Ove godine izostala je nazočnost članova Njemačke zajednice Podunavskih Švaba iz Osijeka koji su tradicionalno dolazili na blagdan sv. Roka na misu u Valpovo.

Slavljenje zakladne mise ostatak je prošloga vremena jer se nekada u povijesti stvarao određeni fond ili zaklada koja je bila namijenjena za mise te su oni koji bi tu zakladu preuzeli bili dužni slaviti misu na tu nakanu određenog dana dok ta zaklada ne istekne. Ne znamo postoji li još uvijek zaklada, ali dobra tradicija je nastavljena i misa se i dalje slavi na blagdan sv. Roka u tom lijepom prostoru koji odiše duhom prošlosti.

Kapela Sv. Roka podignuta je 1796. na malom valpovačkom brežuljku, nazvanom Zeleni brijeg, kao zavjetna kapela u čast sv. Roka. Dao ju je sagraditi valpovački vlastelin barun Josip Ignac Hilleprand od Prandaua, o čemu svjedoči tekst uklesan na latinskom jeziku na pročelju: “Dok je u Srijemu vladala kuga, dao je po zavjetu darežljivi barun od Prandaua Ignacije Josip podići kapelicu u čast sv. Roka (god. 1796.).” Kapela je prvobitno izgrađena kao zavjetna, s namjerom da se, zavjetujući se svetom Roku, preko njega od Boga izmoli očuvanje i zaštita Valpova i valpovačkog vlastelinstva od bolesti kuge koja se širila nedalekim Srijemom.

Izvorno kasnobarokna zavjetna kapelica godine 1860. mijenja svoj prvotni izgled i dobiva još jednu namjenu – postaje grobnica valpovačke vlastelinske obitelji. Sin baruna Josipa Ignaca, barun Gustav Hilleprand od Prandaua, dao je temeljito obnoviti kapelu i podzidati kriptu, podzemnu prostoriju koja se prostire ispod čitave kapele i služi kao grobnica.

Inventar kapele stradao je, nažalost, pedesetih godina 20. stoljeća kada je kapela bila prenamijenjena u izložbeni prostor. Prostor oko kapele je ujedno i memorijalni centar Podunavskih Švaba u Hrvatskoj. U doba pandemije koronavirusa, ponovno je oživljena molitva sv. Roku, zaštitniku od zaraznih bolesti.