Draga braćo u biskupstvu,
draga braćo misnici,
draga braćo i sestro!

Evo nas i četvrti put na ovoj tromeđi naših biskupija okupljeni kao braća po svetom redu. Naš susret se održava po odluci Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da se nađemo zajedno svake treće godine. Na ovoj visoravni ujedinjujemo svoje molitve, prepoznajemo svoj identitet i svoje poslanje. Posebno molimo za misije i misionare. Ali to je i prigoda da svatko u sebi prepozna svoje poslanje i probudi žar i zauzetost za Isusovo djelo. Isusova je poruka njegovim učenicima prije nego je uzašao na nebo: „Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28, 19 – 20). U ovoj misijskoj godini želimo prepoznati svoje poslanje. To poslanje nije od ljudi nego Bog preko ljudi nas izabra, posveti i posla u ovim vremenima na ovim prostorima.

1. IDITE

Osjećamo kao da su noge mnogih od nas počele klecati, kao da su umorne ili nemarne te bi rado stale jer se boje budućnosti. Postavljamo brojna pitanja opterećeni javnim mnijenjem i politizacijom koja sve radi vođena uskim interesima. Ne dajmo se zaustaviti na putu Isusovu, ne dajmo se zaplašiti crnim slutnjama. Mi smo poslani ići, nositi i svjedočiti Krista živoga koji je trajno s nama; On je Radosna vijest. Odjekuje Isusova riječ: Idite, ne bježite, ne preplašite se nego idite, jer ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. U ovom zajedništvu želimo se ohrabriti da Božja riječ zasja i pred našim očima i u našim srcu. Neka se svatko od nas s ove visoravni vrati svomu domu ispunjen onim osjećajima kojim su bila ispunjena dvojica učenika nakon što su u Emausu prepoznali Krista uskrsloga i jedan drugoga zapitali: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ (Lk 24, 32). Idite….

2. UČINITI SVE NARODE ISUSOVIM UČENICIMA

Samo onaj koji je dobar učenik može poučavati druge. Mi smo trajno Isusovi učenici. Pozvani smo svakog dana otvarati svoja srca da ih Božja riječ takne i oblikuje u onom što Isus poručuje: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt 11, 29) i „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16,24). Možemo biti uvjerljivi tek onda kad ljudi prepoznaju u našim riječima Isusov govor, u našem stavu Isusovo opredjeljenje; kad cijelim bićem zračimo tako da budemo prepoznatljivi te da nam, kao i sv. Petru, ljudi kažu: „Doista i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!” (Mt 27, 73, ali ne zato što Isusa tajimo nego zato što ga svjedočimo. Sebičnjak nikoga ne može oduševiti niti pokrenuti za Isusa. Nije slučajno Isus tražio od svojih učenika da se odreknu samoga sebe. Sebičnjak, ohol čovjek ne samo da je sam nesretan nego i druge unesrećuje.

3. HRABRO STAJATI POD KRIŽEM

Svatko od nas kad-tad uoči svu svoju ljudsku nemoć, ogoljelost, krhkost, ranjivost, frustriranost. Takvo stanje može čovjeka toliko baciti u beznađe da se „skljoka na zemlju“. Međutim, to je u isto vrijeme pravi trenutak da se osoba ozbiljno prepusti Onome koji je obećao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta. (Mt 28,20). U takvim trenucima budimo poput Šimuna Petar koji je, zapanjen zbog lovine riba, pao do nogu Isusovih govoreći: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5,9). Tada mu je Isus dao vlast loviti ljude. Tada se i mi prepuštamo križu koji je najjači dokaz da smo uz Isusa. Tada će prestati naša „istrošenost“ jer ćemo shvatiti da Bog po nama djeluje.

4. POD KRIŽEM JE S NAMA I NJEGOVA MAJKA

S križa nam je Isus dao najljepši dar – svoju Majku: „I od toga časa uze je učenik k sebi“ (Iv 19,26-27). Stojeći pod križem i uspravno noseći teret svagdašnjice, nismo sami. S nama je njegova i naša Majka. Ona je uzor predanja u Božju volju i ponizna službenica koja nas uči poniznosti u vršenju volje Božje. Papa Franjo često naglašava tu potrebu poniznosti. Isusova Majka nam je, ne samo uzor, nego i majčinska zagovornica jer nam valja hrabro stajati pod križem. Ne dopustimo da nas zahvati bolest „kuknjavitisa“ koja prevladava javnim mnijenjem, nego hrabro učimo od stvarnosti i u nju unesimo vjeru i pouzdanje u Gospodina.

5. PO ČEMU NAS TREBAJU PREPOZNATI DA SMO ISUSOVI?

„Ljubite jedni druge! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge! Po tom će svi spoznati da ste moji učenici, ako ljubite jedni druge“ ( Iv 13, 34-35).

6. SVEĆENIČKE KARAKTERISTIKE

Na kraju svoga razmišljanja nabrojit ću nekoliko karakteristika koje bi svaki svećenik trebao imati u što većoj mjeri:

– čovjek samodiscipline;
– čovjek vjere;
– čovjek svetoga;
– čovjek mudrosti;
– čovjek molitve;
– čovjek koji gaji kvalitetan duhovni život;
– čovjek odlučan za Božju stvar;
– čovjek hrabar – koji kroči prema cilju;
– čovjek poniznosti;
– čovjek vedrog duha;
– čovjek strpljenja;
– čovjek radikalan – dosljedan;
– čovjek koji zrači čovjekoljubljem;
– čovjek intuicije;
– čovjek praktičnosti i spremnosti (razlučivanje duhova).

Molimo Uskrslog Krista u ovom vremenu priprave za svetkovinu Duhova da nas Gospodin ispuni darovima Duha Svetoga kako bi, praćeni zagovorom nebeske Majke, mogli ispuniti Kristovo poslanje naviještanja i svjedočenja radosne vijesti. Amen!