Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na završetku božićnog liturgijskog vremena, slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. Liturgija nas poziva da na puniji način upoznamo Isusa čije smo nedavno proslavili rođenje; i zbog toga Evanđelje (usp. Lk 3, 15-16.21-22) ilustrira dva važna elementa: odnos Isusa s ljudima i odnos Isusa s Ocem.

U izvješću o krštenju, koje je Ivan Krstitelj podijelio Isusu u vodama Jordana, vidimo prije svega ulogu naroda. Isus je među ljudima. To nije samo pozadina prizora, već je bitna komponenta događaja. Prije nego što će se uroniti u vodu, Isus „uranja“ u mnoštvo, pridružuje mu se potpuno preuzimajući na sebe ljudsko stanje, dijeleći sve, osim grijeha. U svojoj božanskoj svetosti, punoj milosti i milosrđa, Sin Božji postao je tijelom da preuzme na sebe i oduzme grijeh svijeta: da uzme naše bijede, naše ljudsko stanje.

Stoga je i današnji dan epifanija, jer Isus, dajući se krstiti od Ivana sred pokorničkog puka svoga naroda, pokazuje duh i smisao svojega poslanja.

Pridruživši se ljudima koji traže od Ivana krst obraćenja, Isus dijeli također njegovu duboku želju za unutarnjom obnovom. I Duh Sveti koji silazi na Njega „u tjelesnom obličju, poput goluba“ (r. 22) je znak da s Isusom započinje novi svijet, „novo stvaranje“ kojeg su dionici svi oni koji u svom životu primaju Krista. I svakome od nas, koji smo ponovno rođeni s Kristom u krštenju, upućene su Očeve riječi: „Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina“ (r. 22).

Ta Očeva ljubav, koju smo svi primili na dan krštenja, plamen je zapaljen u našim srcima i traži da se hrani molitvom i ljubavi.

Drugi element koji je istaknuo evanđelist Luka jest to da, nakon uranjanja u narod i vode u Jordanu, Isus „uranja“ u molitvu, to jest u zajedništvo s Ocem. Krštenje je početak Isusova javnog života, njegova poslanja u svijetu kojega je Otac poslao da očituje njegovu dobrotu i njegovu ljubav prema ljudima. To je poslanje ostvario u stalnom i potpunom jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim.

I poslanje Crkve i svakoga od nas, da bi bilo vjerno i plodno, pozvano je „nacijepiti“ se na Isusovo. Radi se o stalnom obnavljanju evangelizacije i apostolata u molitvi kako bi se davalo jasno kršćansko svjedočanstvo ne prema ljudskim projektima, već prema Božjem planu i načinu.

Draga braćo i sestre, blagdan Krštenja Gospodinova milosna je prigoda da sa zahvalnošću i uvjerenjem obnovimo naša krsna obećanja, trudeći se svakodnevno živjeti u skladu s našim krštenjem. Također je vrlo važno, kao što sam vam nekoliko puta rekao, znati datum svoga krštenja. Mogao bih vas pitati: „Tko od vas zna datum svoga krštenja?“ Sigurno ne svi. Ako tko od vas ne zna neka, kad se vrati kući, pita roditelje, djedove i bake, stričeve, kumove, obiteljske prijatelje… Neka pita: „Kojeg sam datuma kršten, krštena?“ I onda to ne zaboraviti: neka to bude datum koji se čuva u srcu i slavi svake godine.

Neka nas Isus, koji nas nije spasio zbog naših zasluga, nego da izvrši neizmjernu Očevu dobrotu, sve učini milosrdnima. Neka nam Djevica Marija, Majka Milosrđa, bude vodilja i uzor.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

[…]

Jutros sam, kao što je uobičajeno na ovaj blagdan, imao radost krstiti lijepu skupinu novorođenčadi. Molimo za njih i njihove obitelji. I ovom prigodom ponavljam svima poziv da sačuvate živim i aktualnim sjećanje na svoje krštenje. Ondje su korijeni našeg života u Bogu; korijeni našeg vječnog života, koje nam je Isus dao svojim utjelovljenjem, mukom, smrću i uskrsnućem. U krštenju su korijeni! I nikada ne zaboravimo datum svoga krštenja.

Sutra, nakon zaključenja božićnog vremena, liturgija se nastavlja vremenom kroz godinu. Poput Isusa nakon njegova krštenja, pustimo da nas Duh Sveti vodi u svemu što činimo. Ali za to mu se moramo obraćati u molitvi! Naučimo, u naše dane, zazivati češće Duha Svetoga kako bismo živjeli obične stvari s ljubavlju, i tako ih učinili izvanrednima.

Svima želim ugodnu nedjelju! Ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja.