„Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.“ (Mt 28, 5-6)

Draga braćo i sestre!

1. Riječi što ih je anđeo Gospodnji uputio Mariji Magdaleni i onoj drugoj Mariji u osvit prvoga dana u tjednu kada su došle pogledati grob gdje Isus bijaše pokopan kako bi, prema židovskim običajima, pomazale Njegovo mrtvo tijelo, jedinstvena su vijest. To je vijest nad svim vijestima, vijest koju nikada prije ni čovjek ni čovječanstvo nisu čuli: „Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.“ Ta je vijest pobjednica svakoga straha i svake bojazni. Napose pak straha i bojazni od umiranja i smrti. Ta vijest buja životom. Dapače, ta je vijest izvor svakoga života! „Vi se ne bojte!“ – kako li je to utješno moralo odjeknuti u ušima ovih pobožnih žena, kako li ih je to moralo uzdignuti u njihovu srcu i duši, u osjećajima i razumu, kako li ih je to moralo ohrabriti! Doista, oni koji traže Gospodina Isusa nemaju razloga strahovati. Oni koji vjeruju u Njega, koji ga žele pronaći i iskazati mu svoju ljubav, nemaju se čega bojati. Njih obasjava radosna vijest o uskrsnuću Sina Božjega: Ne, On nije u grobu! Njega tamo nema! U grobu ga ne treba tražiti, jer se Njega u grobu ne može naći. Ne, grobno mjesto nije Njegovo posljednje počivalište, jer On – „uskrsnu kako reče“, jer je On u svome uskrslom tijelu, ispunjenome moću Duha Svetoga, prešao iz stanja smrti u drugi život onkraj vremena i prostora i sudjeluje u božanskome životu svoje slave.[1] I zato svi mi na Uskrs, puni radosti, kličemo: Aleluja! Aleluja! Aleluja!
2. Draga braćo i sestre! Anđelova poruka „Vi se ne bojte!“ upućena je i svakomu od nas. Tiče se ona i svakoga čovjeka i svakoga ljudskog života, jer ona odgovara na njegova temeljna životna pitanja: doista, nijedan čovjek ne želi živjeti okovan strahom, i svaki čovjek želi živjeti slobodno i sretno. No, ta se poruka na poseban način odnosi na nas kršćane, nas koji smo okupljeni u zajednicu njegovih učenika. Ono „vi“ na poseban je način naše, i mi, koji smo i koji želimo biti Isusovi učenici, u njemu se na poseban način prepoznajemo. A neizrecivo je lijepo biti članom te Isusove zajednice, zajednice koja je Božji narod, narod u koji se ulazi po vjeri i krštenju i u koji su pozvani ući svi ljudi da bi u Kristu sazdali jednu obitelj i jedan Božji narod Crkvu.[2]
3. Draga braćo i sestre! Svijest pripadnosti zajednici Kristovih učenika, koje je On utemeljitelj a Duh Sveti snaga, spontano pobuđuje u našim srcima iskrenu ljubav prema Crkvi. Ona je velika obitelj u kojoj nas se prihvaća i uči da živimo kao vjernici i učenici Gospodina Isusa. Često ćemo možda čuti da netko, razočaran lošim djelovanjem pojedinih članova Crkve, izjavi „Vjerujem u Boga, vjerujem u Krista, ali ne vjerujem u Crkvu“. No to nije moguće. Sveti otac, papa Franjo na to jasno upozorava kada kaže: „Nismo izolirani i nismo kršćani svatko na svoj pojedinačan način, svatko za svoj vlastiti račun, naš je kršćanski identitet – pripadnost! Kršćani smo jer pripadamo Crkvi. To je poput prezimena: ako je ime ‘kršćanin sam’, prezime je ‘pripadam Crkvi’.“[3] Svatko od nas, ondje gdje živi i djeluje, pozvan je svojim autentičnim kršćanskim životom konkretno posvjedočiti svoj identitet, svoju pripadnost Crkvi i svoju ljubav prema Crkvi. I to bez straha i bojazni.
4. Ono „Vi se ne bojte!“ – upućeno je, naglasili smo, svakomu od nas: Ne, ne bojmo se, draga braćo i sestre, upravo u ovim danima dok smo, i kao pojedinci i kao društvo, izloženi pandemiji koronavirusa. Makar smo zbog svega što nam se događa i što nam možda još predstoji vrlo uznemireni, potpuno svjesni brojnih opasnosti i izazova uzdignimo hrabro svoja srca u molitvi Kristu Gospodinu uskrsnulomu! On, On je temelj našega mira, On je temelj naše sigurnosti, naše uvijek žive nade i optimizma. On je uvijek s nama! On je ono Svjetlo koje uvijek svijetli i razbija svaku tamu, ruši svaki strah, ublažava svaku neizvjesnost, liječi svaku bol i svaku patnju. On je uvijek s nama! Duboko svjesni svake zabrinutosti pobudimo u sebi duboku vjeru u Krista Gospodina koji svoje nikada ne napušta. To nam u ovim okolnostima poručuje i papa Franjo: „U ovoj situaciji pandemije, u kojoj se nalazimo manje ili više izolirani, pozvani smo ponovno otkriti i dublje upoznati vrijednost zajedništva koje ujedinjuje sve članove Crkve. Ujedinjeni s Kristom nismo nikada sami, nego tvorimo jedno tijelo, kojemu je On glava. To je zajedništvo koje se hrani molitvom, ali i duhovnim zajedništvom u euharistiji, što je čin koji se toplo preporuča kada nije moguće primiti sakrament. To kažem svima, posebno osobama koje žive same.“[4]
5. Stoga, „Vi se ne bojte!“, baš vi koji kao hrvatski vojnici i hrvatski policajci, u ovoj nevolji koja nas je pogodila, stojite izloženi dok profesionalno obavljate svoje odgovorne dužnosti i zadatke u službi svih nas, vaših bližnjih i cijeloga društva. Ne, ne bojte se, svi vi koji se kao zdravstveno osoblje u našim bolnicama i ambulantama na najrazličitije načine nesebično žrtvujete za zdravlje bolesnika i svi vi koji ste oboljeli od ove ili drugih bolesti, koji patite, a čiji dragi i mili zbog toga strahuju i trpe. Ne bojte se, svi vi koji ste na bilo koji način ugroženi i pritisnuti težinom trenutka koji svi proživljavamo i neizvjesnošću pred onim što nas još čeka… Ne bojmo se u svemu što je već došlo i što god da još dolazi dok kao Kristovi vjernici, sinovi i kćeri Crkve, dosljedno i odgovorno, iz dana u dan, živimo svoj poziv kao suprug i supruga, kao otac i majka, kao sin i kći, kao brat i sestra…; ne, ne bojmo se dok čuvamo svoju obitelj i sve činimo da je zaštitimo, jer je ona temeljna jedinica svakoga ljudskog društva i jer je ona „Crkva u malome“; ne, ne bojmo se, kako god bilo i kako god da jest, uvijek štititi još nerođeni život i uvijek promicati „kulturu života“ nasuprot „kulturi smrti. Čovjek nije stvoren za grob. On je stvoren za život! Ne bojmo se, u svemu tom i mnogo čemu drugom, biti hrabri, vjerodostojni, ustrajni. Ne bojmo se tako živjeti u ovoj lijepoj našoj Domovini, u ovoj našoj Europi, i baš tu, danas i sada, posvjedočiti i svoje „ime“ – biti kršćanin i svoje „prezime“ – pripadam Crkvi. Trajno, a napose u ovim tegobnim trenutcima, tako snažno odjekuju riječi koje nam je još početkom trećega tisućljeća uputio sveti Ivan Pavao II.: „Europa – pa tako onda, nadodali bismo, i naša Domovina – traži vjerodostojne navjestitelje Evanđelja, čiji životi, u zajedništvu s Kristovim križem i uskrsnućem, blistaju ljepotom Evanđelja.“[5] A i papa Franjo nam također jasno poručuje: „Prihvaćati svakodnevno put evanđelja, iako nam može stvoriti probleme, eto to je svetost!“[6]

Draga braćo svećenici, pomoćnici i djelatnici u poslanju i službi Vojne biskupije, poštovani i dragi djelatnici Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te, osobito, poštovani i dragi vjernici u mirovnim misijama po svijetu, svima vama i vašim obiteljima od srca poručujem: Ne bojmo se! S nama je Isus Krist, naš uskrsnuli Gospodin, „povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova“[7].

Svima vama od srca želim: Sretan Uskrs!

Vaš biskup

✠ Msgr. Jure Bogdan

Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj

[1] Usp. Katekizam Katoličke crkve, br. 646.

[2] Usp. Katekizam Katoličke crkve, br. 804.

[3] Papa Franjo, Nagovor na sveopćoj audijenciji srijedom, 25. lipnja 2014.

[4] Papa Franjo, Nagovor nakon molitve Anđeo Gospodnji, 15. ožujka 2020., dostupno na: https://ika.hkm.hr/novosti/papa-u-vrijeme-pandemije-pozvani-smo-ponovno-otkriti-vrijednost-zajednistva/, pristup 18. ožujka 2020.

[5] Papa Ivan Pavao II., Ecclesia in Europa, postsinodalna apostolska pobudnica o Crkvi u Europi, Verbum, Split, 2003., br. 49.

[6] Papa Franjo, Gaudete et exsultate, apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2018., br. 93.

[7] Vazmeni hvalospjev na Vazmenom bdjenju na Veliku subotu.