Na predavanju je sudjelovalo 280 ljudi.

Otvarajući predavanje dipl. defektolog i socijalni pedagogDubravko Šokčević govorio je o odgojnim stilovima koji se sastoje od zahtjeva upućenih tinejdžerima kao što su npr. čišćenje sobe , pospremanje, pisanje zadaće i slično. Zatim su tu kritike koje se izgovaraju te kazne koje se odnose na oduzimanje nekih pogodnosti. Kao treći stil imamo pohvale i nagrade.

Tri odgojna stila

Govoreći o samim odgojnim stilovima razlikujemo prema predavaču: prvi odgojni stil ima puno pohvala, no malo kritika i zahtjeva što rezultira djetetom koje misli previše na svoje potrebe i može se nazvati „razmaženi“ odgojni stil; drugi gdje nema puno ni zahtjeva, ni kritika ali ni pohvala gdje se roditelji prezaštitnički odnose prema djeci; treći je preporučeni odgojni stil gdje su ujednačene kritike, zahtjevi i pohvale. Prva dva stila su, po riječima Šokčevića, dominantna u današnjem društvu što rezultira i povećanjem stope nasilja i razinom društvenog (ne)poštovanja.

Pubertet je razdoblje fizičkog sazrijevanja dok se adolescencija gleda kao razdoblje emocionalnog sazrijevanja, po riječima predavača, te to razdoblje traži i određene čvrste granice od strane roditelja, pošto mladima nedostaje iskustvo života. Nadalje je istaknuo, kako neiskustvo kod tinejdžera najviše rezultira da neprilike vide kao priliku pa pribjegavaju rizičnim ponašanjima.
“Na fizičkoj razini dijelovi mozga kod tinejdžera se razvijaju različitim ritmom što uzrokuje neusklađenošću koja se odražava na zaključivanje  i djelovanje što rezultira burnim reagiranjem, otežanim razmišljanjem i lakšem razvoju ovisnosti. Tim više su nužne granice, koje se nažalost vide kod mladih kao sputavanje i narušavanje samopouzdanja, no prijeko su potrebne za njihovu socijalizaciju”, rekao je predavač Šokčević.

Dubravko Šokčević: Cilj odgoja je promjena ponašanja, a ne osobe

Predavač je istaknuo i „oružja“ koja mladi koriste kako bi ispunili svoje želje kod roditelja, koji ih trebaju znati prepoznati, no podsjetio je kako je cilj odgoja promjena ponašanja, a ne osobe. Na šaljivi način predavač je usporedio dječake u razvoju s neandertalcima ističući neartikuliranost u govoru i razvoju tijela. Nadalje je govorio o razvoju kod djevojčica koji je vezan više uz osjećaje i njihovo izražavanje.
Potaknuo je roditelje da se informiraju tko su njihova djeca izvan obitelji, da se umreže s drugim roditeljima te čuju mišljenje i od nastavnika. Tu je važno naučiti pregovarati sa tinejdžerima kao i držanje zahtjeva koji su nužni pa i uz cijenu kažnjavanja, što ne treba miješati sa zlostavljanjem. Među savjetima određivanja kazni spomenuo je ograničenje upotrebe mobitela, ograničiti vrijeme omiljene aktivnosti i slično. Predavač je na kraju rekao kako pravedna i razumna kazna nije usmjerena na kažnjavanja nego pomaže adolescentima da shvate vezu između kazne i posljedica.