Sprovodne obrede kao i misu zadušnica u Župi sv. Josipa radnika predvodio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić u zajedništvu s pristiglim svećenicima.

Uvodeći u sprovodne obrede mons. Mlakić izrazio je sućut rodbini, prijateljima i svim ožalošćenima uime šibenskog biskupa Tomislava Rogića i svih svećenika te biskupije. Na groblju je mons. Mlakić rekao: “Uvijek kad se suočavamo sa smrću osjećamo se malima, a to i jest tako jer je smrt jača od nas. No, utjehu nam i snagu daje Božja Riječ a vječni život Uskrsli Gospodin, jer smo ljudi uskrsnuća a na zemlji smo samo u prolazu. Upravo u trenutku kada se sam nalazio pred smrću na Posljednjoj večeri, naš Gospodin je izrekao najljepše riječi koje može čuti ljudsko uho svakoga vjernika a i mi smo ih upravo čuli u evanđelju: ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: Idem pripraviti vam mjesto?’ To mjesto nam je Isus pripravio po svojoj muci, smrti i uskrsnuću koje smo upravo ovih dana proslavili.”

U nastavku je mons. Mlakić rekao: “Riječi o tajnama naše vjere imaju posebno značenje na ispraćaju jednoga svećenika, pokojnog don Ćirila koji služio Bogu i ljudima s ciljem da im naviješta tu najradosniju vijest o Isusovu životu. Poziv je to koji nas upućuje na nebesku domovinu, da ne budemo kao ljudi koji ne znaju kamo idu, nego nego kao nebesnici koji cijeli svoj životu podređuju nebeskoj domovini. Zbog toga možemo na sprovodu svećenika reći ‘Bogu hvala!’ jer je stigao tamo gdje je kao pozvani Božji službenik krenuo. Njegov duhovni put kreće upravo odavde iz Osijeka odakle ga je Gospodin vodio preko Đakova, Splita, Šibenika da bi na kraju došao u München gdje je završio svoj zemaljski hod. Vjerujemo da ga je Gospodin doveo u nebesku domovinu i da sada on gleda i doživljava ono o čemu je govorio i što je nastojao probuditi u srcima ljudi. Vjerujemo da sada i njegovo svećeništvo doživljava svoju puninu kojoj se i mi nadamo.”

Poslije ukopa uslijedila je misa zadušnica u obližnjoj župnoj crkvi Sv. Josipa radnika, koju je također predvodio mons. Mlakić, u koncelebraciji s mons. Stjepanom Belobrajdićem, svećenikom u miru, mons. Lukom Strgarom, kanonikom Prvostolnog kaptola te preč. Matom Gašparovićem, ravnateljem UZUK-a i ekonomom Bogoslovnog sjemeništa.

Don Ćiril Knežević rođen je 4. veljače 1957. u Osijeku, od oca Leopolda i majke Katice rođene Vidović, a šest dana kasnije kršten u Župi sv. Petra i Pavla – osječkoj konkatedrali Nakon završene osnovne škole otišao je u Dječačko sjemenište u Zagreb gdje je pohađao klasičnu gimnaziju. Nakon mature upisao se u Bogoslovno sjemenište u Đakovu da bi nakon godinu dana prešao na Splitsku bogosloviju. Završivši studij teologije biskup Anton Tamarut ga je zaredio za svećenika 29. lipnja 1987. godine. Svoju mladu misu imao je u osječkoj konkatedrali 5. srpnja 1987. U istoj konkatedrali sv. Petra i Pavla proslavio je 25. godina svećeništva – srebrni jubilej, 1. srpnja 2012. Od ređenja 1987., nekoliko godina službovao je kao svećenik u raznim župama Šibenske biskupije: Baldekin, Mandalina, Zablaće, Ljubitovica i Vrpolje. 1997. godine je otišao u Njemačku, gdje je vršio dušebrižničku službu u Župi sv. Petra u Münchenu do svoje smrti.