Riječ je o prvoj kauzi za beatifikaciju pokrenutoj u toj zemlji. Taj je mladić bio među zaduženima za sigurnost na tom bogoštovnom mjestu; školovao se u stručnoj školi kod salezijanaca i zauzimao se u poslovima u župi. Svojom je okretnošću spriječio još veće krvoproliće, jer 20 je osoba poginulo i nekoliko ih je bilo ranjenih, ali većina onih koji su bili u crkvi ostala je neozlijeđena. Odobrenje Svete Stolice za pokretanje biskupijskoga postupka za beatifikaciju stiglo je 9. studenog prošle godine, a 31. siječnja ove, u prigodi mise na liturgijski spomen svetoga Ivana Bosca, u salezijanskoj kući u Lahoreu, nadbiskup Sebastian Shaw je objavio tu vijest, zajedno s apostolskim nuncijem nadbiskupom Christopheom Zakhijom El-Kassisom. Na svečanosti 15. ožujka bit će nazočni svi članovi Pakistanske biskupske konferencije.

Akash je bio mladi Pakistanac, katolik, a pripadao je kršćanskoj zajednici u Lahoreu. Odrastao je u vrlo jednostavnoj, siromašnoj kršćanskoj obitelji, rekao je, u razgovoru za Vatikanski radio, postulator kauze za beatifikaciju salezijanac Pierluigi Cameroni. Imao je priliku pohađati salezijansku tehničko-industrijsku školu u Lahoreu. Poslije je bio zadužen za sigurnost kršćana u gradu Lahoreu, posebno u blizini katoličke crkve svetoga Ivana. Tu je zadaću obavljao u snažnom duhu požrtvovnosti, ali i darivanja za druge. Bio je vrlo jednostavan mladić, rekao je postulator.

Što se pak tiče društvenoga konteksta u kojemu je živio, don Pierluigi je istaknuo prilike obilježene siromaštvom, marginalizacijom, u kojima je svjedočiti kršćansku vjeru uvijek opasno. Posljednjih je godina bilo nekoliko napada na kršćanske zajednice, ne samo katoličke. Upravo se u tom kontekstu gospodarskoga siromaštva, marginalizacije, i gdje postoje određene vrste progona, nalazi lik i svjedočanstvo tog mladog kršćanina.

U njegovoj su žrtvi kršćanske zajednice, ne samo katoličke, odmah vidjele svjedočanstvo vjere. I izrazi muslimanskoga svijeta, onoga koji se protivi oblicima fundamentalizma i vjerskog fanatizma, bili su solidarni u prepoznavanju svjedočanstva tog mladog kršćanina katolika. Tako se odmah rodio pokret koji je priznao to Akashovo jedinstveno svjedočanstvo, a nakon sedam godina, možemo reći da je taj pokret sve više rastao; organizirane su proslave, održava se stalni spomen na Akasha, a njegov se grob često posjećuje i ukrašava cvijećem. Sve je više raslo zanimanje za njegov lik, ne samo u Pakistanu, nego u svijetu. To je također dovelo do zahtjeva za pokrene postupak o mučeništvu, rekao je postulator.

Spomen na tog mladića očituje snažnu vjeru u kontekstu progona, istaknuo je te dodao: Akash je također znak velike nade za cijelu kršćansku zajednicu, ali i za sve ljude dobre volje. Želim istaknuti kako ti svjedoci ponovno izražavaju ekumenizam mučenika koji pomažu u postupcima zajedništva među kršćanima i pomirenja među ljudima dobre volje, istaknuo je salezijanac.

Na novinarovo pitanje kako danas žive kršćani u Lahoreu, don Perluigi je kazao da je Crkva u Pakistanu, kao i u brojnim drugim krajevima svijeta, doista izmorena, ali, kako je rekao, „vjerujem da je vrlo svjesna svojega identiteta i svojega svjedočanstva. Kao što znamo, kršćani su i danas vrlo progonjeni u mnogim dijelovima svijeta“.