Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba u požeškoj katedrali

Prije početka mise skupina vjeroučenika pod vodstvom vjeroučiteljice s. Slavke Vrbanić recitalom je podsjetila na sadržaj svjetskog dana.

Pozdravljajući nazočne u katedrali, napose djedove, bake i starije osobe, biskup Škvorčević im je čestitao njihov dan. Kazao je da im na taj dan žele iskazati posebno poštovanje i zahvalnost za svu ljubav koju su ugradili u svoje obitelji, u hrvatsko društvo, jer oni žive od te njihove založenosti.

Izrazio je radost što je na slavlju nazočna jedna obitelj s dvanaestoro djece, od kojih je većinu on krstio, a čiji su roditelji prije nekoliko dana i sami postali djed i baka, a obitelj ima i prabaku i praprabaku.

Mons. Škvorčević podsjetio je da je minulih dana područje Požeške biskupije i šire pogodila teška oluja, koja je razorila mnoga materijalna dobra i uzela život oca jedne obitelji u župi Cernik. Stoga je ta nedjelja u Požeškoj biskupiji bila Dan molitve za nastradale u nevremenu. Bilježnik Biskupskog ordinarijata vlč. Matej Siluković pročitao je zatim pismo koje je biskup tom prigodom uputio vjernicima pod naslovom „Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremenâ ne znate“ (Mt 16, 3).

Biskup je homiliju započeo pitanjem: Od čega žive naši djedovi i bake? Kazao je da se usuđuje ustvrditi da oni ne žive od ono malo mirovine s kojom jedva mogu pokriti svoje osnovne materijalne potrebe, nego od duhovnog bogatstva vjere koje nose u svojim srcima, i to svjedoče ponajprije u obiteljima svojoj djeci i unucima, a potom i svima drugima. Pojasnio je da se na poseban način ispunjaju tim bogatstvom kad na svetim slavljima slušaju i za život usvajaju Božju riječ.

Ustvrdio je da im i naviještena nedjeljna misna čitanja svjedoče da je Bog biće koje se trajno zanima i zauzima za čovjeka i za njegov život. Spomenuo je da bi netko mogao prigovoriti da Božje zauzimanje za čovjeka baš i nije tako očito, ako se uzme u obzir olujno nevrijeme koje je ovih dana poharalo taj kraj, kao i druge nevolje i zlo koje se događa u svijetu, ugrožavajući ljudske živote i imovinu.

Biskup je istaknuo da Božja riječ unosi svjetlo u srca vjernika i s obzirom na ta pitanja. Naime, Isus u Evanđelju dana naviješta kraljevstvo nebesko kao stvarnost života i svega stvorenog dospjelog po Božjoj moći do svoje punine i svoga vrhunca. To nije pusta tlapnja ili nerealna utopija, kako bi netko mogao pomisliti, jer Isus objavljuje ono što je Božja strategija i što se ostvaruje iz njegovih a ne ljudskih mogućnosti.

O tom nam progovara Isus, Riječ Božja po kojoj je stvoreno, najkompetentnija osoba s obzirom na postojeću stvarnost – kazao je. On zato može i obrazložiti kako se to kraljevstvo nebesko ostvaruje. U tu svrhu upotrebljava u nedjeljnom Evanđelju tri slike, kojima nas uvodi u otajstvene dimenzije svega stvorenog, u ono što je iznad naših ljudskih umnih dohvatljivosti. Ponajprije, kraljevstvo nebesko događa se zakonitošću sjemena koje posijano u zemlju postupno raste i donosi plod, ostvaruje životnu puninu. Osim toga, sjeme ne raste iz moći koju su mu dali ljudi, nego skrivenom i nedokučivom Božjom snagom. Isus spominje u Evanđelju kako je sjeme kraljevstva nebeskog, života u punini, poput posijanog zrna pšenice na njivi, na koju je čovjekov neprijatelj, Đavao, zasijao i kukolj. Napast je onih kojima je stalo do toga da raste samo dobro sjeme, da žele počupati kukolj, što Isus odbija s obrazloženjem kako bi tako mogli nanijeti štetu ili uništiti i pšenicu, te se zauzima za rast obojega do vremena žetve, kada će biti razdvojeno dobro od zloga – rekao je predslavitelj.

Tako nas je Isus poučio da kraljevstvo Božje raste njegovom moći i u okruženju zla koje se pojavljuje među nama te da konačnu riječ o nama neće imati zlo, nego njegova božanska dobrota, uvjeravajući nas da je dobro uvijek jače od zla – ustvrdio je biskup.

Dodao je da je strpljivost jedna od velikih Božjih moći, koja daje vremena, zna čekati i na neki način odgađati pravljenje konačnog računa s nama, potičući nas da se obratimo i prestanemo činiti zlo, te od neprijatelja Božjeg kraljevstva postanemo ljudi koji doprinose njegovu rastu. Na taj način valja nam čitati i zlo nevremena koje nam se događa ovih dana te ga prepoznati kao Božji poziv na obraćenje, za rast kraljevstva nebeskog među nama – zaključio je mons. Škvorčević.

Na navedenom tragu biskup je govorio i o drugoj Isusovoj slici u Evanđelju: gorušičinu zrnu. Prisjetio se kako je kao hodočasnik u Svetu Zemlju imao prigodu uzeti u ruke gorušičino zrno i uvjeriti se u njegovu sićušnost, poput zrnca prašine, te svojim očima vidjeti gorušičino drvo i osvjedočiti se u njegovu veličinu. U sićušnom, okom jedva vidljivom zrncu sjemena, utkana je silna životna moć iz koje raste razgranata stabljika. To nam govori o velikom koje se događa u malom, naglasio je biskup. U suvremenom društvu impresionirani smo onim što je veliko i moćno, te je izvanredan izazov prepoznati veliko u malom i nemoćnom.

Biskup je podsjetio sudionike slavlja da je Vječna Očeva Riječ, Sin njegov odvijeka u utjelovljenju postao malen, neznatan, siromašan čovjek upravo zato da bi kroz njegovo umiranje na križu život pobijedio smrt.

Božja je strategija da kroz malo, sitno i nemoćno raste njegovo veliko i moćno kraljevstvo – ustvrdio je.

Primijenivši prispodobu o gorušičinu zrno na djedove, bake i starije osobe, kazao je da se i oni na prvi pogled čine malima, sitnima i beznačajnima, ali da se po Božjem naumu kroz njihovu ljubav, požrtvovnost i dobrotu događa veliki rast života u hrvatskoj domovini.

Osvrćući se na treću Isusovu prispodobu u naviještenom Evanđelju, o ženi koja umijesi kvasac u tri mjere brašna i ispeče kruh, biskup je ustvrdio da je kvasac doduše vidljiv, ali je nevidljiva moć kojom on umiješan u tijesto uz malo brašna i vode daje da ono raste i postane veliki kruh koji taži ljudsku glad i daje da u njima raste život.

Pozvao je sudionike slavlja da za svoju svakodnevicu usvoje zakonitost rasta Božjeg kraljevstva, i svoju pozornost usredotoče na ono što je malo, po ljudskom sudu beznačajno, na one koji u svojim obiteljima prihvaćaju žrtvu ljubavi, opredjeljujući se kao roditelji za rađanje i rast novog života, na djedove i bake te starije osobe i na njihovo dragocjeno služenje životu po doprinosu koji daju svjedočenjem i prenošenjem vrijednosti mlađim naraštajima.

Također ih je pozvao da takvim članovima svojih obitelji iskazuju poštovanje i zahvalnost, nastoje s njima graditi budućnost u Božjoj budućnosti, kojoj je ime kraljevstvo nebesko, a koje je već prisutno u sadašnjosti.

Biskup je zamolio Gospodina da sudionicima slavlja pomogne prepoznati se u Božjim koordinatama malenosti, da bi u njima moglo rasti njegovo veliko djelo. Isusovu pak i našu Majku zamolio je da svojim zagovorom pomogne da bi u njima raslo Božje kraljevstvo.

Nakon popričesne molitve, mons. Škvorčević je u ime sudionika slavlja uputio molitvu Majci Božjoj, čin predanja djedova i baka te starijih osoba njezinoj zaštiti i zagovoru. Na kraju je još rekao da je danom djedova, baka i starijih osoba Crkva željela iskazati svoju pozornost i poštovanje prema starijim osobama, ali s onim pogledom kako ih vidi Bog. Dok ih možda neki ljudi smatraju bezvrijednima, Bog uvijek računa s njima, s njihovom plemenitošću i dobrotom, pa i s njihovim nemoćima, da bi u njima i po njima ostvarivao svoje kraljevstvo. Pozvao je djedove, bake i starije osobe da prihvate tu ulogu i svakodnevno budu vjerni Bogu u tom svom, ljudski gledano beznačajnom poslanju, te je na njih i sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov, s molbom da Bog od njih otkloni sve opasnosti nevremena, da mogu živjeti u miru, hvaleći ga i slaveći za sva dobra koja primaju.