Propovijed kardinala Vinka Puljića na misi u sklopu Drugog obiteljskog dana u BiH

Draga braćo u biskupstvu, draga braćo misnici, draga braćo i sestre po krsnoj milosti!

Danas u ovoj crkvi posvećenoj u čast Svete obitelji mi želimo doživjeti posvetu naših obitelji. U evanđelju smo čuli da je za postizanje unutarnjeg mira potrebno, poput sv. Petra, ispovjediti Krista: ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga! U tom smislu, da bi čovjek doživio mir i sreću obitelji, uz priznavanje Isusa Krista, smatram važnim iznijeti vam vama nekoliko načela za praktični život. Neću teoretizirati. Bog mi je da kroz brojne godine svećeništva dao da, radeći s ljudima, doživim iskustvo i spoznaju, koje je poticaje važno dati ljudima kao načela da sačuvaju vjernost i izgrade sreću u obitelji.

Znate, brak je božanska ustanova! ‘Muško i žensko stvori ih’ i dade im zapovijed da s Bogom surađuju u rađanju i odgajanju djece. Za tu zapovijed često kažemo da je to naravni zakon. Jasno, naravno zakon je Božji zakon. Narodna poslovica kaže: Tko prirodu remeti, priroda mu se osveti!’. Tko Božji zakon remeti, nema sreće. Tko naravni zakon urušava, unosi nered, a nered nikad ne može voditi k sreći. Zato želim na prvom mjestu prisvijestiti nam: brak nije izmišljotina politike, ni gospodarstva niti umnih ljudi. Brak je tvorevina Božja: Bog stvori muško i žensko i dade im poslanje surađivati s Bogom! Zato želim probuditi svijest o svetosti hrama obiteljskog zajedništva.

Dvoje njih, muško i žensko, redovito se uzimaju iz ljubavi. A ljubav prihvaća kompletnu osobu. Mladi se upoznaju da bi vidjeli, jesu li usklađeni i mogu li zajedno živjeti. Ipak, koliko god oni razgovarali, čovjek nikada ne može do kraja ući u misli drugoga čovjeka. To se posebno događa kad se uzmu i žive prve godine braka; tek onda otkrivaju međusobno osobnost i narav druge osobe. Ako postoji ljubav, onda se prihvaća i ono što se nije očekivalo. Zato je prevažno ukloniti predrasude; predrasuda ne da živjeti ljubav. Nego, čovjek mora biti hrabar i prihvatiti drugu osobu kakva jest, ako je brak iz ljubavi. Ako je iz računice, onda računica na neki način urušava zajedništvo ljubavi.

Želim na poseban način poručiti mladima koji se spremaju za brak, da shvate: nije dovoljna tjelesna ili osjećajna privlačnost nego ljubav koja je spremna na žrtvu. Ta ljubav prihvaća drugu osobu kakva jest. Drugo načelo je: bračna zajednica utemeljena je na ljubavi. U tom duhu govore prigodom vjenčanja: ‘Ljubit ću te i poštivati u sve dane života svojega’. A u ljubavi je bitno služiti jedno drugome. Sveti Pavao u poslanici Efežanima piše: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu, te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ, te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi“ (Ef 5,21-28).

Važno je shvatiti: temelj zajedništva je ljubav. Danas živimo u društvo u kojem je često ljubav pretvorena u računicu. Ne može se ljubiti s računicom; ljubi se bez računice. Kompletnu se osobu voli u onom što jest; život s računicom ubija ljude, a predrasuda udaljuje jedne od drugih. Zato je prevažno da ljubav uvijek uključuje poštivanje. Poštivanje treba biti obostrano. Mi trebamo jedni druge. Bog nas je stvorio kao socijalna bića. Zato je potrebno shvatiti: bračni drugovi trebaju jedno drugo; u društvu trebamo jedni druge. Društvo je zdravo ako postoji poštivanje počevši od bračne zajednice u kojoj jedno drugo poštuje.

Ništa se ne smije staviti ispred bračne veze, a to će reći da se ispred nje ne smije staviti ni roditelje, ni djecu, ni prijatelje niti posao. Bračna veza je nešto sveto. Potrebno je posebno roditeljima dati do znanja: volite djecu, ali nemojte ih vezati za sebe nego im dozvolite da sazrijevaju, da budu odgovorni i sposobni nositi se sa životom. Zato, kad se uzmu, nemojte smetati njihovom zajedništvu; poštujte njihovo zajedništvo; pomozite im da žive zajedno. Ali, ni bračni drugovi ne smiju radi roditelja raskidati ono što je Bog svezao. Kad se rodi dijete, njemu se daje posebna ljubav, a posebna bračnom drugu. Ne može se jedno drugom pretpostaviti. Zato je prevažno u bračnom zajedništvu tako živjeti da svakome dadnemo ono što kome pripada: djeci ono što njima pripada, roditeljima ono što njima pripada, prijateljima što njima pripada, a poslu ono što njemu pripada. Bračnom drugu pripada se posve; jedno drugom posve pripada: ‘Ono što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!’.

Svi mi smo krhki ljudi. Zato je važno ne dati ljutnji da zamagli ljubav jer ljutnja je prostor u kojem se događaju uvrede, a uvrede ostavljaju rane. Narod kaže: Kad u srcu gori, u glavi se dimi! Ako je dim u glavi, onda se svašta rekne, a ‘jezik bez kosti bode do kosti’. I nije lako zaliječiti tu ranu. Ako koji puta dođe do svađe, ne smije se vrijeđati jer uvrede teško zarastaju. Prevažno je u bračnom zajedništvu čuvati se vrijeđanja. Čovjek je sklon izići ispod vlastite kontrole pa je potrebno vratiti se. Kad u autu otkaže nožna kočnica, ima ručna kočnica. Potegni ručnu da ne dođe do ‘sudara’! Važno je znati potegnuti kočnicu i ne dati da ljutnja provali da jezik govori bez pameti.

Nikad ne vičite jedno na drugo jer je i sama vika vrijeđanje! Pogotovo nemojte to činiti pred djecom jer djeca vole oba roditelja. Njih jako smeta kad vide da jedno na drugo viču. Važno je znati sačuvati kontrolu svoje ljutnje i svojih osjećaja odnosno čuvati zajedništvo. Potrebno je vježbati se u samodisciplini i samosvladavanju te kontrolirati svoj jezik, svoje geste i svoju narav. Bog je čovjeku dao pamet da pamet upravlja čovjekom. Zato je potrebno vježbati se u tome jer to neće doći samo od sebe. Narodna poslovica kaže da se ‘trn izmalena oštri’. U kući se tome dijete uči dok hoda i raste. Tad već počinje priprava za brak i učenje disciplini i samosvladavanju. Prevažna je kontrola želja i željica. Roditelji znaju često reći da mala djeca imaju male želje, ali kad porastu teško je udovoljiti željama. Zato je potrebno kontrolirati sve te želje i željice koje znaju navrijeti, jer ih se, inače, kasnije neće moći kontrolirati.

Ako upućujete kritiku jedno drugome, učinite to s ljubavlju, a ne napadajući jedno drugo! Narodna poslovica kaže: ‘Više se muha uhvati na kašičici meda nego na buretu sirćeta’. Ako s ljubavlju nešto kažeš, čut će te i razumjet će te. Tako ćeš sačuvati ono drago zajedništvo u obitelji. Svi mi nosimo svoje slabosti. Ali, potrebno je znati svladavati ih i kontrolirati. Često se zna stalno podsjećati na prošle grijehe. Ako je prošlo, ako je moljeno oproštenje, ne podsjećaj stalno na to! Ostavi to prošlosti i živi sadašnjost!

Nikad ne završite dan u ljutnji! Ne idi u krevet ljut! Učite se praštati! Čuli ste kako je Isus učio učenike da praštaju. Praštanje je oslobođenje nutrine srca. Ljutnja je poput hrđe. Na neki način normalno je da se ponekad naljutim, ali valja se i odljutiti. Da bi sačuvali bračno zajedništvo i obiteljsku slogu, potrebno je znati svladati se, praštati, pomiriti se; zapravo znati ljubiti. A ljubav uvijek uključuje spremnost žrtvovanja jednih za druge.

Na kraju, da bi sačuvali sreću u obitelji,molite jedno s drugim i molite jedno za drugo. Sudjelujte na Misi zajedno nedjeljom kad god to možete jer nema ljepšeg zajedništva od zajedništva oko oltara! To je izvor zajedništva Crkve, a tako i obiteljskog zajedništva: i hram, i pričest i slušanje Svetog Pisma. To hrani obiteljsko zajedništvo. Ako želimo obitelj spasiti, sačuvati je i u nju unijeti radost i mir, prevažno je dozvoliti Isusu da dođe u nju kao što je došao na svadbu u Kani Galilejskoj, kao što je ulazio u kuću Lazara, Marte i Marije. Dočekajmo Isusa da bude u našoj kući ne samo dragi gost nego domaćin. Kao što je ova crkva mjesto gdje smo svi braća i sestre, neka tako i obitelj bude Crkva u malom u kojoj će Isus biti drag stanovnik.

A naše obitelji imaju tako lijep običaj moliti se Majci nebeskoj koja je Svetu Obitelj majčinski svijala. Neka i naše obitelji svija u radosti vjere, u zajedništvu i slozi. Danas, slaveći Dan obitelji, želimo postati branitelji svetosti braka i obitelji braneći ih molitvom, vjerom, Misom, Svetim Pismom, krunicom… Branimo to svetište! Naš hrvatski narod će opstati ako bude imao zdravih obitelji. Dan obitelji treba u nama obnoviti hrabrost da volimo ono što je Božje. Ako budemo voljeli ono što je Božje, bit će blagoslova za svaki dan. Amen.