti lud, iskorišten, ismijan… Krizma je zato, snaga za osobno prihvaćanje žrtve iz ljubavi“, te je poručio krizmanicima: „Dragi krizmanici, danas je vaša Pedesetnica kad se Duh Sveti izlijeva na vas te kada vi primate Duha Svetoga kako biste uzmogli svojim životom, svjedočanstvom i nastojanjem otvoriti vrata Crkve i ovoga našega hrvatskoga društva Bogu i svakom čovjeku. Zato mu otvorite svoja srca.“ Svečano liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom m^o Ivana Andrića uz orguljsku pratnju Darija Kusture.

Uoči svetkovine Duhova, krizmanici te župljani đakovačke Župe Svih svetih sudjelovali su u duhovskom bdjenju. Klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom vodio je vlč. dr. Grgo Grbešić, profesor KBF-a u Đakovu, a pjevanje je animirao zbor Župe Snježne Gospe iz Selaca Đakovačkih.