80. obljetnica smrti "hrvatskoga Herodita" Tadije Smičiklasa
Zagreb, 9. 6. 1994. (IKA) – U srijedu, 8. lipnja ove godine navršilo se 80. godina od smrti “hrvatskog Herodota” – akademika Tadije Smičiklasa.
Obilježavanje te važne godišnjice počelo je u 10 sati otkrivanjem spomen ploče u Mesničkoj 32, gdje je živio i umro akademik Smičiklas. Svečanom činu pribivali su uglednici iz HAZU, Matice Hrvatske, Zagrebačkog sveučilišta, Grkokatoličkog sjemeništa, Zagrebačke županije, Poglavarstvo grada Zagreba, žumberačke općine, Društvo Žumberčana “Tadija Smičiklas”. Spomen ploču otkrio je akademik Milan Herak, i sam Žumberčan. Skup je pozdravio predsjednik Društva Žumberčana u Zagrebu, odvjetnik Petar Badovinac, a stihove Smičiklasovih suvremenika Augusta Šenoe i Jovana Hranilovića posvećene Tadiji Smičiklasu krasnoslovio je dramski umjetnik Zlatko Vitez. Svečanost obilježavanja godišnjice nastavila se u velikoj dvorani Starogradske vijećnice na Gornjem Gradu.
O važnosti znanstvenog rada Tadije Smičiklasa na području hrvatske historiografije govorio je akademik Dubravko Jeličić. Osnovno je djelo Tadije Smičiklasa izradba Diplomatskog zbornika (Codex diplomaticus), zbirke relevantne povijesne graše koja potvrđuje državotvornost hrvatskog naroda, pa time i pravo Hrvata na svoju državu. No, najpoznatije je Smičiklasovo djelo “Povijest hrvatska” u dva sveska (1879. i 1882), prvo takvo, doista znanstveno a širokim slojevima pristupačno djelo među Hrvatima, po kome mu i pripada naziv “hrvatskog Herodota”.
Smičiklas je dugi niz godina obnašao odgovorne službe u Matici hrvatskoj (tajnik pa predsjednik) u tadašnjem JAZU bio je predsjednik, redoviti profesor na zagrebačkom sveučilištu, rektor Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu, zastupnik u Hrvatskom Saboru.
O ulozi i značaju Grkokatoličkog sjemeništa za Tadiju Smičiklasa kao sjemeništarca i mladog bogoslova govorio je sadašnji rektor te ustanove mr. Nikola Nino Kekić.
Uspjeh u radu skupa zaželjeli su dopredsjednik Skupčtine grada Zagreba Duško Malešević, kao i dopredsjednik Grada Zagreba Božo Biškupić.
Navečer istoga dana održana je i akademija u velikoj učionici Grkokatoličkog sjemeništa na Griču, gdje je Tade Smičiklas bio pitomac, a poslije i rektor, što je doista rijedak slučaj da laik bude rektor takva zavoda. Akademiju je otvorio poznati Ćirilometodov kor. O cijelom životnom djelu Tadije Smičiklasa govorio je član suradnik HAZU dr. Miroslav Kurelac, posebno istaknuvši njegovo uspješno zauzimanje da se ilirsko ime zamjeni hrvatskim. Rektor Kekić govorio je o Smičiklasu kao pitomcu i rektoru toga Sjemeništa i o njegovoj trajnoj vezi s križevačkim biskupom, koji mu je bio stric i koji mu je pomagao da se školuje i postane pravi znanstvenik. Izabrane dijelove prepiske sinovca i strica čitao je dramski umjetnik Zlatko Crnković. Nakon akademije održano je u crkvi sv. Širila i Metoda euharistijsko slavlje po istočnom obredu, ali ne po obrascu zadušnice u crnom ruhu, nego po obrascu zahvalnice u bijelom ruhu, kao zahvala Bogu za životno djelo Tadije Smičiklasa u korist hrvatskoga naroda i njegova Žumberka.