10. međunarodni teološki simpozij u Splitu

Split, (IKA) – U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu održan je 21. i 22. listopada u velikoj dvorani fakulteta jubilarni 10. međunarodni teološki simpozij pod radnim naslovom “Govor o Bogu jučer i danas”. Na predavačkoj katedri izmijenilo se jedanaest znanstvenika, osim predavača iz Splita dr. Ante Vučkovića, dr. Drage Šimundže, dr. Ivana Tadića, dr. Ivana Kešine, dr. Luke Tomaševića, dr. Nikole Bižace i dr. Anđelka Domazeta, sudjelovali su i dr. Elmar Salmann iz Rima, dr. Max Seckler iz Tuebingena, dr. Ivan Šaško iz Zagreba i dr. Ante Pavlović iz Mostara.
U ime splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, koji je u pastoralnim pohodima Australiji i Novom Zelandu, sudionicima simpozija obratio se na svečanom otvorenju 21. listopada generalni vikar mons. dr. Ivan Ćubelić, koji je istaknuo kako je vrlo zahvalan za odabir teme, jer je to sve češći problem u aktualnom svjedočenju vjere, te je napomenuo kako se i u samim medijima novinari drže površine aktualnih događanja kad pričaju o toj tematici, te je stoga potrebno da se dobro protumači to pitanje kako bismo mogli učinkovito govoriti o Bogu.
Tajnik simpozija dr. Nediljko Ante Ančić istaknuo je kako je prije devet godina u istim prostorijama održan prvi simpozij u organizaciji “Crkve u svijetu” i Teologije u Splitu, a povod je bila trideseta obljetnica završetka Drugoga vatikanskog koncila. Tako je i smisao tih simpozija išao za idejom vodiljom Koncila koja ističe kako je potrebno osluškivati znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu Evanđelja. Stoga je interdisciplinarnost i međunarodna suradnja razuman put kojim Crkva pomaže na putu kršćanina u svijetu, dijalogu među različitim kulturama i religijama te pomaže da kršćanstvo pridonese humanijem razvoju svijeta. U svijetu sekularizacije, individualizacije, pluralizma i globalizacije moderan čovjek još više vapi za odgovorom na pitanje “kako i na koji način govoriti o Bogu?”. U ime organizatora sve je predavače, profesore, studente i goste pozdravio i dekan KBF-a dr. Marijan Vugdelija.
Prvo predavanje toga poslijepodneva održao je dr. Ante Vučković na temu “Govor o Bogu i radikalizacija fenomenologije”, nakon čega je dr. Drago Šimundža govorio o temi “Bog u hrvatskoj književnosti novijeg vremena”.
Drugoga dana rada izlagali su dr. Salmann, dr. Tadić i dr. Kešina, dok je sudionike s predavanjem dr. Secklera upoznao tajnik Simpozija dr. Nediljko A. Ančić. U izlaganju koje obuhvaća pitanje “razuma i vjere, filozofije i teologije” dr. Seckler prikazao je encikliku “Fides et Ratio”. To je enciklika koja se osvrće unatrag i iznosi nalaze, pozitivne i negativne, ali je prije svega okrenuta budućnosti i ima karakter programskog dokumenta. Središnja nakana joj je prevladavanje nesretnog odvajanja vjere od razuma te teologije od filozofije. Dijalog, sporazumijevanje i suradnja potrebni su za budućnost. Enciklika, navodi dr. Seckler, ostavlja mjesto i za projekte “kršćanske filozofije”, no oni ne mogu ispuniti prostor koji je pridržan autonomnoj filozofiji. Činjenica da se Papa obraća ne samo braći u biskupstvu i ne samo vjernicima, nego i svim filozofima bilo kršćanskim bilo nekršćanskim, pokazuje da je dijalog zamišljen ozbiljno i bez ikakvih tabua.
Dr. Salmann iz Rima obradio je temu “Neopoganstvo i teologija danas”. U uvodom dijelu govori o postavkama i pretpostavkama te teme, pojašnjavajući kako nikada nije ništa od tog “malog antičkog svijeta” posve nadvladano. Takva će biti i sudbina kršćanstva koje je uvijek dostizano i podržavano, te oplođivano i razarano različitim pokušajima helenizacije i judaizacije. Posljednjih je godina kršćanska vjera doživjela duboki unutarnji proces smanjenja uvjerenja te smo svjedoci bujanja poganskoga, predplatonskog, mnogobožačkog svijeta, odnosno, jednog novog svijeta pod znakom poslijemoderne. A to se poganstvo opet predlaže kao oslobađajuća suprotnost kršćanstva.
“Bog Kantova kritičko-spekulativnog uma” bila je tema prof. filozofije na KBF-u u Splitu dr. Ivana Tadića. U iscrpnom filozofskom izlaganju napomenuo je kako je baš Kant bio taj koji je napravio preokret o govoru o Bogu nekoć i danas. Kant kreće od kritike tradicionalnih dokaza za Božje postojanje. Pritom se dr. Tadić usmjerio na Kantovu “Kritiku čistog uma”, gdje stoje tri vrste dokaza: ontologijski, kozmologijski i fiziko-teologijski. Također je pokušao nazočnima objasniti poimanje Boga, ali i teologije kroz Kantovu filozofiju.
Priopćenje o “Nietzcheovu govoru o Bogu kao izazovu kršćanstvu” iznio je dr. Kešina. Nakon iznesene biografije i Nietzcheova naučavanja, napomenuo je i zaintrigirao slušače, ostavljajući im na razmišljanje je li Nietzcheovo razmišljanje izazov i provokacija suvremenom kršćanskom življenju koje se jako malo svodi na život u tako cijenjenoj praksi, koliko se kršćanstvo pokazalo istinito u onim segmentima u kojima ga opisuje Nietzche u povijesti? “Nietzche je u prvom redu antikršćanin, a tek onda antikrist”, zaključio je dr. Kešina. Nakon predavanja uslijedila je rasprava.
U poslijepodnevnom radu simpozija prof. dr. Tomašević govorio je o moralnim aspektima promjene govora o Bogu”, istaknuvši kako je u vremenu postmoderne prenaglašena individualizacija te je nastupila kriza svih velikih sustava koji su davali smisao i istodobno bili svojevrsni autoritet. U tom svijetu nitko ne daje smisao ljudske egzistencije, jer se nikom ne vjeruje. Novije perspektive moraju krenuti za tim da kršćansko moralno življenje mora biti radosni odgovor Bogu koji nas ljubi i kojega mi ljubimo, a to se, pak, mora dogoditi u jednostavnosti i iskrenosti.
Prof. dr. Ivan Šaško iz Zagreba iznio je svoja razmišljanja o temi “Liturgiji i govoru o Bogu. (Ne) razumijevanje simboličkog-mistagoškog”. Verbalizacija je prenaglašena, a liturgijska tumačenja pritom postaju za euharistiju eutanazija te ni sami sebe ne razumijemo. Javlja se jaz između ponude Crkve i potražnje vjere, koja se traži iz različitih pobuda npr. tradicije, sigurne budućnosti, osjećaja svetog koji nas na kraju razlikuje od životinjskog svijeta. Crkveno podupiremo važne oblike prelaznih životnih razdoblja te izranja pitanje kakvog Boga naviještamo tim slavljima, a ne molitvom? Današnji govor o Bogu je “spljošten” i bez nadahnuća, osim na rubovima gdje su uočljivi ekstremi. Rješenje za kojim bi valjalo posegnuti jest mistagogija s posebnim naglaskom na marijanskom “Fiat” koji bi tu glasio “Fiat mihi”, kazao je, između ostaloga, dr. Šaško. Predavanje je pobudilo vrlo živu raspravu.
Uslijedila su priopćenja. Prvo je održao dr. Ante Pavlović iz Mostara na temu “Govor vjere u svjetlu religioznog odgoja i kateheze”, ističući kako je osnovni zadatak kateheze ne samo da katehizanti upoznaju lik i osobu Isusa Krista već da ih se uvede u osobni susret s Kristom te da vjernik zauzme stav koji će se očitovati na konkretnom življenju. Prof. dr. Nikola Bižaca iznio je priopćenje o “Teologiji stvaranja danas”, a završno priopćenje o “Govoru o Bogu i kontemplaciji” iznio je dr. Anđelko Domazet, koji je naveo značajke kontemplacije koja treba biti govor iz iskustva, jedinstvo riječi i dijela, oslobađajući govor koji se otvara za novo, ide protiv antropolškog pesimizma i nadilazi dualizam, a Bog može bit spoznat jedino putem ljubavi. Izrazivši svoje zadovoljstvo radovima i uspjehom X. međunarodnog teološkog simpozija, dekan splitskog KBF-a fra Marijan Vugdelija, svečano ga je proglasio zatvorenim.