Sudionici Hoda okupili su se na Trgu Presvetoga Trojstva u osječkoj Tvrđi te uz pjesmu, smijeh, šarene majice, balone te plakate s prolife porukama formirali kolonu koja je pošla prema središtu grada – Trgu Ante Starčevića.

Mlade majke i očevi s djecom, bake i djedovi s unucima te mladi inače aktivni u različitim udrugama, svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji te ostali građani različitih životnih dobi hodali su kako bi svima poručili: ljudski život počinje začećem, Hrvatska treba biti zemlja u kojoj će se ljudski život štititi od samoga početka; svaki ljudski život je vrijedan.

Po dolasku na Trg Ante Starčevića kolonu je dočekao tamburaški sastav „Žitna polja“ pjesmom „Moja Domovina“, a za glazbeni program zadužen je bio Stjepan Jeršek Štef. Pozdravljajući okupljene, koordinatorica Hoda za život u Osijeku supruga, majka i profesorica Lidija Blagojević naglasila je da spajanjem muške i ženske spolne stanice nastaje autentično, neponovljivo ljudsko biće čije srce kuca od 18 dana. Nazočni su mogli čuti snimljene otkucaje srca nerođenoga djeteta, a Blagojević je zatim poručila: „Želimo Hrvatsku u kojoj se neće zaustavljati otkucaji ljudskoga srca, želimo zakon koji će štitit život od samog njegova začeća, želimo Hrvatsku u kojoj djedovi i bake ne moraju brinuti za svoju egzistenciju, Hrvatsku u kojoj majke, posebno samohrane, imaju fleksibilno radno vrijeme, Hrvatsku u kojoj će svi biti pošteno plaćeni za svoj rad.“

Da ljudski život počinje začećem potvrdila je majka četvero djece, liječnica pedijatrica u osječkom KBC-u Jadranka Arambašić. Naglasila je kako pri začeću nastaje neponovljivi ljudski život s jedinstvenim genetskim kodom, spolnim, tjelesnim i duhovnim obilježjima. Novi ljudski život ima svoj vlastiti ritam i dinamiku, određen je genetskim kodom oba roditelja, ali ipak je različit. Nakon 18 dana formira se srce i krvotok te ubrzo kreću otkucaji ljudskoga srca i tu se oblikuju osnove brojnih organa. U 5. tjednu u embriju se razvijaju organi dišnog, mokraćnog, probavnog, gastrointestinalnog sustava i osnove mozga i srca, tek u šestom tjednu većina majki sazna za trudnoću – a do tada su se organi već formirali. Pedijatrica Arambašić poručila je i kako obitelji s više djece ne smiju biti predmet podsmjeha nego pozitivan uzor svim drugim obiteljima te je dijeleći svoje iskustvo majčinstva rekla: „Rođenje novog bića najveći je blagoslov koji jedna obitelj može doživjeti – treba ga prihvatiti s velikom ljubavlju i odgovornošću.“

Ivona i Nenad Šikman iz Zagreba podijelili su svoje životno iskustvo suočavanja s neplodnošću te posvajanja sina Leona, kao i pokretanje What´s up grupe koju sada čine 123 obitelji i 170 posvojene djece, svi okupljeni u udrugu „Josipove obitelji“. „Naša dijagnoza neplodnosti nas je jedno vrijeme boljela, ali nas je i potaknula da se probudimo, da otvorimo tu našu odluku s posvajanjem kojom smo očuvali novi život“, istaknula je Ivona i nastavila: „Promišljajući o ovom Hodu kojemu je jedinstvenost upravo samo začeće, spoznala sam da mi, obitelji posvajatelja i udomitelja, zaista pripadamo ovdje jer smo oni koji odgajaju za život. Prva pobijeđena bitka bila je kada je jedna žena ipak odlučila roditi. Nije mogla, nije znala skrbiti za dijete, ali je darovala svijetu jednog malog borca i nas kao suborce u njegovu životu. Najvrijednije od svega je što se taj život nastavlja, a ne prekida. Mi možda život nismo stvorili, ali smo ga prihvatili i na taj način se inačica riječi neplodnost briše iz naših života jer mi umnažamo sjeme plodnosti koje je posijano kroz našu malu obitelj. Bitna poruka koju mi iskrenim srcem svjedočimo jest kako je ljubav prema našem djetetu ista kao da smo ga rodili jer posvajanje jest rađanje – možda ne po tijelu, ali da u srcu.“

Nazočnima se obratila i mlada obitelj Župan iz Osijeka koju čine Kristina i Ivan, roditelji četvero djece – Rite, Franke, Jakova i Tome. „Uključeni smo u Hod za život u Osijeku od samoga početka i važno nam je kroz Hod za život pokazati kakvo društvo želimo graditi kroz svoj rad, volontiranje i podizanje svoje obitelji, rekla je Kristina naglašavajući kako su odlučili ostati u Hrvatskoj, predivnoj plodnoj Slavoniji i žele da njihova djeca ovdje odrastaju. „Svjesni smo da su djeca naše najveće blago, otvoreni smo prema životu, želimo Hrvatsku i Slavoniju koja brani i štiti život, koja ulaže u mlade obitelji, potiče poduzetnički duh, obiteljske tvrtke. Želimo ohrabriti mlade obitelji da se ne boje života jer život je prekrasan, život su naša djeca i oni su jedini naša prava budućnost“, poručila je obitelj Župan zaključujući svoje obraćanje stihovima slavonskog bećarca: „Nije gazda tko ima dvore, već tko ima kćeri i sinove“.