"Hvala" je riječ koja se sve rjeđe čuje

Dragi slavljenici i predragi vjernici!

Danas smo se okupili na ovom liturgijskom slavlju da zahvalnom misom proslavimo 400. obljetnicu Klasične gimnazije u Zagrebu. Slavimo Euharistiju koja je “par excellence” molitva hvale Bogu po Isusu Kristu u Duhu Svetome.
Drago mi je što ovu Euharistiju slavimo upravo u drevnoj crkvi svete Katarine na Gornjem Gradu, koja je u našoj tradiciji i sveučilišna crkva. Pozdravljam ravnateljicu Klasične gimnazije u Zagrebu, gospođu prof. Anđelku Dukat, cijenjenu gospodu profesore i profesorice, kao i generacije nekadašnjih gimnazijalaca klasičara. S posebnim pozdravom obraćam se vama, dragi gimnazijalci i gimnazijalke. Svima čestitam četiristotu obljetnicu postojanja i djelovanja Klasične gimnazije.
Sveti Pavao nas u prvom čitanju poziva na zahvaljivanje, a Isus u Evanđelju hvali zahvalnog Samarijanca.
Nije lako iskreno i ozbiljno zahvaljivati. Za to treba u vlastitoj nutrini probuditi često uspavane osjećaje zahvalnosti.
“Hvala” je riječ koja se sve rjeđe čuje, jer je čovjek današnjice sve više zauzet obranom svojih prava, spreman je više protestirati, nego prepoznavati i priznati dobra koja prima.
Stav zahvaljivanja se ne promiče u suvremenom mentalitetu, koji sve više potiče na traženje onoga što nam pripada i time proizvodi trpljenja i patnje zbog onoga što nam je uskraćeno. Sigurno, i ti su osjećaji zakoniti i dobri, ali često sebični i prenaglašeni, pa nam dane učine teškima i tmurnima. Da bi čovjek mogao zahvaljivati treba znati uočavati ono što je dobro. Ima ljudi koji zapažaju samo ono što je loše. Ima onih koji stalno „gladuju i žeđaju za pravednošću” tražeći uvijek prigodu za protestiranje i optuživanje drugih. Ima ljudi za koje bi se moglo reći da će i u raju naći nešto što ne valja i što je izopačeno.
U duši takva čovjeka teško se rađa zahvaljivanje.
Molimo da nam bude dano vidjeti i osjetiti kako je dobar i lijep život što nam ga daruje Gospodin; kako je taj život dobar i lijep i u teškim okolnostima, u trenucima žalosti i gorčine.
Kršćanin zna da u njegovu životu ništa nije izgubljeno; da je sve što ga zadesi poruka Ljubavi; da je sve, pa i bol – u perspektivi vjere – dar Božje providnosti.
Divna je milost ovozemaljski život, kad ga se želi vidjeti onakvim kakav jest: dar koji proizlazi iz dobrohotnih Stvoriteljevih ruku. Naš je životni put često tvrd i težak, ali postojano teži k vječnosti, vodi prema kući nebeskog Oca.
Kako bi se moglo zahvaljivati treba prepoznati i priznati dobro. Iskreno prepoznavanje dobra, drugo je lice zahvaljivanja.
Shvaćamo li da nam je sve darovano: zrak koji udišemo, voda kojom tažimo svoju žeđ, hrana kojom krijepimo tijelo, mogućnost shvaćanja i razumijevanja, sposobnost smijanja i plača…
Sve je čisti dar. No, današnji čovjek kao da se i nesvjesno stavlja na mjesto Boga komu jedinom sve pripada. Mi se nemamo pravo postavljati u isti rang s Bogom koji je izvor svakog života i koji je stvoritelj svega što postoji. Imamo jedino sreću što smo primatelji Božjih darova.
“Hvala” postaje riječ koja više nego ikoja druga izražava našu istinu i realne odnose prema Stvoritelju i stvorenome. Budući da čovjekovo duhovno siromaštvo često proizlazi iz zanemarivanja te istine, riječ “hvala” izgovorena iz dubine iskrena srca može proizvesti radost koja je kadra pronaći put do srca naših bližnjih.
Obraćam se večeras napose vama, dragi gimnazijalci i gimnazijalke. Budite zahvalni Bogu, svojim roditeljima, svojim profesorima. Imajte odgovoran stav prema svome životu i nemojte omalovažavati svoje sposobnosti. Gajite veliko poštovanje prema vlastitom životu. Stvoreni ste za velike stvari. Znajte, naobrazbom se postiže da ono što imamo, marljivim radom umnažamo. Time to dobro postaje poput sjemena koje snagom unutarnjega dinamizma izraste u golemo stablo.
Slaveći danas ovu visoku obljetnicu, ne zaboravimo da živimo na duhovnim korijenima univerzalnih vrijednosti koje nam je povijest namrla. Naša domovina i naš hrvatski narod imaju duboku kršćansku dušu prožetu Evanđeljem. Budite ponosni na vrijeme u kojem živite i nastojite spoznati i uvijek čuvati svoj identitet. Vrijeme gimnazijskog školovanja razdoblje je osobitog produbljivanja kulture i stjecanja znanja. Nastojite što bolje shvatiti život, ljude, povijest i same sebe. Želio bih da se svatko od vas osjeti pozvanim tražiti ono više, želio bih da svatko od vas može prenositi na druge smisao života koji nam je darovan i koji nalazi samo onaj tko prihvaća Evanđelje i priznaje Isusa Gospodarom života i povijesti.
Neka vas danas i uvijek u životu prati zagovor Marije, Majke Isusove i Majke naše. Amen.