Aktualne teme i dileme suvremene teologije

Poštovani gospodine nadbiskupe, veleučeni gospodine Rektore, cijenjeni kolege i kolegice profesori, dame i gospodo,

Simpozij profesora filozofije i teologije u svojoj tri-desetljetnoj tradiciji događa se prvi puta u Petrčaninima nedaleko jadranskog bisera i sveučilišnog grada Zadra, hrvatskog grada bogate i raznovrsne kulturne i nacionalne, visokoškolske i religiozne tradicije. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu rado je prihvatio poziv svog sponzoriranog učilišta, naime, Visoke teološko-katehetske škole u Zadru da 28. simpozij profesora teologije održi u najmlađoj svojoj sastavnici i time potvrdi osobitu povezanost između hrvatske metropole i grada kojemu povijest nije bila naklonjena. No, vjerujemo da će mu budućnost biti sklona u odrednicama svehrvatske identifikacije i posebnosti, u okvirima sve izrazitije europeizacije i, dakako u pozitivnom smislu nezaustavljive globalizacije. Već sada se zahvaljujemo nadbiskupiji zadarskoj s msgr. Ivanom Prenđom na čelu, mr. 1. Duvnjaku, ravnatelju Visoke teološko-katehetske škole u Zadru, za sve ono što nam omogućuju i priređuju da ovaj simpozij ima svoje znanstveno-teološko, eklezijalno-kulturno i nadasve kršćanski-ljudsko lice.

Okvirna tematika ovog međunarodnoga znanstvenog simpozija nosi naslov Aktualne teme, dodao bih, i aktualne dileme suvremene teologije. Toj tematici spontano se nameće i druga tematika s naslovom Aktualna pitanja suvremenog sveučilišta, posebno u Hrvatskoj. Imajmo jednu i drugu tematiku kontinuirano komparativno i komplementarno pred očima. Neka ovaj naš simpozij bude više od tradicionalnog skupa umnih i školovanih crkvenih glava Crkve u Hrvata. Stoga neka ovaj skup promišlja i domišlja, provocira i upućuje na određena, barem teološko-pastoralno usmjerena rješenja u Crkvi i društvu. A jedno i drugo traži svoje mjesto opravdanja i djelovanja u Europi i svijetu, koji se istodobno ujedinjuju i polariziraju.
Ovaj simpozij neka nam bude dobar povod da se zamislimo nad dva krucijalna pitanja teologije u današnjem svijetu, u Europi i u Hrvatskoj. Prvo, koliko je teologija danas aktualna za članove Kristove Crkve i za članove civilnog društva? Drugim riječima, postaju li teolozi polako «suvišni» intelektualci i mislioci, koji, kako u Crkvi tako i u društvu neka govore samo onda kada bivaju pitani, a u svim drugim slučajevima neka ne uzbunjuju ni crkvenu ni društvenu javnost. Drugo, koliko se teolozi, napose katolički, trude da budu ne samo na visini svoje teološke zadaće i odgovornosti, nego traženi i pitani od svojih vjernika i od članova društva? Prošla su vremena kada su teolozi očekivali da budu pozivani u medije, anastupila su vremena u kojima teolozi moraju pozitivno agresivno nametnuti se u medijima, tj. u društvenoj javnosti. Ne zaboravimo, da je crkvena javnost sužena javnost i ne dohvaća sve kategorije kršćana i sve profile građana.

Budimo kritični, kako «ad extra» tako i «ad intra». Nisu li, osobito profesori teologije pomalo suvišni, naročito u crkvenim krugovima od biskupskih do svećeničkih krugova? Nije li u hrvatskoj Crkvi na pomolu svojevrsno zasićenje teološko-intelektualnim raspravama kao podlozi za konkretno pastoralno djelovanje? U kojoj mjeri crkveno vodstvo i pastoralni djelatnici na terenu trebaju intelektualno-teološku uslugu teologa, svojih profesora? S druge strane, zašto teolozi nisu više «spiritus movens» raznih eklezijalnih događanja i tumačenja, pastoralnih strategija i tumačenja i življenja društvene dimenzije vjere! Što se događa s reformama filozofsko-teološkog studija i s posuvremenjenjem toga studija? Koliko se na teološkim učilištima u Hrvatskoj događa teološka interdisciplinamost, a paralelno i interdisciplinarnost između teološke znanosti i drugih znanosti na sveučilištima: na razini predmeta, na razini zajedničkih programa i na razini zajedničkih interdisciplinamih projekata? Znanstvene grane i teologija moraju ići zajedno, jer zajedničko im je društvo u kojem djeluju; zajednički im je čovjek kome žele služiti i zajednički im je cilj budućnost, naime, blagostanje čovjeka i društva čiji su sastavni dio. Pojedine katedre odnosno teološke grane ne smiju postati svojevrsni «teološki geto» odnosno neke vrste «znanstvenog lena». Dinamična i protočna interdisciplinarnost unutar filozofsko-teološkog studija bitna je pretpostavka za uspješnu interdisciplinamost teologije s drugim znanstvenim disciplinama na razini sveučilišta.

Ovaj simpozij neka nas zaokupi i problematikom reforme visokog obrazovanja u Hrvatskoj i u Europi. Za visokoobrazovanje su indikativni i relevantni bolognski procesi koji su kod nas poznati po elementima: ECTS sustav; reforme sveučilišta; reforme fakulteta, umjetničkih akademija i reforme znanstveno-istraživačkih instituta. Hrvatska, a onda i sve njezine državne, sveučilišne i znanstvene ustanove nalaze se pred integracijskim procesima. Dakako, da su ratna i poratna zbivanja i sve moguće političke, gospodarske, pa i znanstveno-obrazovne posljedice ostavile vidljiv trag na hrvatsko-europskoj sceni. Uz to događa se nešto, što je, valjda samo za Hrvatsku karakteristično i što nema veze s izvanhrvatskim utjecajima, pritiscima i posebnostima. Tako se nelogičnost i atipičnost hrvatskog sindroma očituje da Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, donesen u srpnju 2003. godine, jer je bio rezultat trulih političkih kompromisa, prije nego je zaživio ide u reviziju. Radi se na izmjenama i dopunama tog Zakona. Svojevrsna hrvatska atipičnost je da su neka sveučilišta u Hrvatskoj donijela svoje statute, premda se očekivalo izmjene i dopune postojećeg Zakona. Druga sveučilišta rade paralelno na izradi sveučilišnih statuta dok se istodobno rade spomenute promjene i izmjene. Dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu član je Radne skupine za pisanje Statuta Sveučilišta u Zagrebu i član je Radne skupine za prosudbu i analizu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH-e. KBF u Zagrebu želi utjecati na reformu i suodlučivati u reformskim procesima, premda to nije jednostavni niti lako.

Aktualna reforma sveučilišta u Hrvatskoj ima svoje prednosti u svoje negativnosti. Prednosti te reforme u europskim integracijskim procesima jesu: veća i aktivnija nego dosada protočnost profesora i studenata; kraće i za državu jeftinije školovanje; podizanje postotka visokoobrazovanih u nekim zemljama Europe; visokoškolstvo je u službi razvoja i napretka jedne države. Negativnosti te reforme jesu: opasnost da najnadareniji napuštaju slabo razvijenu zemlju; da manje zemlje previde/napuste svoju tradicionalnu, povijesnu, geografsku i nacionalnu posebnost, pa nekritički preuzmu sve što im se izvan zemlje nudi; da proizvode finalni visokoškolovani kadar za koji neće biti dovoljno radnih mjesta na tržištu u državi u kojoj su se školovali; da školovanje bude dostupno samo bogatim, a ne i socijalno ugroženima; da brojčano mali fakulteti se izgube među brojčano jačim fakultetima i po studiju atraktivnijima; da teologija dopusti da ju se vrati u «društveni geto». Osim toga, u svim raspravama oko reforme visokoobrazovanog sustava, poput sjene, prijeti opasnost nekritične saksonizacije i amerikanizacije visokoškolskog sustava u Hrvatskoj.

Što se, primjerice, događa s reformom na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu? KBF u Zagrebu uključuje se u reformske europske procese pri čemu želi ići u korak s reformom na Sveučilištu u Zagrebu; želi se ugledati na reforme srodnih fakulteta u Europi; nastoji izgrađivati svoj specifičan hrvatski model i, dakako, osluškuje stav Kongregacije za katolički odgoj u svezi bolognskih procesa. Tako se KBF nije još odlučio da li će preuzeti sustav 0+5 ili uvjetno 3+2 odnosno 4+ 1. Ukoliko se komparira sa srodnim fakultetima u Europi i s medicinskom grupacijom fakulteta, onda proizlazi da svi ti fakulteti, s jedne strane idu na sustav 0+5 odnosno 0+6 i, s druge strane, ti fakulteti ne izdaju akademski stupanj bakalaureat nakon tri godine završenog studija. U svezi s reformom studija na KBF-u u Zagrebu se privodi kraju okrupnjavanje predmeta i smanjenje satnice. Drugi korak, . koji je potrebno učiniti u nadolazećim tjednima, jest odlučiti se za najprimjerenije smjerove studija s obzirom na zajedničke, vlastite i izborne predmete.

Nadalje, Katolički bogoslovni fakulteti trebaju se poput drugih fakulteta u Europi podvrći prosudbi Agencija za praćenje kvalitete studija. Upravo danas je na Sveučilištu u Zagrebu u posjeti tome Sveučilištu Agencija s nazivom Salzburg Seminar. Ta grupa stručnjaka će s dekanima i prodekanima Zagrebačkog sveučilišta na čelu s rektor skim kolegijem raspravljati: o studij skim programima u skladu s bolognskim procesima, o osiguranju kvalitete studija, o funkcionalnoj i integracijskoj organizaciji sveučilišta i o financiranju Sveučilišta. KBF zastupaju prodekani: prof. dr. sc. Ivan Dugandžić i prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj. Svaki teološki fakultet u Hrvatskoj morat će odabrati tri ugledna inozemna sveučilišta odnosno tri teološka fakulteta u svrhu kompariranja s njima. Sve to govori da idemo ususret još većoj profesionalizaciji osobito profesora teologa kojima će radno mjesto trebati biti fakultet, jer od njih će se tražiti da slično kao i drugi profesori na sveučilištu veoma aktivno sudjeluju ne samo u znanstveno-astavnom procesu, nego jednako tako i u istraživačkom procesu koji s znanstveno-nastavnim komplementaran.

Svim sudionicima znanstvenog skupa želim teološku erudiciju, znanstvenu otvorenost prema svim klasičnim i aktualnim teološkim pitanjima, i dakako svesrdnu podršku Duha Božjega u istraživanju i prosudbama bilo koje vrste.

28. simpozij profesora teologije u Petrčanima proglašavam otvorenim

Prof. dr. sc. Josip Baloban
Dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu