Komentirajući situaciju nakon potresa koji su 28. i 29. prosinca 2020. pogodili njegovu biskupiju, biskup Košić rekao je da ovo vrijeme doživljava kao kušnju koja ga podsjeća na njegovu ratnu epizodu kada je u tom kraju od 1990. do 1995. bio župnik i kada je gledao mnoge srušene i zapaljene kuće, prognanike koji nisu imali gdje biti. Stanje nakon potresa je također teško. Velike su štete i na crkvama. Prema biskupovim riječima, od 63 župne crkve u biskupiji 31 su privremeno ili trajno neuporabljive što je polovica u biskupiji. Ali, biskup je optimist. Kaže, snalaze se za bogoslužni prostor, nabavljaju i montažne dvorane. Polako se popravljaju i crkve, biskupija dogovara radove s građevinskim djelatnicima.

Biskup Košić osvrnuo se i na djelovanje Caritasa Sisačke biskupije. Kazao je da su ljudima potrebni kućanski aparati, i onima koji su u privremenim kontejnerima i onima koji će se vratiti u obnovljene kuće. Potrebno im je i sve ostalo, osim odjeće.

Osvrnuvši se na dokument Vijeća HBK za nauk vjere „Pandemija koronavirusa i potres – poziv na obraćenje“, biskup Košić rekao je da su i potres i pandemija kušnje u kojima naša vjera treba se pokazati koliko je jaka. U tim će kušnjama ona očvrsnuti ukoliko se postavljamo ponizno pred Bogom. Bog je ipak na našoj strani, rekao je mons. Košić.

„U poruci smo napisali da je Bog u nama koji patimo. On je bliz upravo onima kojima je teško. Zagledajmo se u križ Kristov. Kad ovih dana razmatramo Isusovu muku tada također ne možemo naći pravi odgovor na pitanje zar je to Bogu trebalo, zar je on morao to proći… Mi smo ljudi smrtni, znamo da nas čekaju bolesti i smrt, ali dragi Bog je besmrtan i on je došao i preuzeo to na sebe. Božja ljubav nam se nameće kao ispravni stav i kada Boga gledamo kao ljubav, kad odgovorimo sebi da Bog nije onaj koji kažnjava, ni neki policajac ni nadzornik ni osvetnik nego onaj koji nas ljubavlju kao otac prihvaća, oprašta nam, pomaže nam, tada možemo razumjeti možda više srcem nego li samom logikom i križ Kristov i njegovu patnju i smrt jer ljubav je u žrtvi. Isus je rekao ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, a veće ljubavi nema od onoga tko život daje za svoje prijatelje. To je Isus učinio za nas i to Bog čini neprestano za nas kada i mi bivamo pridruženi njegovoj patnji i križu koji nosimo, koji nam život donosi i okolnosti u kojima živimo, potres, pandemija i sve ono što se događa u ljudskom životu“, pojasnio je biskup.

Mons. Košić rekao je da su poruku objavili jer mnogi ljudi razmišljaju i postavljaju si pitanja kako bi mogli bolje razumjeti to što proživljavaju. Vjernik ponizno prihvaća svoj život i svoj križ. Bog upravlja našim životima i čitavim svijetom, On je gospodar povijesti. Bog zna i čini sve što je najbolje. To nama često ne mora tako izgledati. To tako ne izgleda ni djeci kad roditelji učine nešto što nije po njihovoj volji. Roditelji moraju znati ono više što djeca ne vide, a što im je potrebno. Tako da ih vode i kroz kušnje i patnje. To je nešto što se ne mili u prvi tren. Nitko ne voli odgoj koji traži patnju. Ali to je Božja pedagogija, pojasnio je mons. Košić.

Prema biskupovim riječima, Bog je postavši čovjekom ljudsku patnju preobrazio i osmislio. Bogom je patnja posvećena. Bogom i njegovom prisutnošću u ljudskoj patnji koju je sam ponio na leđima patnja je dobila smisao da se može smatrati nekim medijem, posrednikom, mostom, da se preko patnje dođe do Uskrsa, kazao je biskup.

Komentirao je i kako teške situacije kao što su pandemija i potres mogu biti poticaj na duhovni rast. „Mi se uljuljamo u neku svoju sigurnost, a onda nas malo Bog ljulja da doživimo da su naši koraci nesigurni. Jer ako se oslanjamo sami na sebe i zaboravimo da nismo trajno na ovome svijetu i ako bismo se htjeli zadržati da uživamo samo u privremenim radostima koje prolaze zaboravili bismo vječne. Važno je misliti na ono vječno“, rekao je sisački biskup.

U dokumentu se spominje da se zbog pandemije smanjio broj vjernika koji dolaze na liturgijska slavlja, ali, prema riječima biskupa Košića, to ne znači da je manje ljudi koji vjeruju. „Kada se normalizira život mislim da će se vjernici ne samo vratiti u crkve, nego će se i povećati broj vjernika jer i vjernici kada prođu neko teško iskustvo kao što su rat, potres ili pandemija, onda još više zahvaljuju Bogu i osjećaju da to što su prošli nije bila neka kazna“, smatra sisački biskup.

Ocijenio je da svi ovi nemili događaji kroz koje moramo proći potiču na obraćenje i da se treba okrenuti od onoga što je prolazno i nestabilno prema onomu što je vječno, što je Božje. „Ako Boga stavimo na prvo mjesto, kako je volio govoriti kardinal Franjo Kuharić, onda će sve biti na svome mjestu. Često imamo razne prioritete, brige, sve moramo stići, pa zaboravimo Boga. Tu će nam i ovakvi nemili događaji vratiti pozornost na ono što je bitno i da se odvratimo od onoga što je nebitno“, rekao je biskup.

Uputio je vjernicima i poruku za Uskrs, istaknuvši da „samo po Kristu i mi možemo doživjeti Uskrs i pobjedu nad svakim zlom i trpljenjem i iz njega izići novi, jači i bolji, a to znači Božji“.