Dragi ređenici,

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice,

Dragi bogoslovi, roditelji, članovi obitelji, župljani i prijatelji naših ređenika,

Draga braćo i sestre!

Odlomak iz Djela apostolskih predstavlja Petra koji je uta­mničen zbog hrabrog svjedočenja vjere. Čitava prva kršćanska zajednica upućuje svoje molitve Bogu nakon čega ga anđeo čudesno oslobađa iz tamnice. Petar ispovijeda svoju vje­ru: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke« (r. 11a). Petrova sudbina podsjeća na Isusovu, jer „bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova“ (r. 3). Petar je bio oslobođen od smrtne prijetnje koja je dolazila od „novoga“ Heroda i Židova.

Bog tada intervenira, na sličan način kako je u uskrsnuću oslobodio svoga Sina Isusa od smrti u koju su ga poslali njegovi progonitelji. U sukobu su dvije sile: s jedne strane Herodovi vojnici (četiri straže od po četiri vojnika), a s druge Crkva u molitvi. Riječ je istodobno o dvije teme: Petrovo svjedočanstvo vjere i molitva Crkve. To su, draga braćo i sestre, istodobno i sastavnice Crkve u svako vrijeme: svjedočanstvo vjere Petrovih nasljednika i neprestana molitva Crkve za njega i za pastire Crkve. Onaj koji je Isusa uskrisio od mr­tvih, uvijek djeluje u svojoj Crkvi, na poseban način među pastirima, po njima i po nasljednicima apostolskoga zbora, od kojih je prvi i vidljivi princip njihova jedinstva te glasnogovornik Petar. Na Isusovo pitanje kako bi saznao reakcije i komentare ljudi pred otajstvom njegove oso­be, pojavljuje se Petar.

Za Petra Isus nije neki od proroka, već Prorok, Božji poslanik, Mesija, „Sin Boga živoga“. I unatoč njegovoj malovjernosti (usp. Mt 14,3l) i neshvaćanju Mesije patnika (16,22-28), unatoč Petrovoj slabosti u Getsemanskom vrtu (26,36-46) i trostrukom odri­canju od Isusa (26,34.57.69-70), Petar je uvijek predstavljen kao glasnik ostalih učenika. Petrova ispovijest vjere nije puki ljudski čin („tijelo i krv“), već je ovisna o vjeri i obavijena milošću „Oca koji je na nebesima“ (usp. Iv 1,13).

I ovdje gore u vijencu kupole naše katedrale stoje na latinskom jeziku napisane Isusove riječi Petru da će biti postavljen temeljem Crkve u svim vremenima: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16,18-19). Petru Isus obećava kako „ni vrata paklena neće nadvladati“ Crkvu, a ne obrnuto. Crkva nije Petrova, nego Kristova, iako je Petar vidljivi princip jedinstva u Crkvi, njezin prvi učitelj i pastir, apostol koji odlučuje o moralnim vrijednostima i donosi konačan pravorijek naših ljudskih izbora, ali to nikad ne čini po svojoj vlastitoj pameti, po svome osobnome sudu, po vlastitom „tijelu i krvi“, nego obavijen milošću, podložan i u skladu s Kristovim Evanđeljem. Petar je podvrgnut Evanđelju, a ne sadržaj evanđeoske poruke Petru.

Tri su temeljne Kristove riječi o Petru: stijena, ključ i glagoli svezivanje odnosno odrješivanje. Šimun postaje Petar – Stijena. U biblijskom i semitskom men­talitetu promjena imena podrazumijeva promjenu sudbine i stvarnosti neke osobe. Šimun tako postaje stijena na koju će Isus postaviti temelje Crkve, kojoj je on sam – Krist vječni „kamen zaglavni“. Spomen ključeva koji su znak odgovornosti i vlasti u nekom domu (r. 19), ovdje simboliziraju snažnu sliku kojom Krist prenosi vlast na Petra. Petar nije osnivač i vladar Kristove Crkve, već neposredno odgovoran za nju. A dva glagola: svezivati i odrješivati – su dva pojma povezana s dopuštenjima i zabranama u području nauke i morala. Petar je pozvan naučavati, naviještati i odlu­čivati o moralnim vrijednostima ljudskih izbora, ali uvijek u svjetlu Kristove riječi (usp. Iv 20,23).

Ma gdje bili i ma kome naviještali evanđelje, valja mu uvijek ostati vjeran te se uvijek pouzdavati u Božju milost i njegovo vodstvo, a ne tek u vlastitu pamet, vlastite vještine, pastoralne modele i organizatorske sposobnosti.

I kad je Petar bio najslabiji, svjestan svoje grešnosti i bijede, Bog ga uzdiže u svojoj ljubavi i šalje ga da bude svjedok ljubavi koja podiže pale, koja je promijenila njega i koja je sposobna mijenjati i svakoga drugoga čovje­ka, pa i one koji su izdajnici i progonitelji, nepromišljeni i neobuzdani kao što je i on sam.

I današnji nam apostolski prvaci Petar i Pavao poručuju da nije važno u kojem će trenutku našega života Bog pomilo­vati naše srce i pozvati nas na obraćenje. Važno je da prihvatimo nježni šapat Božjeg poziva, da odbacimo sve grešno i nevaljalo te krenemo za Kristom, darujući mu velikodušno i samoprijegorno čitavo svoje biće i srce, sve do prolijevanja vlastite krvi i slobode mučeničke smrti.

Dragi ređenici, Isus daje Petru novo ime: „Ti si Petar – Stijena“, daje mu novu važnost i određuje službu u svome mesijanskom projektu i poslanju. Riječ je o Isusovom pozivu koji nije plod bioloških mehanizama, koji nije rezultat društvenih procesa niti ekonomskih uvjeta, nije određen tijelom i krvlju, nego Božjom milošću, Božjim omogućavanjem nama ljudima da sudjelujemo u Kristovoj službi i poslanju, u identitetu „stijene“ i „zaglavnoga kamena“ u ostvarenju njegova nauma spasenja u našoj ljudskoj povijesti.

Ta Isusova riječ danas se ostvaruje i na Vama: „A ja tebi Šimune, Josipe, Domagoje, Antonio, Vladimire kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni gradit ću Crkvu svoju.“ Njegova riječ i njegov poziv doveli su vas do ovoga trenutka, do svećeničkoga ređenja. Gospodin Vas poziva da se unatoč svojim slabostima i nedostacima pridružite Petri i Pavlu u naviještanju evanđelja i poučavanju, u posvećivanju i u nesebičnom velikodušnom služenju, te u razabiranju (odnosno u odrješivanju i vezanju) onoga što jest i što nije u skladu s dubokom, trajnom i nepromjenjivom istinom Božje objave. On ima povjerenja u vas, obdario vas je ključnim znanjima i sposobnostima te vas – kao i u Petra i Pavla – smatra sposobnima da budete dionici njegova spasenjskog djelovanja te usmjeravate ovaj svijet i ljude međusobnom zajedništvu i zajedništvu s njime.

Pouzdavajući se u milost onoga koji Vas je izabrao i pozvao da Vas sebi suobliči i učini dionicima svoga spasenjskog poslanja u svijetu, pristupimo sada obredu Vašeg svećeničkog ređenja. Amen.