240. obljetnica posvete požeške prvostolnice
Požeška župna crkva Sv. Terezije Avilske, koja je izgrađena zauzimanjem zagrebačkog biskupa Franje Thauzyja i posebnom brigom carice Marije Terezije, posvećena je 24. srpnja 1763.
Požega, (IKA) – Svečanom Večernjom časoslova i euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u Požegi je u četvrtak 24. srpnja proslavljena 240. obljetnica posvete požeške katedrale. Uz biskupa Škvorčevića u koncelebraciji su bili kanonici Stolnog kaptola sv. Petra na čelu sa svojim prepoštom i generalnim vikarom mons. Josipom Devčićem.
U homiliji je biskup Škvorčević podsjetio na 24. srpnja 1763. godine, kada je veliki dobrotvor Požege zagrebački biskup Franjo Thauzy posvetio župnu crkvu Sv. Terezije Avilske, izgrađenu njegovim zauzimanjem i posebnom brigom carice Marije Terezije, o čemu svjedoči i latinski natpis nad ulazom u crkvu. Spomenuo je kako Providnost ima svoje putove, koje je moguće očitavati i na crkvi Sv. Terezije Avilske u Požegi. Naime, oni koji su krajem 19. stoljeća ukrašavali tu crkvu i na dva njezina glavna noseća stupa postavili velike zidne slike sv. Ćirila i Metoda u tehnici freske, čiji su autori hrvatski umjetnici Celestin Medović i Oton Iveković, nisu mogli predvidjeti da će upravo na blagdan sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja 1997. papa Ivan Pavao II. utemeljiti Požešku biskupiju i tu župnu crkvu uzdignuti na čast katedrale. Protumačio je vjernicima da posveta crkve znači izdvajanje jedne zgrade za mjesto sabranosti, susreta s Bogom, prinošenja euharistijske žrtve i slavljenje ostalih svetih otajstava te da je s druge strane posveta molitva da na određenom mjestu Bog bude blizu i djelatan među svojim narodom. Istaknuo je kako crkva Sv. Terezije u Požegi ima svoju arhitektonsku i umjetničku ljepotu i vrijednost, ali da je s njom povezana 240-godišnja duhovna povijest u koju su uključeni mnogi klanjatelji Bogu u duhu i istini, koji su u njoj obnavljali i produbljivali svoje krsno predanje Bogu i u Isusovoj euharistijskoj žrtvi prinosili žrtvu svoga vlastitog života te se tako ugradili kao živo kamenje u živo zdanje Isusove Crkve. Poželio je da u tom smislu požeška katedrala, kao majka i glava svih crkava biskupije, posluži izgradnji živog organizma mlade mjesne Crkve.
Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravnanjem mo. Alena Kopunovića Legetina. Na završetku slavlja svi sudionici dobili su listić na kojem su prikazane povijesno-kulturne vrijednosti požeške katedrale.