Propovijed kardinala Bozanića na proslavi 50. godišnjice Župe Tijela Kristova

Draga braćo i sestre!

1. Danas slavimo 50. obljetnicu Župe Tijela Kristova u Zagrebu – Sopot. Radosna srca čestitam zlatni župni jubilej vama, dragi župljani, na čelu sa župnikom vlč. Ivicom Reparincem, koji u zajedništvu sa župnim vikarom vlč. Petrom Belinom, predvodi ovu župnu obitelj. Pozdravljam preč. dekana Vjekoslava Jakopovića i prisutne svećenike, posebno bivše župne vikare: vlč. Duju Kurtovića, vlč. Zvonimira Roginu i vlč. Davora Štuljana. Posebno mi je drago što je u ovom Slavlju nazočan preč. Josip Dumbović, prvi župnik ove Župe, utemeljitelj župne zajednice i graditelj župne crkve. Njemu danas na osobit način čestitam ovaj jubilej i izražavam priznanje za višedesetljetno zauzeto pastoralno služenje, za svećenički život što ga je darovao Župi Tijela Kristova u Sopotu.

Današnja svetkovina u ovoj župnoj zajednici slavlje je radosti, hvale i zahvale za darove koje smo Božjom providnošću primili od Isusa Krista Kralja svega svijeta. Dok razmišljamo o početcima Župe slavljenice, o putu koji je prošla ova župna zajednica od bogoslužja u stanu, do neumornih nastojanja da se smije redovito okupljati i da se dobije prikladniji prostor za život crkvene zajednice, do nove crkve i pastoralnog centra, prepoznajemo kako je Bog bio uvijek prisutan i da Krist Gospodin ima zadnji pravorijek nad ljudskom poviješću. Župa Tijela Kristova u Sopotu danas zahvaljuje za pedeset godina redovitog slavlja Tijela Kristova, slavlja euharistije, slavlja mise. Zahvaljujemo Svemogućem što Tijelo Kristovo preoblikuje nas na ovom prostoru da i mi iz dana u dan postajemo živi udovi Tijela Kristova – Crkve. U tom crkvenom zajedništvu povezani smo danas sa svim dragim pokojnicima ove župe. Sve njih zajedno s pokojnim župnikom vlč. Ivanom Kobešćakom preporučujemo Božjem milosrđu.

Lijepo je slaviti Župu, kako bi se spomenuli da iskustvo vjere što ga ovdje doživljavamo nije neka puka teorija ili samo unutarnji osjećaj, nego stvaran susret s Bogom i po njemu s braćom i sestrama u vjeri. Župa, naime, izražava konkretnost vjerskoga života koji se ne može svesti na neki pobožni privatni osjećaj, nego je on sastavljen od konkretnih ljudi, njihovih lica i imena, od ljudskih radosti i nada, žalosti i tjeskoba, od molitava, slušanja Božje riječi i sudjelovanja na liturgijskim slavljima.

2. Župa, koju na vidljiv način predstavlja župna crkva temeljna je jedinica redovitog pastoralnog djelovanja u nadbiskupijskoj zajednici, kako naglašava Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije.

„Župa je prostor na kojem se na prikladan i najneposredniji način ostvaruje osnovno poslanje Crkve: naviještanje Božje riječi, slavljenje euharistije i drugih sakramenata, zajedništvo i služenje. U župi se ostvaruje proces kršćaninove identifikacije s Crkvom; u njoj se novi članovi pritjelovljuju Crkvi; u njoj žive župljani svih statusa i ostvaruju se mnogovrsni oblici crkvenosti.

Župa predstavlja prvi i redovit oblik življenja u Crkvi, oblik pastorala koji povezuje, usmjerava i integrira sve oblike zajedništva i poslanja koji se ostvaruju u zajednici vjernika. U župi se susreće dom otvoren za sve koji se očituju vjernicima na određenom području, koji žive otajstvo zajedništva i djelovanja Duha Svetoga, oblikovani Božjom riječju i euharistijom, a uronjeni u konkretnost kulture i društvenih posebnosti. Župa je mjesto redovitosti pastorala, suodgovornosti i poslanja, s posebnom osjetljivošću za misijsko djelovanje“ (Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, br. 113-114.).

Sveti papa Ivan Pavao II. ističe: „Iako se župa mora usavršavati i integrirati u mnoge druge oblike, ona ipak ostaje nezamjenjiv organizam od primarne važnosti u vidljivoj strukturi Crkve“ kako bi „evangelizacija tvorila os svih pastoralnih djelovanja kao primarna, istaknuta i preferencijalna potreba“ (Ivan Pavao II., Govor sudionicima plenarne skupštine Kongregacije za kler, 20. listopada 1984.)

Papa Benedikt XVI. učio je kako je „župa svjetionik od kojega se širi svjetlo vjere i tako izlazi ususret najdubljim i najistinskijim željama čovjekova srca, dajući smisao i nadu životu pojedinaca i obitelji“. (Benedikt XVI., Homilija prigodom pastoralnoga pohoda rimskoj župi Svete Marije Zvijezde evangelizacije, 10. prosinca 2006.)

A papa Franjo naglašava da „župa, svim svojim djelovanjima, potiče i odgaja svoje članove da budu evangelizatori“. (Papa Franjo, EG, 28.)

Naša nas Sinoda podsjeća da je jedan od načina ostvarenja župnog zajedništva zasigurno skrb za siromašne, bolesne i starije u župi, za osobe u nevoljama za koje se često i ne zna. Župni je Caritas izvrsna poveznica između onih koji, poslušni Isusovoj zapovijedi ljubavi, daruju svoje vrijeme, talente i materijalna dobra te onih kojima je potrebna pomoć (usp. Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, br. 118.).

3. Dragi župljani, danas smijemo zajedno reći hvala Gospodinu za proteklih pedeset godina života i djelovanja Župe Tijela Kristova, jer ova župna crkva naš je zajednički dom među domovima ljudi u ovom dijelu Zagreba, jer ova je Župa velika obitelj naših obitelji, jer ova je ljudska i božanska ustanova šator što ga je Bog razapeo među svojim narodom u Sopotu, jer ovo je mjesto na kojem svatko od nas može doseći Očevo milosrđe, Kristovo spasenje i otkupljenje, te ljubav Duha Svetoga.

Bogoslužje svetkovine Isusa Krista Kralja svega svijeta prije svega nam pokazuje tu Božju brigu za nas. Sam Bog se brine za svoj narod kao dobri pastir za svoje stado. Prorok Ezekiel ističe pastirovu brigu za ovce, napose one izgubljene, napuštene. Pastir sabire svoje ovce, on ih izvodi na pašu, on im daje počinka.

Braćo i sestre, Bog nas traži jer se ne miri s našim lutanjem i ne želi da se itko od nas izgubi. On povija naše rane jer nije ravnodušan prema našoj boli. Brine se za naš život jer je pun suosjećanja prema nama. Sabire nas da bismo u obitelji sinova i kćeri Božjih rasli u radosti i ljubavi. Konačno, Bog nas hrani kao dobri pastir, jer nas želi povesti na put prema pašnjacima vječnog života, gdje više neće biti ni briga, ni boli, ni suza, ni žalosti.

Taj Božji stil pozvana je svaka župna zajednica učiniti vidljivim i djelotvornim na svom području. U pripjevnom psalmu ponavljali smo: „Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam“. Svaki vjernik, vjernička zajednica i čitava Crkva osjeća se sigurnom pod rukom Krista Kralja – Dobroga Pastira.

Drugo misno čitanje uzeto je iz velikog izlaganja apostola Pavla o Kristovu uskrsnuću koje je temelj i zalog našega uskrsnuća. Sadašnja ljudska egzistencija naša sadašnja označena je protivnim silama i izazovima. Naš život je pod znakom borbe i opredjeljenja. Stoga je potrebno da svaki čovjek s Božjom milošću i vlastitom suradnjom poradi oko svoga spasenja. No, o Kristovu ponovnom dolasku prestat će sadašnji ugroženi poredak. Tada će – koji  su Kristovi – u Njemu biti oživljeni.

4. Upravo nam današnje evanđelje predstavlja Kristov drugi dolazak kada će Krist Kralj proglasiti sudbinski navještaj: s jedne strane: „Dođite, blagoslovljeni!“, a s druge: „Odlazite, prokleti!“ Susreću se svijetli navještaj konačnog spasenja i teška, tamna istina vječne odbačenosti. Evanđelje nas upozorava da za čovjeka pojedinca i za sve čovječanstvo postoji sudbonosan, neodgodiv i neponovljiv trenutak povijesti. To je Božji sud. No, svi smo u ovom životu, ovdje na zemlji, pozvani od Boga na vječno zajedništvo s Njime u nebu. Ta vječna eshatološka budućnost gradi se sada našim zalaganjem na ovom svijetu. Stoga i molimo Gospodina da oslobodi sva stvorenja iz ropstva zla da Bogu jedinome služe i Njega bez kraja slave.

Današnje evanđelje predstavlja drugi slavni dolazak Sina Božjega na kraju vremena ne da bi nas zastrašilo, nego naprotiv, da bismo s nadom gledali u budućnost, jer Krist je u središtu vremena i vječnosti, svega stvorenja i našega života. Znamo da nas na kraju čeka Krist Kralj da bi i nama rekao: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“

Zadivljujuće je slušajući i razmatrajući današnje evanđelje spoznati da će nas Bog suditi na kraju vremena na temelju dobra koje smo učinili ili nismo učinili. Neće suditi u prvom redu naše slabosti, nego našu snagu u činjenju dobra. Naša budućnost, naše nebo, naš raj postiže se dobrima koja činimo bezbrojnim Lazarima na zemlji. „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ Zbog toga trebamo se u prvom redu bojati praznih ruku, ruku bez dobrih djela. Slikovito možemo reći da Božji arhivi nisu ispunjeni oproštenim grijesima, koji su izbrisani, koji više ne postoje. Naprotiv, Božji arhivi ispunjeni su djelima ljubavi, gestama dobrote i utjehe, obrisanim suzama.

5. Dragi vjernici, kršćanstvo se ipak ne svodi samo na dobra djela. Naša vjera ne može se shvatiti i živjeti bez križa. Boga se uvijek susreće tamo gdje čovjek trpi. I tako će to biti sve dok posljednji neprijatelj, smrt ne bude obeskrepljenja i dok Bog ne bude sve u svemu.

Krist je kraljevao na križu u neizmjernom i nedokučivom činu ljubavi. Na križu je zagrlio čitavo čovječanstvo. S križa sve privlači ljubavlju koja oprašta. Krist je vjeran Ljubavi jer je Ljubav.

Crkva je pozvana biti klica Kristove ljubavi kako bi pripremila dolazak Kristova kraljevstva. Zato danas na svetkovinu Isusa Krista Kralja svega svijeta i na dan slavlja zlatnog jubileja Župe Tijela Kristova u Sopotu mogli bismo ovako ponavljati litanije Kristova kraljevstva:

Kada muškarac ili žena prihvaća milost… Krist kraljuje!

Kada muškarac ili žena nastoji u svetosti… Krist kraljuje!

Kada muškarac ili žena brani istinu… Krist kraljuje!

Kada se muškarac ili žena zalaže za život… Krist kraljuje!

Kada se muškarac ili žena zauzima za pravednost… Krist kraljuje!

Kada muškarac ili žena živi u ljubavi… Krist kraljuje!

Kada je muškarac ili žena graditelj mira… Krist kraljuje!

Kada je muškarac ili žena na strani siromašnih i odbačenih… Krist kraljuje!

Braćo i sestre, slijedimo na tom putu prvu vjernicu Presvetu Bogorodicu Mariju i blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka istine i čiste savjesti. Amen.