Antropologija pape Benedikta XVI. je u svome temelju teocentrična. Čovjek nije svoj vlastiti projekt, nego je Božje stvorenje, i to njegovo porijeklo određuje smisao, zadatak, pravila i cilj njegova života. Stvorenost prije svega poziva čovjeka da prizna svoju ovisnost o Bogu te mu izrazi zahvalnost za darovani bitak.

Osim toga, po posebnom stvaranju, Bog je čovjeka uzdignuo iznad drugih živih bića na zemlji.

Jedino se čovjek duhom može uzdići prema Bogu, jedino čovjek ima sposobnost postojati kao osobno i slobodno biće, jedino čovjek ima odgovornost živjeti prema Božjemu zakonu.

Božje stvaranje čovjeka vodi prema drugome stvaranju – onome u Kristu. Zato Krist nije objavio samo pravo lice Boga, nego i pravo lice čovjeka i Božjega plana s njime, koji će se konačno ostvariti u vječnosti („dijaloška besmrtnost“).

Zbog svega rečenoga, danas je potrebno posvijestiti da postoji i „ekologija čovjeka“, jer i on ima svoju od Boga stvorenu narav („natura“), koju mora poštivati i ne može je po volji manipulirati. U odnosu na današnje izazove liberalnih, funkcionalističkih i redukcionističkih antropologija, Benediktovo razumijevanje čovjeka je vrlo aktualno i mjerodavno.

Izv. prof. dr. Nedjeljka s. Valerija Kovač profesorica je na Katedri dogmatske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je u lipnju 2013. na KBF-u u Zagrebu s temom „Personalno-relacijska paradigma Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.“

Predaje obvezni kolegij „Teološka antropologija“ te izborne predmete i seminare na redovnom i poslijediplomskom studiju.

Vanjska je suradnica na Odjelu za sestrinstvo Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta i tajnica Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere te tajnica Hrvatskoga mariološkog instituta.