Vlč. Žuljević poželio je da euharistijski Isus bude blagoslov radu ravnatelja te zalog poslanja koje u ime i po mandatu Crkve čine u odgoju i obrazovanju. Katoličke škole u svomu cjelovitom antropološkom pristupu njeguju i duhovnu dimenziju osobe te je misa kao središte sakramentalnog života katolika pokazatelj gdje i u kome treba biti izvor i nadahnuće i djelovanja ravnatelja.

„Svi mi, u svojim različitim staležima i poslanjima koje imamo u ovom svijetu, trebamo jačati svoju vjeru. Ona treba biti toliko velika da je ništa na ovome svijetu ne može zasjeniti: ni u obiteljskom ni u profesionalnom životu, ni u odgoju i obrazovanju ni u svećeničkom poslanju. Uvijek je u pitanju naša vjera. Zato, onaj koji vjeruje može činiti čuda u osobnom životu, ali i drugim ljudima pomoći da spoznaju tu vjeru, ne riječima, nego djelima“, istaknuo je vlč. Žuljević. Potaknuo ih je da mole Gospodina da im udijeli milost, kako je rekao, „da možemo biti vjerom čvrsti, jaki, da nam podari milost da iznutra ozdravimo, da nam se grijesi otpuste, da nam Isus da duhovno zdravlje“.

„Često molimo samo za fizičko zdravlje. Ali zaboravljamo da je jednako tako, ako ne i više važno, duhovno zdravlje. Da ozdravimo duhom, da nam Gospodin otpusti grijehe“, istaknuo je.

Rekao je to u kontekstu navještene Božje riječi po kojoj smo pozvani živjeti. Prvo čitanje iz Knjige Postanka govorilo je o Abrahamovoj vjeri. „Bog Abrahama stavlja na kušnju, neprestano, iako je već pokazao svoju vjernost. Ali, Bog želi kušati one koje voli, do kraja. Zato ponovno kuša Abrahama – hoće li mu dati sve, čitavoga sebe? Hoće li spremno odgovoriti, ići do kraja, sina svoga žrtvovati? U Evanđelju čujemo da je Isus vidio veliku vjeru onih koji su nosili bolesnika, a jednako tako i onoga koji je bio bolestan. U pitanju je vjera. Ako imaš vjere, sve je moguće. Zato Bog vidi kod Abrahama potpuno predanje u vjeri. Isus vidi vjeru kod bolesnika i onih koji mu pomažu da ozdravi. Zato je sve moguće“, istaknuo je vlč. Žuljević, rekavši da je Isus učinio veliko znamenje.

„Ne samo da je bolesniku povratio fizičko zdravlje, nego mu je dao i zdravlje duha. Otpustio mu je grijehe. Ali zlobnici uvijek drugačije razmišljaju, pa onda u svom srcu svašta govore, svašta snuju. Ali, Isus se ne da. Isus naviješta zbog čega je došao na ovaj svijet – da je Sin Čovječji vlastan na zemlji otpuštati grijehe. Zato kaže uzetome: ‚Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući‘“, rekao je vlč. Žuljević i potaknuo na predanje u misu svih nakana njihovog odgojno-obrazovnog rada u izgradnji čovjeka.

S. Mandica Starčević, dugogodišnja ravnateljica Katoličke osnovne škole Šibenik, prve katoličke osnovne škole koja je nakon demokratskih promjena osnovana u Hrvatskoj istaknula je bogato iskustvo u radu katoliče škole. „Svakodnevna komunikacija, organizacija rada škole je raznolika iz dana u dan, iz godine u godinu. Rad s djelatnicima, s djecom i roditeljima iziskuje i puno strpljenja, ali zajednički susreti nas obogaćuju. Mnogo je radosti kad prođe školska godina i kad se pripremamo za sljedeću“ rekla je s. Mandica. Susret u Zadru doživljava kao mjesto razmjene iskustava, obogaćenje, poticaj za jačanje suradnje te dogovora i planova za budućnost.

„Vidimo da je sve veća potreba za katoličkim školama. Roditelji traže i upisuju djecu u katoličke škole koje su prepoznate po kvaliteti i načinu rada, ali i po duhu, po vjerskoj dimenziji odgoja i obrazovanja u katoličkoj školi i zajedništvu koje se osjeća u njoj“, rekla je s. Mandica.

Ravnatelj Klasične gimnazije u Požegi Ivan Bedeničić, među predstavnicima je Požeške biskupije koja je sa svojih pet katoličkih škola osobito uzorno odmakla u osnivanju katoličkih škola u Hrvatskoj. U zadnjih 15 godina, osnovane su dvije katoličke gimnazije, u Požegi gdje je klasičnog i općeg usmjerenja i u Virovitici te tri katoličke osnovne škole: u Požegi, Virovitici i Novskoj.

„Kad se govori o obrazovanju i odgoju, mi u katoličkoj školi kažemo – odgoj i obrazovanje. Odgoj je na prvom mjestu, a i obrazovanje svakako teži savršenosti. Uvijek naglašavamo: naš pedagoški, didaktički, metodički uzor je Isus Krist. Mislim da većeg nadahnuća nema. Ne odričemo se svih ostalih pameti ljudskih. Ali bez ove, Isusove pameti, ne bi to bilo katoličko, ne bi ispunilo svrhu koju smo željeli postići. Želimo zajednički kao mala crkvena zajednica pokušavati uživo provoditi projekt našeg evanđelja. U svemu tome životu, ljude morate naučiti i moliti i raditi, veseliti se i biti normalan“, rekao je Bedeničić.

I požeški ravnatelj se na početku njihovog rada susretao s predrasudama da se u katoličkim školama primarno odgaja za duhovna zvanja. „Dobar i pravi katolik ne treba baš previše sanjati o pljesku. Neka plješću, ako smo zavrijedili. Ali mislim da je mnogo bolja dobronamjerna kritika, barem meni. Ona me probudi. Pljesak malo uljulja. Razgovaralo se na početku o našim školama, u smislu, to odgajaju neke časne, neke svećenike. Uspjeli smo ih u tome razuvjeriti. Mislim da smo i svojom grešnošću pokazali da nismo baš nekakvi sveci. Također, vrlo smo otvoreni za suradnju s drugim školama na našem području: predsjednik sam Udruge ravnatelja srednjih škola za Požeško-slavonsku županiju, što ipak dokazuje povjerenje kolega u mene. S druge strane, imamo izvrsne kontakte s pravoslavnom i islamskom gimnazijom u Zagrebu, s Travničkom gimnazijom, sa salezijancima u Žepču, s biskupijskom gimnazijom u Sloveniji, odnosno sa Škofijskom gimnazijom u Vipavi. Radimo svoj posao i nadamo se da će iza nas netko uživati plodove naše sjetve“, rekao je Ivan Bedeničić.

Među prisutnim ravnateljima su i devetorica svećenika koji obnašaju službu ravnatelja katoličkih škola u Hrvatskoj.

Susret ima i rekreativno-kulturni karakter te su ravnatelji prvog dana susreta pohodili tri zadarske katoličke škole, Stalnu izložbu crkvenu umjetnosti Zadar i samostan benediktinki sv. Marije. Tijekom večere u sjemeništu „Zmajević“ ravnatelji su se susreli sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem. Istaknuvši značaj toga poslanja, nadbiskup im je poželio uspjeh u njihovom odgovornom odgojno-obrazovnom radu.