Prethodila je trodnevna duhovna obnova koju je predvodio nekadašnji župniko te župe, isusovac Mato Anić. Svečano misno slavlje predvodio je bivši župnik Mirko Vukoja u zajedništvu s aktualnim župnikom Matom Samardžićem.

Osvrnuvši se na pročitani evanđeoski ulomak, propovjednik je istaknuo svjedočanstvo prve kršćanske zajednice i procesa prelaska iz nevjere u vjeru, posebno ističući da to nije samo ljudski čin, nego dar i djelo Božje. „Nije to lagan proces. Njima je bio blizu taj užas Velikoga tjedna. Nemir, strahovi, sve ono što jest tu kada Boga nema. I baš tada Isus dolazi i daje im ono što treba. Sama njegova prisutnost liječi…  Bog je kroz cijelu povijest spasenja učinio sve što je trebao učiniti za naše spasenje. Samo je do nas hoćemo li tratiti svoje vrijeme ili ući u tu jedinu ‘ordinaciju’ koja sve liječi… Traži se tu i hrabrost, ali sve se isplati žrtvovati i nema te cijene koju neću platiti za to vječno spasenje. Uskrsli Isus nas pokušava svojom prisutnošću pokrenuti prema sebi, prema našem osmišljenju. Isus nije izliječio sve bolesnike, nije skinuo svu nevolju s ljudi, ali je osmislio našu patnju jer je i sam prošao kroz nj”, kazao je propovjednik te za kraj uputio savjet roditeljima da uče svoju djecu da znaju trpjeti. „Trpljenja ih ne možete poštedjeti, ali ih naučite da znaju proći kroz trpljenje, kroz Veliki tjedan, prema uskrsnuću. Nema prečaca, nego kroz i naslonjeni na svog jedinog, vjerodostojnog Učitelja. Onda više ništa nije teško, jer On sve može pa mogu i ja s njime”, rekao je Vukoja.

Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale uputio je aktualni župnik, isusovac Mate Samardžić koji je tom prilikom čestitao župljanima 110. godinu postojanja njihove crkve i pozvao sve okupljene na prigodni agape.

Prije 110 godina, na „Bijelu nedjelju“ 1913., posvećena je zametska crkva Presvetog Srca Isusova. U crkvi su od samih su početaka djelovali biskupijski svećenici, a od 1958. pastoral preuzimaju isusovci. Tako je duhovnost sv. Ignacija obilježila duhovni profil Zamećana te su, u sustavnom radu s mladima, iz župe proizašla mnoga svećenička i redovnička zvanja. Osobito značajan povijesni događaj bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je područje župe trebalo pripasti Italiji. No, složne su se Zamećanke okupile u velikom broju u obrani crkve, zahtijevajući od Komisije za razgraničenje da se granica povuče prema jugu. Tako su tadašnje pobožne žene obranile crkvu od talijanske okupacije i usprkos svim režimima, sve do danas, župljani ove župe nastavljaju se okupljati oko Srca Isusova, postojani u nauku apostolskom, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. (usp. Dj 2, 42)