Draga braćo i sestre,

dragi djelatnici u medijima Hrvatske biskupske konferencije!

Pastoralni naputak Papinskoga vijeća za društvene komunikacije „Communio et progressio“, koji neki nazivaju „magna charta“ katoličkog nauka o sredstvima društvenog priopćavanja, prikazuje Krista kao »savršenog komunikatora“ i to:

po didaktičkoj metodi koju je upotrebljavao,

po savršenom darivanju samoga sebe (u Euharistiji) i po darivanju svoga

Duha Životvorca,

boraveći trajno u Crkvi, koja je njegovo mistično tijelo. (usp. CP 11)

Čitajući Djela apostolska upravo učimo kako se Crkva ne rađa lijepa i gotova, nego to postaje stupnjevito. I taj razvoj Crkve se ne odnosi samo na službe u Crkvi, na bogoštovlje. Crkva je rasla u poimanju, razumijevanju, definiranju istina vjere, korak po korak, učeći i na vlastitim pogreškama, kako bi „uobličila“ svoj navještaj. Iskustvo koje smo proživjeli posljednjih mjeseci naučilo je nas, živu Crkvu, kako slušati i kako učiti.

Đakon Filip u samarijskom gradu propovijeda Krista. Filip nije govorio o bilo čemu što bi moglo biti zanimljivo i o čemu se možda tada govorilo. Jedina glavna tema njegovog navještaja bio je Isus Krist. Ne ideja, ne misaoni princip, ne sustav učenja, nego osoba. Njegova cjelokupna ljubav prema Isusu odjekuje u njegovom propovijedanju. Nekoliko redaka kasnije, koje nismo čuli u današnjem čitanju, kažu kako Filip „navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista.“ (Dj 8,12). To je bila tema njegova navještaja: ime Isusa Krista i kraljevstvo Božje. Ljudi u Samariji nisu čuli samo riječi, nego su vidjeli i znamenja koja je Krist Gospodin činio po Filipu. U Filipovom navještaju i znamenjima koja prate taj navještaj otkrivamo kako je poruka Evanđelja doista oslobađajuća, radosna vijest, u pravom smislu riječi Evanđelje.

U drugom djelu ovoga čitanja slušamo kako su apostoli doznali da je Samarija prigrlila riječ Božju i šalju Petra i Ivana da nad njima mole, polažu ruke kako bi primili Duha Svetoga. Netko se razmišljajući nad ovim tekstom našalio i ustvrdio kako je ovo bio prvi službeni kanonski pohod, kao što biskupi danas idu u pohod župama i dijele sakrament potvrde, krizme.

Međutim, nije ovo bio pohod da bi apostoli vidjeli je li sve dobro učinjeno, pravilno navješteno. Umjesto toga, radi se o činjenici da je sav taj dinamizam, da se čitavo to buđenje koje se događa u Samariji, veže za službu, za vlast u Crkvi. Čak i danas, mnoga duhovna buđenja našeg vremena trebaju upravo taj svojevrsni legitimet, to oslanjanje na vlast, odnosno službu u Crkvi.

Duh Sveti je pokretačka snaga u Crkvi. Ne samo u Djelima apostolskim, nego i danas.

To svjedoči i današnja 23. obljetnica našega Hrvatskog katoličkog radija. To je djelo započelo poticajem Duha Božjega, Duha Životvorca, koji čini da, kako kroz ove 23 godine, tako i danas mnoga naša braća i sestre, i vi koji radite, i oni koji slušaju, a danas gledaju ili čitaju razne sadržaje, mogu čuti navještaj i po svima vama osjetiti vašu ljubav: ljubav prema Isusu Kristu, ljubav prema Crkvi, ljubav prema svakom čovjeku.

Primjer đakona Filipa neka nam bude poticaj da budemo neumorni navjestitelji Isusa Krista riječima, a još više životom.

Otajstvo Isusova utjelovljenja zahtijeva od nas vjernika da slijedimo Kristov primjer  i da u svijetu u kojem živimo, tražimo i otkrivamo koji su to najprikladniji načini za naviještanje evanđelja, kako bi taj navještaj urodio plodom u svima onima koji ga slušaju.

Mediji se pokazuju neprocjenjivima za propovijedanje i otkrivanje vjere. Svećenici i vjernici istražuju; istražujemo, promišljamo, trudimo se pronaći načine kako staviti svoje vlastito zvanje u službu dobra i Istine.

U Evanđelju smo čuli Isusove riječi: Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti, jer ja živim i vi ćete živjeti. (Iv 14,19)

Kako su utješne ove Isusove riječi. Posljednjih smo tjedana proživljavali snažnu kušnju prekida kontakata, šutnje i čekanja povoljnog trenutka da Kristovim riječima damo glas. Dok nas se pozivalo i poziva na socijalnu distancu, počinjemo shvaćati značaj međuljudske komunikacije. Trebalo je iskusiti nedostatak, da bismo shvatili vrijednost!

Evanđelje ne prepričava situaciju koju su prije dvadeset stoljeća doživjela jedanaestorica muškaraca, zatvoreni u dvorani. Današnje Evanđelje je napisano posebno za nas i uči nas da fizička komunikacija ima smisla samo ako posreduje ono što nije samo fizičko i jednostavno, nego puno intimnije i duboko, tj. duhovno. Ako nema duhovnoga zajedništva, fizička komunikacija ne uspijeva posredovati, postaje poremećena i mrtva. I zbog toga Isus apostolima obećava Duha Svetoga, Branitelja, Duha istine. Upravo Duh Sveti jamči apostolima i Crkvi danas stabilnu vezu, odnos koji ne počiva samo na fizičkoj prisutnosti.

Svijet ne vidi Gospodina Isusa. Kršćanin pogledom vjere vidi dublje od fizičke prisutnosti, gleda “unutra”. Istinite su riječi Uskrsloga: tko primi dar vjere, tko je spreman prihvatiti taj dar, može čitati vlastiti život i povijest na potpuno drugačiji način.

Završit ću riječima sv. Petra iz današnjeg drugog čitanja:

Ljubljeni! Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti… (1 Pt 3, 15-16)

Prihvatimo ove riječi sv. Petra kao misao vodilju naših medija: pružiti svakom obrazloženje nade koju nosimo u sebi, blago i s poštovanjem, dobre savjesti.

Dati možemo samo ako imamo i nosimo u sebi.

Mi koji smo upoznali Isusa Krista kao svoga Učitelja i prihvatili njegovu Riječ kao životni kompas, dužni smo svjedočiti ljubav i pouzdanje u njega, postati znak i svjedočanstvo onima oko nas. Svijetu su potrebni svjedoci, zaljubljenici, učenici.

Posvjedočimo da to jesmo. Amen.

✠ Petar Palić

hvarski biskup

generalni tajnik HBK

Predsjednik Odbora HBK

za sredstva društvenih komunikacija