Kao podloga promišljanja uzet je tekst iz Knjige proroka Izaije (Iz 63, 17-64) u kome prorok progovara o fenomenu čovjekova odlaska od Boga. Voditelj obnove, vlč. dr. Ivan Benaković, na početku je podsjetio da se pojam spasenja u ovom kontekstu odnosi na nastojanje čovjeka da u nepravednom društvu ostane vjernik i prakticirajući sakramente, osobito ispovijed i euharistiju dođe do Boga, što je smisao čovjekova života na zemlji.

Kroz čitanje i promišljanje teksta, dolazimo do zaključka da je nepravedno društvo isključiva zasluga čovjeka koji se zbog osobnih materijalnih interesa udaljuje od Boga. Takvo stanje, tjera ga da ne čini pravednost  koja je kao biblijski  pojam definirana kao ljubiti brata čovjeka i dati mu ono što mu pripada (otvrdnuće srca). Sve rezultira nemirom i nepravdom društva u kome živi, poručio je vlč. dr. Benaković.

Promjena je moguća kroz „duhovno buđenje čovjeka“ molitvom za dar poniznosti. Na taj način čovjek uviđa svoje grijehe, za njih se kaje i moli od Boga oproštenje, što osobito treba biti naglašeno u vremenu došašća. Dopustiti Bogu da mijena naš život, trajni je imperativ koji od nas traži milost Božja, zaključio je.