Draga braćo i sestre, dobar dan!

Uvodni prizor iz Evanđelja, u današnjoj liturgiji (usp. Iv 6, 24-35), predstavlja nam nekoliko lađice koje plove prema Kafarnaumu: mnoštvo je pošlo tražiti Isusa. Mogli bismo pomisliti da je to jako dobro, no ipak nas Evanđelje uči da nije dovoljno tražiti Boga, moramo se zapitati i zašto ga tražimo. Isus, naime, tvrdi: „tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se“ (r. 26). Ljudi su, naime, svjedočili čudu umnažanja kruhova, ali nisu shvatili značenje tog čina: zaustavili su se na vanjskom čudu i materijalnom kruhu: samo na tome, nisu proniknuli dublje u značenje toga.

Evo, dakle, prvog pitanja koje si možemo svi postaviti: zašto tražimo Gospodina? Zašto ja tražim Gospodina? Koji su razlozi moje vjere, naše vjere? Moramo to razabrati, jer među mnogim napastima postoji jedno koje bismo mogli nazvati napašću idolopoklonstva. Ona nas tjera tražiti Boga kojim ću se služiti, kojeg ću koristiti kao što koristim proizvode koje kupujem, kako bismo riješili svoje probleme, kako bismo zahvaljujući njemu imali ono što sami ne možemo steći, iz interesa. Ali na taj način vjera ostaje površna i – dopustit ću si tu riječ – utemeljena samo na mirakulizmu: tražimo Boga kako bismo se nasitili, a kad smo siti onda ga zaboravimo. U središtu te nezrele vjere nema Boga, postoje samo naše potrebe. Mislim na naše interese, mnoge stvari… Ispravno je Božjemu srcu prikazati svoje potrebe, ali Gospodin, koji djeluje daleko iznad naših očekivanja, želi živjeti s nama prije svega u odnosu ljubavi. A prava ljubav je nesebična, besplatna: ne volimo kako bismo zauzvrat primili uslugu! To je interes i mnogo puta u životu sve gledamo kroz interes.

Može nam pomoći drugo pitanje, ono koje mnoštvo postavlja Isusu: „Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?“ (r. 28). Kao da su ljudi, izazvani od Isusa, govorili: „Kako možemo pročistiti svoje traženje Boga? Kako prijeći s magijske vjere, koja misli samo na vlastite potrebe, na vjeru koja se sviđa Bogu?“ Isus pokazuje put: odgovara da je Božje djelo prihvatiti onoga koga je Otac poslao, to jest prihvatiti njega samog, Isusa. To ne znači nizati pobožnosti jednu za drugom ili pridržavati se posebnih zapovijedi, nego prihvatiti Isusa u život, živjeti povijest ljubavi s njim. On će pročistiti našu vjeru. Sami to ne možemo. Ali Gospodin želi odnos ljubavi s nama: prije stvari koje primamo i činimo, postoji On koga treba ljubiti. S njim postoji odnos koji nadilazi logike interesa i proračunatosti.

To vrijedi u odnosu na Boga, ali vrijedi i u našim ljudskim i društvenim odnosima: kad prije svega tražimo zadovoljenje svojih potreba, prijeti nam opasnost da koristimo ljude i instrumentaliziramo situacije za svoje ciljeve. Koliko smo puta čuli neku osobu da govori: „Ali ta ti iskoristi ljude, a zatim ih zaboravi“. Iskoristiti ljude za vlastiti probitak: to je ružno. A društvo koje stavlja u središte interese umjesto ljudi je društvo koje ne rađa život. Evanđelje nas poziva na ovo: umjesto da budemo zabrinuti samo za materijalni kruh koji taži našu glad, trebamo prihvatiti Isusa kao kruh života i, polazeći od prijateljstva s njim, učiti ljubiti jedni druge. Besplatno i bez proračunatosti. Besplatna ljubav i bez računica, bez iskorištavanja ljudi, besplatna, velikodušna, širokogrudna ljubav.

Pomolimo se sada Presvetoj Djevici, njoj koja je s Bogom živjela najljepšu povijest ljubavi, da nam udijeli milost da se otvorimo susretu s njezinim Sinom.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

Srdačno pozdravljam sve vas, vjernike grada Rima i hodočasnike iz raznih zemalja.

S posebnom radošću ove nedjelje pozdravljam različite skupine mladih: mlade iz Zoppole, u biskupiji Concordia-Pordenone; mlade iz Bologne, koji su biciklom prošli put Via Francigena od Orvieta do Rima; mlade iz putujućeg kampa koji su u Rimu organizirali Sestre pobožne učenice Božanskog Učitelja. Od srca pozdravljam djecu i odgojitelje grupe „Dopo di noi“ iz Vile Iris u Gradiscutti di Varmu, u pokrajini Udine.

Vidim nekoliko peruanskih zastava te pozdravljam vas, Peruance, koji imate novog predsjednika. Neka Gospodin uvijek blagoslivlja vašu zemlju!

Svima želim ugodnu nedjelju i radostan mjesec kolovoz… Prevruće je, ali neka vam bude radostan! Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!