Svečano misno slavlje u mjestu u kojem je bio na službi cijeli svećenički život, zlatomisnik je uz geslo “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68) predvodio u suslavlju s domaćim župnikom Nikolom Kaurinom, preč. Mariom Lešićem, župnikom u Ruščici i garčinskim dekanom, vlč. Tomislavom Karavidovićem, župnikom u Garčinu i župnikom u Slavonskom Brodu vlč. Davidom Sluganovićem.

Vidljivo dirnut tako velikim brojem župljana napose mnogima odjevenim u narodne nošnje, od odraslih do djece i mladih, prisjetio se u homiliji vlč. Buček svojih prvih dana kada su, kako je rekao, vjernici tako odjeveni na misu dolazili svake nedjelje. Zahvalio je svojim župljanima što su ga poštivali kao svog župnika, što su molili za njega, naglasivši kako je i on molio za njih, nastojao biti im bliz u svim životnim situacijama ulijevajući im nadu i poticati na rast u vjeri.

Zahvalio im je na svim radostima koju su dijelili kao i na onim tužnim događajima koje su zajedno prevladavali. Prisjetio se onih najtežih dana Domovinskog rata kada se dobrovoljo prijavio da kao dušobrižnik bude na bojišnici s braniteljima koji su branili svoj dom. „Smatrao sam da trebam biti sa svojim narodom i u dobru i u nevolji. Sretan sam čovjek, jer sam sretan svećenik. Volim vas svoje župljane, vi ste moja braća i sestre. Ostanimo i dalje povezani molitvom i brigom jedni za druge. Budimo svjesni da sve što činimo – činimo kao Gospodinu. Slavimo Gospodina! Kada sve odradimo pozvani smo sa sv. Pavlom reći: “Sluge smo beskorisne, učinili smo što smo bili dužni učiniti!” (Lk 17:10) a Bog nas s nagradom čeka tek u vječnosti“, poručio je uz ostalo zlatomisnik. Zahvalio je na kraju Gospodinu za dar svećeništva i Majci Mariji na njezinoj blizini i pomoći koju je u svom svećeničkom pozivu konkretno doživljavao.

Iznoseći neke statističke podatke o svećeničkom djelovanju zlatomisnika, župnik Kaurin je rekao kako je vlč. Buček u svojih 50 godina svećeništva u toj župi krstio 1943 djece.  Prvi kojega je krstio bio je Ivica Požega, stoga je upravo on na misi slavljeniku predao znakovit dar župne zajednice – zlatnu krunicu. Naveo je kako je vjenčao 843 bračna para. Kako je suprug od prvoga bračnog para koji je vjenčao sada pokojni prigodan dar predao mu je posljednji bračni par koji je u župi vjenčao – Vitomir i Kristina Cvitković. Na posljednji počinak ispratio je 1680 župljana, a odslužio je više od 20.000 misa. Župnik Kaurin zahvalio je na kraju zlatomisniku na ustrajnosti i vjernosti svećeničkoj službi, naglasivši kako je rijedak slučaj da jedan svećenik cijeli svećenički život – 50 godina provede u jednoj župi.

Baš kao što im je na početku svoje službe prije 50 godina udijelio svoj mladomisnički blagoslov na kraju mise vlč. Buček im je udijelio zlatomisnički blagoslov.

Pjevanje je predvodio župni zbor predvođen Dinom Klemom. Koliko su ga župljani voljeli bilo je vidljivo i poslije mise kada su se mnogi željeli s njim fotografirati. Uz pratnju tamburaša zaigralo se pred crkvom veliko slavonsko kolo. Slavlje je nastavljeno uz zajednički ručak za sve pod velikim šatorom. Prigodnim riječima zahvalu zlatomisniku uputili su  župljanin Ladislav- Slavek Jurinjak, načelnik općine Garčin Mato Grgić i brodski župnik David Sluganović.

Župnik Nikola zahvalio je svima koji su svojom molitvom, radom i financijski pomogli tom za župu, kako je rekao, povijesnom slavlju; svojim župljanima, te općinama Garčin, Gornja Vrba i Gradu Slavonskom Brodu.

Vlč. Stjepan Buček rođen je 1947. u katoličkoj obitelj od oca Adama i majke Kate u Beketincima – župa Vuka, koja se nalazi između Đakova i Osijeka. Odrastao je uz tri brata, a sestra mu je preminula kao dijete. Po rukama biskupa Bauerleina za svećenika je zaređen 1972. kada je u svojoj župi slavio i mladu misu uz geslo “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života!” koje je uzeo i za geslo svoje zlatne mise. Iste je godine došao u Župu sv. Marka, Evanđelkista u Trnjane, prvo kao župni vikar, a potom ostale godine kao župnik. Kako je u početku župa u osam filijala imala 57 obitelji, u onim teškim uvjetima nije mu bilo nimalo lako putovati i upoznati sve župljane. Volio je on život i svoje župljane kojima je nastojao biti u svemu bliz te je kao mladi svećenik bio aktivan sportaš. Često je sa župljanima igrao nogomet i druge sportske igre, išao u lov, bio je član Vinske akademije. Iako je od 2019. u mirovini, ostao je u župi u Trnjanima, koja sada ima 220 obitelji te je na raspolaganju župniku i ostalim svećenicima za ispomoć u pastoralnom radu.