99 godina kardinala Franza Koeniga

Beč, (IKA) – Umirovljeni bečki nadbiskup kardinal Franz Koenig koji je 13. ožujka umro u 99 godini života, bio je najomiljeniji austrijski biskup, a u tijeku tri desetljeća na čelu Bečke nadbiskupije obnovio je mjesnu Crkvu te je približio Crkvi u svijetu. Nakon sudjelovanja na Drugome vatikanskom koncilu, zauzimao se za dijalog vjere i znanosti, te rimske s istočnim Crkvama. Utemeljitelj je i katoličke ekumenske zaklade “Pro Oriente”, koja je posebno zaslužna za približavanje katoličke i armenskih Crkava. Premda se isticao kao vrhunski teolog, ostao je ponajprije dušobrižnik. U samoj Austriji nadbiskup Koenig poznat je kao čovjek koji je stvarao ozračje povjerenja u društvu, gradio porušene mostove i borio se protiv predrasuda. Umirovljeni bečki nadbiskup poznat je i kao dugogodišnji prijatelj Hrvatske.
Franz Koenig rođen je 3. kolovoza 1905. kao najstariji sin u seoskoj obitelji u Warthu u biskupiji St. Poelten. Studij filozofije i teologije pohađao je od 1927. na Gregorijani u Rimu, gdje je 1930. promaknut u doktora filozofije, a 29. listopada 1933. u Rimu je zaređen za svećenika. Od 1938. bio je dušobrižnik mladeži u biskupiji St. Poelten, predavao vjeronauk i bavio se istraživanjem staroiranske religije. Papa Pio XII. imenovao je Koeniga, tada profesora moralne teologije u Salzburgu, u svibnju 1952. biskupom koadjutorom biskupije St. Poelten, 17. lipnja 1956. imenovan je bečkim nadbiskupom, a 15. prosinca 1958. papa Ivan XXIII. uvrstio ga je u Kardinalski zbor. Poznat je i kao sudionik Drugoga vatikanskog koncila, te mu se pripisuju najveće zasluge za objavljivanje koncilskoga dekreta “Nostra Aetate” iz 1965., koji govori o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama. Papa Pavao VI. imenovao ga je 1965. predstojnikom novoutemeljenog Tajništva za nevjerujuće i u toj je službi ostao do 1981. Posebnu skrb kardinal Koenig imao je za Crkve u komunističkim zemljama. Njegovo prvo putovanje u komunističku zemlju bilo je 1960. na sprovod kardinala Alojzija Stepinca, kada je stradao u prometnoj nesreći, a njegov boravak u varaždinskoj bolnici “nadahnuo je njegove istočne aktivnosti” i slijedila su brojna putovanja u istočne zemlje. Tako je prvi put u travnju 1963. u azilu u Budimpešti posjetio primasa Mindszentyja. Posjetima vodećim osobama i pravoslavnim patrijarsima ekumenskom u Carigradu, rumunjskom u Bukureštu, koptskom u Kairu, srpskom u Beogradu, kardinal Koenig uspostavio je odlučujuće kontakte za dijalog s istočnim Crkvama. Na njegovu je inicijativu 4. studenoga 1964. utemeljena ekumenska zaklada Pro Oriente, dva tjedna nakon donošenja koncilskoga dokumenta “Unitatis redintegratio”, koja je započela pionirski rad u približavanju katoličke i pravoslavne Crkve, te u 1.500 godina prekinutom teološkom dijalogu između katoličke i starih istočnih Crkava. Kardinal Koenig sazvao je Bečku sinodu (1969-71), te Austrijsku crkvenu skupštinu 1973., kojima je želio obnoviti Crkvu i podijeliti odgovornost u Crkvi između klerika i laika. Svojim razumijevanjem Crkve kao uobličujućeg čimbenika društva dobio je nadimak “crveni kardinal”. Njegovom je zaslugom došlo do velikog “pomirenja” Crkve i socijalista kao i novoga državnog ugovora Austrije i Svete Stolice. U kolovozu 1980., s navršenih 75. godina života podnio je ostavku koju je Papa prihvatio tek u jesen 1985. U lipnju te godine izabran je na još jedan petogodišnji mandat predsjednika pokreta “Pax Christi”.