Vinko Puljić je rođen je na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 1945. u selu Priječani pokraj Banje Luke u blizini trapističkog samostana Marija Zvijezda od oca Ivana i majke Kaje kao dvanaesto od njihovih trinaestero djece. Ivan je u Priječane došao iz Hercegovine, iz sela Hodbina. Vinka je krstio fra Jozo Loparević, 9. rujna 1945. u župnoj i samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog u banjolučkom naselju Petrićevac. Majka Kaja umrla je 1948. godine kad je Vinko imao tri godine. Nakon smrti Vinkove majke Kaje njegov otac Ivan se oženio Anom Jurić 1949. godine s kojom je imao još osmero djece.

Vinko je pohađao osnovnu školu koja se nalazila u tadašnjem obližnjem nacionaliziranom trapističkom samostanu Marija Zvijezda. Prva dva razreda srednje škole završio je u Sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a treći i četvrti razred u Sjemeništu u Đakovu gdje je završio i teološki studij na Visokoj bogoslovskoj školi. Đakovački biskup msgr. Stjepan Bäuerlein zaredio ga je za svećenika Banjolučke biskupije u đakovačkoj katedrali, 29. lipnja 1970.

Nakon svećeničkog ređenja najprije je tri godine službovao kao župni vikar u Banjoj Luci, a potom nekoliko mjeseci kao župnik u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Sasini kod Sanskog Mosta. Nakon toga imenovan je 1973. župnikom u župi Svetoga Ivana Krstitelja Ravska kod Ljubije gdje ostaje pet godina. U ljeto 1978. preuzima službu duhovnika sjemeništaraca u Nadbiskupskom sjemeništu “Zmajević” u Zadru. Na toj službi ostaje devet godina. Banjolučki biskup Alfred Pichler imenuje ga 1988. župnikom župe Svetoga Roka u Bosanskoj Gradišci gdje ostaje nepune dvije godine. Dekretom banjolučkog biskupa Franje Komarice postavljen je za vicerektora u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, gdje ostaje samo dva mjeseca.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 7. prosinca 1990. vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom. Za biskupa ga je zaredio rimski biskup Ivan Pavao II. u Rimu, 6. siječnja 1991. Ustoličen je za nadbiskupa metropolita u sarajevskoj katedrali, 19. siječnja 1991. Za geslo uzima riječi “Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi”, čime želi istaknuti svoju pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. No, nedugo nakon imenovanja u Bosni i Hercegovini počinje krvavi rat.

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini nadbiskup Vinko Puljić nije napuštao svoje biskupsko sjedište u Sarajevu iz kojeg je često izlazio pod vrlo opasnim uvjetima kako bi pohodio svoje župe do kojih je mogao doći kao i brojne prognane vjernike te kako bi sudjelovao na brojnim važnim susretima u svijetu svjedočeći o teškom ratnom stanju, moleći moćnike za zaustave ratna stradanja i potičući brojne dobročinitelje da pomognu napaćenim ljudima u njegovoj nadbiskupiji i u njegovoj domovini. Biskupija koja je brojala gotovo 600.000 vjernika u 2019. godine je spala na trećinu, ispod 180.000 vjernika.

U vrijeme njegova obnašanja nadbiskupske službe utemeljeni su u Vrhbosanskoj nadbiskupiji katolički školski centri: Sv Josip u Sarajevu (1994.), Sv. Pavao u Zenici (1995.), Sv. Franjo u Tuzli (1997.), Petar Barbarić u Travniku (1998.), Don Bosco u Žepču (započeo s radom 1999.). Pod vodstvom Vrhbosanske nadbiskupije od 1997. do 2005. djelovao je i Katolički školski centar Majka Terezija u Konjicu na teritoriju Mostarsko-duvanjske biskupije. Zajedno s osnutkom Katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku ponovno je pokrenuto i Nadbiskupsko sjemenište koje je također dobilo ime po sjemeništarcu, časnom sluzi Božjem Petru Barbariću čiji se grob i nalazi u sjemenišnoj crkvi u središtu ovog zdanju.

U vrijeme njegova obnašanja službe vrhbosanskog nadbiskupa i velikog kancelara Vrhbosanska katolička teologija je 2009. godine uzdignuta na rang Katoličkog bogoslovnog fakulteta koji je 2013. godine postao punopravna članica Univerziteta u Sarajevu.

Kardinal Puljić je u srpnju 1997. bio jedan od osnivača Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, a obnašao je u nekoliko mandata i službu predsjednika spomenutog Vijeća.

Godine 2002. ponovno je pokrenuo izdavanje Katoličkog tjednika, a 2006. godine utemeljio je Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije.

Godine 2007. potpisao je odluku o osnivanju Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u kojem se i papa Franjo susreo s mladima tijekom svoga pastirskog pohoda, 6. lipnja 2015.

Godine 2010. kardinal Puljić je blagoslovio novoizgrađeni Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije, a 2018. i Nadbiskupsku rezidenciju u koju se i sam uselio godinu dana kasnije.

Najduže je od svih vrhbosanskih nadbiskupa obavljao službu predsjednika Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije koji je osnovan 1931. godine te ponovno pokrenut 1990. godine neposredno prije njegova imenovanja vrhbosanskim nadbiskupom. Caritas je odigrao izvanredno važnu ulogu u teškom ratnom vremenu, ali i u godinama poraća.

Kardinal Puljić je izabran za prvog predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na inauguralnoj sjednici novoosnovane BK BiH održanoj od 27. do 29. siječnja 1995. u Mostaru i tu službu je obavljao u tri navrata: od 1995. do 2002. godine, zatim od 2005. do 2010. godine i od 2015. do umirovljenja 2022. godine. Kao predsjednik Biskupske konferencije BiH obnašao je i službu predsjednika Caritasa Bosne i Hercegovine. Zajedno sa svim članovima BK BiH sudjelovao je u pokretanju nekoliko važnih redovitih godišnjih susreta na razini Crkve u Bosni i Hercegovini.

Kao kardinal izbornik sudjelovao je na konklavama 2005. godine kada je za nasljednika Ivana Pavla II. izabran papa Benedikt XVI. Također je sudjelovao na konklavama 2013. godine kada je izabran papa Franjo.

Kao vrhbosanski nadbiskup vodio je pripreme za doček pape Ivana Pavla II. u opkoljenom Sarajevu na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 1994., ali je taj dolazak bio onemogućen. Ipak, nadbiskup Puljić s tisućama drugih radosno je dočekao papu Ivana Pavla II. koji je, 12. i 13. travnja 1997. pohodio glavni grad Bosne i Hercegovine, Također je u Sarajevu s brojnim hodočasnicima radosno dočekao papu Franju, 6. lipnja 2015.

Od 2006. godine bio je uključen u osnivanje Povjerenstva za ispitivanje Marijanih ukazanja koje je pod nazivom Međunarodno istražno povjerenstvo o Međugorju (Commissione internazionale di inchiesta su Međugorje) osnovano 17. ožujka 2010. Njegov rad pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija zaključen je 17. siječnja 2014. godine.

Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda i za zaustavljanje rata i izgradnju mira na prostorima Bosne i Hercegovine te za zalaganje na planu ekumenizma i međureligijskog dijaloga kardinal Puljić primio je više priznanja među kojima su: počasni doktorat iz humanističkih znanosti koji mu je 1995. godine dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan; počasni doktorat dodijeljen 2001. godine u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria; međunarodna mirovna nagrada Perdonanza (Opraštanje) talijanskog grada L’Aquila dodijeljena 2002.; povelja udruge Mare nostrum croaticum dodijeljena 2011. godine; priznanje Europskog pokreta u Bosni i Hercegovini dodijeljeno 2012.; odlikovanje veleredom kralja Dmitra Zvonimira sa lentom i Danicom dodijeljeno 2022. godine.

Život i djelovanju kardinala Puljića opisano je u većem broju knjiga, a nekima je on sam i autor. Među njima su: O stradanjima s nadom I., O stradanjima s nadom II., Križni put, Moje prve konklave, Ne trnite svjetla (izbor iz propovijedi), Pisma Mariji, Pisma Pavlu, Cristiani a Sarajevo, Moje druge konklave, Korita prošlosti i pritoke sadašnjosti (izbor iz propovijedi), Iz župnikove torbe.