Draga braćo i sestre,

Uskrsli Isus dolazi među svoje učenike dok su zatvoreni u dvorani Posljednje večere, sa strahom iza zaključanih vrata (Iv 20,19). Njihova je duša potresena, njihova srca ispunjena tugom: Učitelj i Pastir, kojega su slijedili ostavivši sve, bio je pribijen na križ. Doživjeli su strašne stvari i osjećali se siročadima, osamljenima, izgubljenima, ugroženima i nezaštićenima.

Početna slika koju nam evanđelje nudi ove nedjelje može na snažan način odražavati i naše osjećaje, stanje Crkve i svijeta u ovom trenutku. Pastir kojeg je Gospodin dao svome narodu, papa Franjo, dovršio je svoje zemaljsko hodočašće i napustio nas. Tuga zbog njegova odlaska, osjećaj žalosti koji nas prožima, nemir koji osjećamo u srcu, osjećaj izgubljenosti – sve to danas proživljavamo, baš kao što su apostoli tugovali zbog Isusove smrti.

Ipak, Evanđelje nam poručuje da Gospodin upravo u tim trenucima tame dolazi među nas sa svjetlom uskrsnuća, kako bi obasjao naša srca. Papa Franjo nas je često podsjećao na ovu istinu, stavljajući u središte svog pontifikata onu evanđeosku radost – kao što je napisao u Evangelii gaudium: „Radost Evanđelja ispunja srce i cijeli život onih koji se susretnu s Isusom. Onih koji mu se prepuste, oslobođeni grijeha, žalosti, unutarnje praznine i samoće. S Isusom Kristom uvijek se rađa i ponovno rađa radost.“ (br. 1)

Uskrsna radost, koja nas podržava u časovima kušnje i tuge, danas je gotovo opipljiva na ovom Trgu. Vidi se posebice na vašim licima, draga djeco i mladi, koji ste došli iz cijelog svijeta kako biste proslavili Jubilej. Došli ste iz svih biskupija Italije, iz Europe, iz Sjedinjenih Američkih Država, Latinske Amerike, Afrike, Azije, Ujedinjenih Arapskih Emirata… s vama je zaista prisutan čitav svijet!

Vama upućujem poseban pozdrav, sa željom da osjetite zagrljaj Crkve i ljubav pape Franje, koji vas je želio osobno susresti, pogledati u oči i proći među vama kako bi vas pozdravio.

Pred mnogim izazovima s kojima ste suočeni – primjerice onima koje donose tehnologija i umjetna inteligencija – nikada ne zaboravite hraniti svoj život pravom nadom, čije je lice Isus Krist. Ništa neće biti preveliko ili preteško ako budete s Njime! S Njime nikada nećete biti sami, ni napušteni, čak ni u najtežim trenucima! On dolazi k vama ondje gdje jeste, da vam da hrabrosti za život, za dijeljenje iskustava, misli, darova i snova, da u licu bližnjega prepoznate brata i sestru, da naučite živjeti velikodušno, vjerno i odgovorno, i da razumijete što je u životu najvrijednije: ljubav koja sve podnosi i svemu se nada (usp. 1 Kor 13,7).

Danas, na Drugu uskrsnu nedjelju, na Bijelu nedjelju, slavimo Nedjelju Božanskog Milosrđa.

Upravo je milosrđe Očevo, veće od naših slabosti i ograničenja, bilo to koje je obilježilo nauk pape Franje, i njegovu apostolsku aktivnost, zajedno sa žarkom željom da ga naviješta i dijeli sa svima – navještaj Radosne vijesti, evangelizaciju – što je bilo temeljno poslanje njegova pontifikata. On nas je neprestano podsjećao da je „milosrđe“ samo ime Boga, i stoga nitko ne može postavljati granice njegovoj milosrdnoj ljubavi kojom nas želi podignuti i učiniti novim ljudima.

Važno je ovu poruku, na kojoj je papa Franjo toliko inzistirao, prihvatiti kao dragocjeno blago. I – dopustite da kažem – ljubav i privrženost koju mu sada izražavamo ne smije ostati samo trenutna emocija. Njegovu baštinu trebamo primiti i pretočiti u život, otvarajući se Božjem milosrđu i postajući i sami milosrdni jedni prema drugima.

Milosrđe nas vraća na srž naše vjere. Podsjeća nas da ne smijemo tumačiti svoj odnos s Bogom ni svoje bivanje Crkvom kroz ljudske ili svjetovne kategorije, jer Radosna vijest Evanđelja prije svega je otkriće da nas ljubi Bog koji ima utrobu samilosti i nježnosti za svakoga od nas, bez obzira na naše zasluge. Podsjeća nas također da je naša životna priča protkana milosrđem: možemo se pridići nakon svojih padova i s nadom gledati u budućnost samo ako imamo nekoga tko nas ljubi bez ograničenja i oprašta nam. Stoga smo pozvani truditi se živjeti svoje odnose ne više prema pravilima računice ili zaslijepljeni sebičnošću, nego otvarajući se dijalogu s drugima, prihvaćajući one koje susrećemo na svom putu, opraštajući njihove slabosti i pogreške. Samo milosrđe liječi i stvara novi svijet, gasi vatre nepovjerenja, mržnje i nasilja: to je veliko učenje pape Franje.

Isus nam to pokazuje: u svom propovijedanju, u svojim djelima, a naročito kada, nakon uskrsnuća, dolazi učenicima i kaže: „Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe, bit će im otpušteni; kojima zadržite, bit će im zadržani.“ (Iv 20,23) Uskrsli Gospodin ustanovljuje da njegovi učenici, njegova Crkva, budu oruđa milosrđa za čovječanstvo za one koji žele prihvatiti Božju ljubav i oprost. Papa Franjo bio je svijetli svjedok Crkve koja se s nježnošću prigiba nad ranjenima i liječi ih balzamom milosrđa. Podsjetio nas je da nema pravog mira bez priznavanja drugoga, bez skrbi za najslabije, i da nema trajnog mira bez međusobnog opraštanja – prema primjeru milosrđa koje Bog ima u našem životu.

Draga braćo i sestre, danas, na Nedjelju Božanskog Milosrđa, s ljubavlju se prisjećamo našeg voljenog pape Franje. Ovo sjećanje posebno je živo među radnicima i vjernicima Vatikanskog Grada, od koji su mnogi ovdje nazočni, a kojima zahvaljujem za njihov svakodnevni trud. Svim vjernicima, cijelom svijetu, papa Franjo sada upućuje svoj zagrljaj s neba.

Povjerimo se u ruke Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je Papa bio toliko odan, da je odabrao da njegovo tijelo počiva u Bazilici svete Marije Velike. Neka nas Ona štiti, zagovara, bdije nad Crkvom i prati čovječanstvo na putu prema miru i bratstvu. Amen.