Predavač je na početku istaknuo da se današnji medijski svijet razlikuje od prijašnjega, prije svega zbog različite publike, načina komuniciranja, interesa vjernika, zatvorenosti u „mjehuriće“, „komore“ i „silose“ te drugih trendova. Naglasio je da je medijski govor o vjeri i dalje površan, obilježen predrasudama, dvoznačan, ovisan o događajima, posramljen, pod utjecajem osobnosti i autoriteta aktera o kojima se izvještava te nerijetko fokusiran na incidente i skandale. Potom je potaknuo prisutne da promisle o vlastitom iskustvu i percepciji medijskog govora o vjeri.

Govoreći o Crkvi u medijima i o medijima u Crkvi, profesor Kanižaj istaknuo je važnost svjesnosti o različitosti evangelizacijskog poslanja i naravi medija uopće, o logici i načinu razumijevanja, tržišnoj pozadini medija te je naglasio da je potrebno više govoriti o etičkim prijeporima i opasnosti getoizacije. Postavio je i pitanje kakav je odnos ljudi prema katoličkim medijima.

Kazao je da Crkva na normativnoj razini može biti primjer dodavši da ne postoji institucija koja se toliko bavila spomenutim temama kao Katolička Crkva. Ukratko je naveo službene dokumente kako bi to i potkrijepio te istaknuo dokument Dikasterija za komunikacije „Prema punoj prisutnosti – pastoralno promišljanje o uključenosti u društvenim medijima“.

Predavač je potom istaknuo tri oblika crkvenog govora u medijima: informacija, formativan i performativan. Spomenuo je i istraživanje o vjerskoj tematici u hrvatskom medijskom prostoru dodavši da su predstavnici vjerskih zajednica zanemareni kao izvori informacija u gotovo 50 % priloga. Naveo je i neke „nove“ mrežne formate poput specijaliziranih portala, katoličkih medija (službenih i privatnih), video svjedočanstva, podcasta, profila pape Franje na mreži X i slično.

Govoreći o svećeničkoj perspektivi, naveo je analitičke podatke njihovih stavova i mišljenja. Potom je predstavio konkretne poticaje. „Jako je važno identificiranje postojećih i u javnosti prisutnih katoličkih pojedinaca, grupa i zajednica koji djeluju u hrvatskom medijskom i virtualnom prostoru“, rekao je, između ostaloga, predavač.

U drugom dijelu izlaganja, govoreći o (samo)formaciji odraslih, upitao je prisutne što očekuju od njih. „Kako osigurati da naša internetska prisutnost bude iskustvo rasta za one s kojima komuniciramo?“, postavio je pitanje osvrćući se na Izvješće XVI. redovne opće skupštine sinode „Poslanje u digitalnom okruženju“.

Potom je naglasio potrebu dvostrukog pristupa tipologije internetskih stranica: unutar institucionalnih sustava i unutar neinstitucionalnih sustava, te podjelu na online religioznost ( gdje internet preuzima sakralni prostor) i religioznost online (u smislu pronalaženja informacija o životu vjerničke zajednice i o vjeri).

Predavač je zatim upitao: „Što smo propustili učiniti?“ te istaknuo izostanak koordiniranih aktivnosti i neiskorištene potencijale društvenih mreža na razini župa. Glede pastoralnog plana, naglasio je odgoj, pastoralnu pomoć, suradnju, odnose s javnošću i slično. Kazao je da danas nedostaju opći medijski formativni programi, naglasak na medijsku pismenost, koordinirano obrazovanje primatelja i komunikatora, jednoznačne smjernice, središnje mrežno mjesto kao oslonac, umrežavanje i osnaživanje mrežno aktivnih, „čvorišta” misli i župni pastoral o medijskoj prisutnosti vjernika laika.

Kao specifične mrežne formativne izazove naveo je bježanje određenog broja vjernika u zatvorene mrežne zajednice, neumjerena lutanja bespućima mrežnog prostora te potragu odraslih za svjedočanstvima, smjernicama, autoritetima i izvorima i informacijskim čvorištima koja mogu ponuditi jasno, nedvosmisleno i autentično svjedočanstvo vjere sveopće Crkve. „To bi bio jedan put kako bismo mogli početi razmišljati konkretnije“, rekao je profesor Kanižaj.

Potom je spomenuo apostolsko pismo Ivana Pavla II. „Brzi razvoj“ u kojem je naglašena važnost komuniciranja silom Duha Svetoga. Na kraju je potaknuo na razmišljanje o tome kako ljude iz virtualnog svijeta dovesti do prave zajednice te rekao da se još stigne iskoristiti snažan evangelizacijski potencijal skriven u medijima, poslati autentičnu i jednoznačnu poruku te učiniti komunikacijski iskorak Crkve. Predavanje je zaključio riječima sv. Ivana Pavla II. iz spomenutoga dokumenta: „Zahvaljujemo Bogu zbog postojanja tih moćnih sredstava koja, ako se vjernici njima koriste u duhu vjere i poučljivosti svjetlu Duha Svetoga, mogu pridonijeti lakšem širenju evanđelja i stvaranju učinkovitijih spona zajedništva među crkvenim zajednicama.“