Osvrnuvši se na temu emisije „Znakovi vremena i znakovi nade“ nadbiskup Puljić govorio je o temama i znakovima koje su hrvatski biskupi pronašli na zasjedanju HBK.

„Kao što sam u svom pozdravnom govoru najavio, važna tema ovog našeg susreta je kurikul katoličkih škola. Naše su katoličke škole malobrojne, ali su jedan vrlo dobar znak nade. Osobito se radujemo što roditelji prihvaćaju jednu takvu instituciju te smo radosni što su učenici, profesori i roditelji zadovoljni s ovim projektom koji smo započeli. Također smo raspravljali o tome da ustvaranju kurikula postoji mogućnost da možemo stavitiodređeni postotak svojih tema staviti i nadam se da će to biti jedan dobar doprinos i ministarstvu i našim školama.Druga tema bila je ekumenizam, ona trajna komponenta našega vjerničkoga života i suživota. Imamo ovdje, ne samo pravoslavnu Crkvu, kao kršćani imamo i protestantske zajednice. Imamo osim toga Islam i Židovstvo. Važna je naša prisutnost te u dijalogu ekumenizma svjedočiti s ljudima koji na drugačiji način ispovijedaju svoju vjeru. To nam se također čini kao jedan dobar izazov i dobar znak nade ovoga našega vremena.“

Govoreći o plenarnoj skupštini u Santiago de Composteli, nadbiskup je napomenuo da su predavači stavili naglasak na vrijednosti Europe.

Naveo je da, iako ima neprolaznih i prolaznih vrijednosti, ona trajna komponenta vrijednosti jest ona koja je „utemeljena na Evanđelju i na toj Radosnoj Vijesti koju nam je Isus ostavio i zadužio nas da je svjedočimo i da je prenosimo.“

Nadbiskup Puljić je također rekao da je u gradu sv. Jakova uistinu osjećao kao da se nalazi u sakralnom prostoru, na sakralnom mjestu.

„Cijeli grad je praktično svetište, cijeli grad vrvi od hodočasnika te se osjeća nešto osobito privlačno kod tog sveca. Prvi put u životu sam tamo bio, ali sam oduševljen atmosferom koja je vladala u gradu i onim što sam tamo vidio i doživio.“ Nadbiskup je zajedno s predsjednicima europskih biskupskih konferencija sudjelovao na hodočašću u katedralu Svetog Jakova te se prisjetio kako je običaj nasloniti se na kip sv. Jakova i tamo ostaviti sva svoja opterećenja, sve svoje tegobe te izložiti sve svoje molitve i nakane. „To je jedan dirljivi trenutak koji pokazuje da je to zaista mjesto, ako smijem reći, sveto“, rekao je nadbiskup Puljić.

Kazao je i kako mu je taj hodočasnički put osobito drag s obzirom i na informaciju da je ove godine hodočasnika iz Hrvatske koji su dobili potvrdu za prijeđeni put bilo više od 560.

Nadbiskup je objasnio kako je mjesto susreta Santiago de Compostelu izabralo tajništvo i predsjedništvo biskupskih konferencija Europe. Oni biraju mjesto svake godine na način da se jedne godine održava u istočnoj Europi, pa sljedeće u zapadnoj.

„Drago nam je da je ove godine izabran Santiago i osobito nam je drago što je tema bila atraktivna, puna optimizma usprkos stvarima koje se proživljavaju diljem Europe. Pitanje Europo je li vrijeme buđenje? zaista je opravdano pitanje. Toliko opravdano da je i kardinal Ouellet, pročelnik Kongregacije za biskupe u svom pozdravu rekao da ga mnogi pitaju što se to vama u Europi događa? Europo koja si rodila tolike narode. Europo koja si rodila tolike velikane. Europo koja si kršćanstvo prenijela na druge narode. Europo, što se događa? Činjenica je da se nešto s Europom događa u smislu nijekanja korijena i zaboravljanja svega lijepog i pozitivnog što je kršćanstvo donijelo Europi. S druge strane to je i prikaz buđenja. Predsjednik CCEE-a kardinal Bagnasco ima lucidne ideje te sažete i jasne propovijedi. On je slikovitim prikazom započeo predavanje: ‘Dolazi mi pred oči požar pariške katedrale Notre Dame. Gledam pred sobom – ona gori, a u tom plamenu križ svijetli. To mi je jedna poruka.‘ Kao da je taj požar označio nešto što gori u Europi. Gori njezina svijest o kršćanskim korijenima. Gori ono što ona jest, nestaje ono po čemu smo prepoznatljivi. Tema ovoga susreta, Europo je li vrijeme buđenja?, jako je važna. Kardinal Bagnasco u tom kontekstu odgovara: ‘Dok sam gledao križ, dok sam gledao kako izgara vidio sam i određeni broj ljudi koji su kleknuli, pjevali i molili Kraljice neba.’ Dakle, iako gori nije sve izgorilo. Osjetili smo potrebu da u kontekstu krize koju proživljava Europa otkrijemo znakove nade i pomognemo ljudima da ih otkriju.“

Osvrnuo se nadbiskup Puljić i na poziv Pape tijekom plenarne skupštine da ne nestane opredijeljenosti u svjedočenju vjere te da biskupi ponovno otkriju likove triju svetica koje je sveti Ivan Pavao II prije 20 godina proglasio suzaštitnicama Europe: svete Brigite Švedske, svete Katarine Sienske i svete Terezije Benedikte od Križa.

Nadbiskup smatra da je spominjanjem zaštitnica Papa htio reći kako je Europa uvijek rađala velikane i da se ima na što osloniti. „Ima se čime podičiti. Žene koje su dale sebe za dobro drugoga. Kao što je sveti Ivan Pavao II. znao reći: ‘Svojim ženskim genijem dale su doprinos koji samo žena može dati.‘“

Tema žene u Crkvi oduvijek je problematična, međutim kako nadbiskup navodi, naše majke, žene i bake nose Crkvu i Crkvenu duhovnost. „Katolička Crkva je za jednakopravnost. Samo su žene sposobne svojim srcem i intuicijom dati ono bogatstvo Crkvi koje muškarci ne mogu. U tom kontekstu je žena dobrodošla i ne treba raditi razliku. Međutim, što se tiče ređenja to je nešto što je već dogmatski određeno.“

U središtu radova ovogodišnjeg plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija bila je kulturna, politička i društvena analiza prilika u Europi, posebno novije povijesti, što je povjereno francuskoj filozofkinji Chantal Delsol. Nadbiskup Puljić osvrnuo se na njeno predavanje „Katolicizam naše kršćanske ere: Ne nestaje kršćanstvo, nego njegova ambalaža“

„Moram reći da je prof. Chantal Delsol vrlo dobro poznata stručnjakinja iz filozofije te nas je svojim predavanjem, mogao bih reći, malo i prizemljila. Započela je svoje predavanje konstatacijom da mi katolici nismo većina, već manjina. To je jedna realnost koju treba prihvatiti i u toj poziciji manjine mi moramo izboriti svoja prava i znati u ovom vremenu svjedočiti ono što nam je Krist povjerio. U tom kontekstu ta ambalaža pomalo nestaje. Postojalo je vrijeme kad je Crkva u sustavu zapadne civilizacije imala mogućnost uvažavanja Božjih i Crkvenih zapovijedi. To se danas stavlja u stranu, nameće se sekularizirani mentalitet i u tom smislu, kako je prof. Delsol rekla, mi postajemo manjina. Ne znači da nema kršćana, ali u toj novoj situaciji mi moramo svjedočiti i boriti se za Božja prava.“

Nadbiskup smatra kako postoje indikativi za to stanje u nekim povijesnim podacima koje je i prof. Delsol navela. Prisjetio se vapaja pape Ivana Pavla II.: „Molim vas, vi koji stvarate Europski Ustav, nemojte zaboraviti kršćanske korijene. Nemojte otpisati Boga iz Ustava. Europu je to formuliralo.“

„Zanimljivo je spomenuti da je Europsko vijeće bilo suglasno da kršćanski korijeni i Bog ostanu u Ustavu, međutim tadašnji predsjednik Jacques Chirac je, uz Francusku, Belgiju i Švicarsku, nametnuo da u Ustav ne uđe ni Bog ni kršćanstvo“, rekao je nadbiskup Puljić.

Bez obzira na to, nadbiskup Puljić ima nade jer se u mnogim državama i dalje živi katolički. „Prof. Delsol smatra da, iako smo manjina, nismo otpisani.  U tom kontekstu navela je primjer Slovačke. Oni su na novčanici od 2 eura, povodom godišnjice sv. Ćirila i Metoda, stavili njihove likove s aureolom i križem. Komisija je htjela da se aureola i križ maknu, ali Slovaci to naravno nisu prihvatili. Dakle, moguće je izboriti se za vlastitu autonomiju, ali se treba boriti. Ne puštati da prevlada nešto s čime se ne slažemo.“

Nadbiskup Puljić osvrnuo se i na zaključak filozofkinje da vrijeme moderne sumnje i nesigurnosti nije uništilo kršćanstvo, već je možda samo nagrizlo njezinu kršćansku tvorevinu i tu ambalažu. „Nagrizlo ju je, ali nije uništilo. Ljudi se bude, osvješćuju, okupljaju. Ne boje se reći da vjeruju. U tom kontekstu Europa zaista ima znakove nade i u ovom našem vremenu“, rekao je nadbiskup.

Predsjednik HBK naveo je i kako nije pesimist što se tiče stanja u Hrvatskoj. Iako smatra kako je Istanbulska konvencija bila primjer i pokazatelj radikalizacije, ipak misli da vladajući nisu za rodnu ideologiju. „Pretpostavljam da su naši političari bili pod pritiskom, ali su se uspjeli, pod navodnicima, ograditi onom interpretativnom izjavom. To je znak da ipak nisu za rodnu ideologiju, iako su bili pod pritiskom da se konvencija usvoji. Mi moramo biti svjesni, kao što je prof. Delsol rekla, da ne živimo više u kršćanskoj eri i ne možemo očekivati od političara da bude propovjednik Evanđelja. Ako je on kršćanin, na svojoj poziciji on svjedoči. Takvi svjedoci su nam potrebni i smatram da imamo puno znakova nade jer se javni i kulturni djelatnici više ne plaše svjedočiti ono što vjeruju. Upravo zato mislim da ima sve više znakova nade.“

„Mi smo izašli iz totalitarnog sustava gdje se nažalost razmišljalo kolektivno“, rekao je nadbiskup prisjećajući se bivšeg sustava: „Centralni komitet je odlučio i nije bilo diskusije. Mi sada idemo prema demokraciji u kojoj ne bi trebalo biti tako, ali čini se da u podsvijesti još uvijek imamo ideju da nismo sposobni pred skupinom, prijateljima, parlamentom, vladom ili strankom reći: ‘Ja se ne slažem s time jer imam svoje kršćanske vrijednosti.’“

Nadbiskup smatra kako, za početak, nedostaju ispravne informacije što uopće Crkva naučava. Iako je u Hrvatskoj više od 80 posto deklariranih kršćana, nadbiskup Puljić smatra da bismo se, kada bi pojedinca pitali koje su to glavne istine vjere, iznenadili koliko ih malo znaju. Također smatra da ulogu i dužnost ponuditi punu Istinu imaju, naravno oni iz Crkvenih redova.

„Nisam bez nade, iako smatram da nam nedostaje individualna svijest i odgovornost i individualno svjedočanstvo. Mislim da tu ima nade, pogotovo kada se uzmu u obzir različiti pokreti i različite zajednice koje su spremne izgrađivati Hrvatsku na takvim temeljima te moliti za Hrvatsku. Dok imamo baka koje sklopljenih ruku mole krunicu ova Crkva će živjeti i ovaj narod će živjeti“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Ponukani ovakvim skupovima i otkrivanjem ovakvih tema, predsjednik HBK smatra kako bi svećenici, ali i laici nakon održavanja takvih vrijednih skupština trebali „otkriti ljepotu Evanđelja, otkriti važnost Isusove prisutnosti u našem životu i otkriti važnost našeg osobnog molitvenog susreta s Bogom.“

Predsjednik HBK naveo je također kako bi volio i kada bi se u obiteljima više zajednički molilo, a što bi svećenici trebali poticati: „Mislim da je zadatak na nama koji smo ex professo zaduženi da ljude poučavamo, odgajamo i uvodimo u otajstvo.“