Tom će prigodom biti objavljena i knjiga Lilie Falco „Egidio Bullesi. Il Sacro Cuore sorgente di apostolato“ – „Egidije Bulešić. Presveto Srce izvor apostolata“. Naime, Kongregacija za kauze svetih je u nazočnosti pape Ivana Pavla II. 7. srpnja 1997. proglasila Egidija Bulešića slugom Božjim jer je utvrđeno da je živio herojskim stupnjem naravne i teološke kreposti.

Egidije Bulešić je mladi laik, kandidat za oltar iz Pule. Rođen je kao treće od devetero djece Franje i Marie Diritti 24. kolovoza 1905. godine. Radio je kao inženjer u brodogradilištu Uljanik i u Monfalconu. U ono vrijeme tehničke revolucije i opće protivnosti protiv Boga i vjere, on je svojim primjerom i stavom promijenio klimu. Pročuo se među 13.000 radnika „kao najučeniji i najbolji“.

Umro je u 24. godini u pulskoj bolnici 25. travnja 1929. od tuberkuloze, koju je zaradio u olujnom nevremenu vraćajući se iz jedne karitativne akcije. Njegova je glasovita rečenica „Ja sam sretan“. Za života se javno govorilo o njegovoj svetosti. Istarski biskup mons. Dragutin Nežić je dozvolio prijenos njegovih posmrtnih ostataka u Italiju zbog kanonskog postupka koji se nije mogao obaviti u Istri zbog zabrane kulta ličnosti.

O Egidiju je napisano više knjiga, razdijeljeno na desetine tisuća sličica, oblikovane tri izložbe. L’Osservatore Romano je svojedobno o njemu pisao „kao o najšarmantnijoj mladoj katoličkoj ličnosti našeg vremena“. O njegovoj su se svetosti pozitivno izrazili mnogi biskupi, stotine svećenika i tisuće laika, izvijestila je Župa Vodnjan.