Mladima se obratio nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih Mario Žigman i potaknuo ih da budu hodočasnici nade, nositelji svjetla u svijetu koji traži smisao i utjehu te da ovaj dan iskoriste za unutarnju obnovu, da u svom pogledu, osmijehu i podršci jedni drugima svjedoče zajedništvo i ljepotu vjere. Mlade je također pozdravio domaći župnik Ivica Zrno te je izrazio radost i zahvalnost zbog mogućnosti da križni put započne u njihovoj župi. Nakon zajedničke uvodne molitve ispred crkve sv. Ladislava, kralja u Punitovcima formirana je duga kolona sudionika, koju je pratila Hrvatska gorska služba spašavanja, hrvatska policija te redari.

Tijekom križnog puta mladi su razgovarali, molili, pjevali te pristupali sakramentu ispovijedi. Mlade su putem pozdravljali i ohrabrivali mnogi župljani koji su bili sretni vidjeti toliko mladih koji prolaze kroz njihovo mjesto. Pojedine župe preuzimale su predvođenje križnog župa, što nošenjem križa, što čitanjem pojedinih postaja. Kratki odmor i okrepu mladi su imali na prostoru crkve sv. Ivana Krstitelja u Ivanovcima Đakovačkim koju su pripremili župljani filijalne zajednice u Ivanovcima na čelu sa župnim upraviteljem Leonom Noudeviwa Sagbohan. Nakon stanke, mladi su nastavili hodočastiti do Đakova.

Ispred samostanske crkve Presvetog Srca Isusa u Đakovu mladima se priključio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, koji su zajedno s mladima molili 13. postaju, a potom je nadbiskup Hranić preuzeo nošenje križa do posljednje postaje ispred katedrale.

Posljednju postaju s mladima je izmolio domaći župnik Ivan Lenić, a povjerenik Žigman zatim je zahvalio Bogu koji je darovao lijepo vrijeme, a onda i svim mladima koji su sudjelovali i ustrajali do kraja, svim redarima, volonterima i članovima Povjerenstva za mlade koji su pomogli u organizaciji i provedbi samog križnog puta. Mladi su ispred katedrale iskoristili priliku za kratku okrepu koju su pripremili župljani Župe Svih svetih.

U samoj katedrali, uoči mise mladi su pristupali sakramentu ispovijedi te se pripremali za misno slavlje kratkim molitvenim programom i slavljenjem kojega je predvodila Molitvena zajednica Svete Obitelji iz Osijeka.

Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup Hranić u zajedništvu s pomoćnim biskupom Ćurićem, povjerenikom za pastoral mlade Žigmanom, katedralnim župnicima – vlč. Lenićem i vlč. Ivanom Kunčevićem te drugim svećenicima koji su hodočastili skupa s mladima svojih župa. Tijekom misnog slavlja posluživali su đakovački bogoslovi, dok je liturgijsko pjevanje i sviranje animirao Zbor mladih Veritas iz đakovačke Župe Dobrog Pastira. Biblijska čitanja pročitala je Katarina Herceg, članica Povjerenstva za pastoral mladih, a molitvu vjernika mladi iz đakovačke Župe Svih svetih.

U propovijedi nadbiskup Hranić osvrnuo se na više kilometara križnog puta koje su mladi prehodali. Ove godine nisu pokisli, iako su neki izgorjeli na suncu, i umorni su stigli u katedralu, ali unatoč umoru – sigurno je svima srce radosno i ispunjeno te su umor prihvatili  kao žrtvu kojom Gospodinu pokazuju svoju ljubav i mole ga da ih čuva i blagoslovi, rekao je nadbiskup i nastavio: „Hodajući za križem, pronalazili ste snagu molitve i zajedništva da se nosite s onim što vas možda tišti jer hodati jedni uz druge, misliti jedni na druge, moliti jedni za druge, imati isti cilj, biti dionici istog duha hod je kojim postajemo sposobni gledati druge Isusovim pogledom i Isusovim srcem.”

Promišljajući o psalmu koji govori „Meni je štit Bog koji spasava“, nadbiskup je istaknuo: „A kada je Bog svakoga od nas ponaosob po prvi puta stavio iza svoga štita i otklonio zlo od nas? Na našem krštenju! Tada me zamilovala njegova ruka, tada mi je darovao svoju naklonost. I u svakom sljedećem sakramentu: u svakoj ispovijedi, pričesti, u krizmenom izlijevanju svoga Duha na nas, sutra u sakramentu ženidbe ili svetog reda, odnosno po polaganju svetih redovničkih zavjeta i po primanju bolesničkoga pomazanja, Bog uvijek iznova postaje moj štit, moja snaga i ljubav moja. On me spašava; k njemu idem, s njime i za njim hodam. I ne želim ni koraka napraviti bez njega jer on je snaga i krepost moja, on je istina, on je moje nutarnje nadahnuće i svjetlo, on je moj put i moj život. Bog je moj štit, kad njemu zavapim; kad uzmem krunicu u ruke i prebirem zrnca Zdravo Marija, razmišljajući otajstva našega spasenja. Bog je moj štit kad me svlada umor, neuspjeh, razočaranje, a ja uzmem njegovu Riječ i u njoj tražim utjehu, novu snagu i polet. Reći će sveti Petar: ‘Gospodine, kamo da idemo, Ti imaš Riječi života vječnoga’. Bog je moj štit kad na mene navale napasti, ponude ovoga svijeta koje nude kratkotrajni užitak iza kojega se krije provalija, a ja uzimam Božje zapovijedi i stavljam ih pred svoju savjest: ne ukradi, ne laži, ne povrijedi ni sebe ni drugoga, čuvaj svoje i tuđe dostojanstvo, pobijedi svoju sebičnost, ustraj u dobru – ‘Meni je štit Bog!’ I onda kad pomislim da više ništa nije kako treba ili da nema smisla, kad sam u opasnosti odustati, on postaje moj štit kad se sjetim da on svojih nikad ne ostavlja, da on svoje naklonosti i ljubavi nikad ne uskraćuje’. Predragocjeni smo mu jer je za nas dao svoga Sina, svu svoju milinu!“

Na kraju homilije nadbiskup je rekao: „Draga mladosti, ako bilo kada posumnjate da ste sami i napušteni, ne zaboravite pogledati na križ, u Isusa na križu. Ondje je on dao prikovati svoje ruke da one budu uvijek raširene i da njegov zagrljaj bude zauvijek otvoren svakome od nas. A mi odlučimo danas i trudimo se donositi mu čisto svoje srce! I znajmo: ako to i ne uspijemo, ako nas zbog naše slabosti drugi odbace i prekriže, on nas uvijek čeka raširenih ruku, pun ljubavi i praštanja; on okreće čistu stranicu i nudi nam novi početak. Jer on je uistinu Prorok, Sin Božji, Krist. On je sama nježnost i milosrđe, i nema našega grijeha koji bi bio zapreka njegovoj ljubavi prema nama.“

Nakon pričesti, domaći župnik Lenić predvodio je molitvu kojom su svi okupljeni u zajedničkoj molitvi mogli zadobiti potpuni oprost. Po završetku misnog slavlja nadbiskup je zahvalio povjereniku za mlade, vlč. Žigmanu, tajnici Ureda za mlade Margareti Gregić i članovima Povjerenstva na organizaciji susreta kao i svim mladima koji su sudjelovali. Potaknuo je mlade i na promišljanje o vlastitom životnom pozivu u kojem se ne trebaju bojati onoga na što ih Gospodin potiče, nego da svjedoče da je On njihova nada i da se s Njim odvažuju ići kroz život.

19. križni put mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije