Kako se širio glas svetosti fra Alojzija Palića i 20 godina moli na nakanu njegove beatifikacije među Janjevcima u Kistanjama

Širenje glasa svetosti fra Alojzija Palića, Hrvata rodom iz Janjeva, kojega Katolička Crkva svečano proglašava blaženim u subotu, 16. studenog u Skadru, počelo je u župi Prikazanja BDM u Kistanjama u Zadarskoj nadbiskupiji.

Kistanje je zadnja župa u bukovačkom, ratom opustošenom dijelu u zaleđu Zadarske nadbiskupije koju od 1997. nastanjuju Janjevci, najstarija hrvatska dijaspora koji su u Kistanje došli iz mjesta Janjevo na Kosovu.

Upravo su Janjevci u Kistanjama 2004. godine, i to čine redovito svaki dan, do danas, počeli molitvu za proglašenje blaženima dvojice svojih svećenika sunarodnjaka. Janjevac fra Serafin Glasnović Kodić beatificiran je 2016. godine,  kao i don Anton Muzić iz Vrnavokola, iz kosovske župe Letnica, u sklopu skupine mučenika vjere koji su ubijeni u Albaniji za vrijeme komunizma.

U ovom tekstu donosimo kronologiju kako se širio glas svetosti Palića i Kodića u vjerničkoj zajednici Janjevaca u Kistanjama koji su 20 godina, sve do danas, svakog dana molili, i izmolili, i hrvatskog blaženika Alojzija Palića. Svjedok i jedan od protagonista toga procesa je don Josip Dučkić. On je bio župnik u Janjevu od 1989. do 1998., a župni vikar u Kistanjama od 2002. do 2012. godine. Sada je umirovljeni svećenik Zadarske nadbiskupije.

U Kistanjama je 7. ožujka 2005. službeno počela i do danas traje svakodnevna molitva vjernika za Palićevo proglašenje blaženim, nakon svake večernje mise u tjednu i nedjeljom nakon svih misa. Upravo je don Josip osobno učinio zavjet da svaku nedjelju slavi misu na tu nakanu, i to čini bez prestanka od 2005. godine. Kao župni vikar, don Josip je svaku nedjelju služio misu u 9 sati u župnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama, s nakanom da se Kodić i Palić proglase blaženima.

„Mi smo bili ustrajni u molitvi. Kad smo prvi put čuli da je pokrenut proces za proglašenje blaženima Palića i Kodića, moj osobni zavjet je bio da ću svake nedjelje služiti misu da se taj proces uspješno završi. Hvala Bogu, Bog je uslišao našu molitvu. Zavjet je ispunjen“, rekao je don Josip.

Don Josip je dao izraditi i misnicu „Bogu na čast“ na kojoj je motiv raspetog Krista u srcu, s nakanom da se „kad god u njoj misi, po zagovoru Sluge Božjega fra Alojzija  i fra Serafina, izmoli neka milost za dobro župe Kistanje i za spas njegove siromašne duše“.

Don Josip je 2003. godine priredio i knjižicu „Pobožnost Slugama Božjim fra Alojziju Paliću i fra Serafinu Kodiću“.

Fra Alojzije se suprotstavio pokrštavanju Albanaca na pravoslavlje i mijenjanju njihove narodnosti

Prikupljanje dokumenata za pokretanje procesa kauze počelo je još dok je Dučkić bio župnik u Janjevu. Tada je upravo don Josip dao krsni list fra Alojzija Palića župniku Gjergju Gjergjiju koji je tražio Palićev krsni list, a živio je u Stubli.

„To je bila tajna. Gjergjj je prikupljao dokumente, napisao je i knjižicu na albanskom, ‘Otac Alojzije Palić’. U to vrijeme, u Hrvatskoj je bio Domovinski rat. U krsnom listu u rubriku ‘Nacionalnost’ upisao sam da je fra Alojzije Palić Hrvat. Gjergjij je protestirao protiv toga, zašto sam napisao da je fra Alojzije Hrvat“, rekao je don Josip, smatrajući: „Albancima je bilo važno povezati mučenike Kosova i Albanije na način da je to ‘jedan narod, jedna država’. To je moje mišljenje. Fra Alojzije je bio stavljen na čelo mučenika u Albaniji, on je ubijen 1913., da bi se povezao s 38 albanskih mučenika u Albaniji. Zato je smetala rubrika u krsnom listu, koje je nacije“, smatra don Josip, istaknuvši: „Fra Alojzije je podignuo glas u obranu Albanaca, zamjerio se crnogorsko – srpskim vlastima u vrijeme Balkanskih ratova i Kraljevine; to je bio povod da ga zatvore u Đakovici. Fra Alojzije nije bio samo protiv toga da se Albanci muslimani pokrštavaju na pravoslavlje, nego i da pod pritiskom vlasti mijenjaju svoju narodnost. Onda su ga vodili na sud u Peć, na zapadu Kosova, izvukli ga iz zaprežnih kola“, podsjetio je don Josip.

Upravo su na ispravno vrednovanje povijesnih činjenica i poštovanje hrvatske narodnosti Palića ukazali i hrvatski biskupi za vrijeme svoga zajedničkog, 26. zasjedanja HBK i BK BiH, 13. ožujka 2024. u Sarajevu, pod predsjedanjem dvojice predsjednika nadbiskupa metropolita, Tome Vukšića i Dražena Kutleše.

U svom Priopćenju, biskupi su tada izrazili podršku zaštiti hrvatske manjine na Kosovu, ističući da „daju potporu čuvanju uspomene i na njihovu hrvatsku narodnu pripadnost“. Naime, na grobu fra Alojzija bila je skinuta nadgrobna ploča, spomenik, kojeg je podigla rodbina Alojzija Palića na hrvatskom jeziku te je umjesto toga bio stavljen natpis na albanskom i s albanskim grbom.

U tom kontekstu, mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić je 20. lipnja 2024., komentirajući za HKR odluku pape Franje o objavi dekreta o mučeništvu iz mržnje prema vjeri sluge Božjega fra Alojzija Palića, rekao da to što se, „nažalost, dogodilo, nije dobro ni za samo štovanje, ni za tu malu zajednicu Hrvata i njihov identitet“. Biskup Palić tada je poručio: „Objavom dekreta i jasnim pisanjem prezimena blaženika Alojzija Palića, Sveta Stolica je prepoznala njegov identitet, ali i to da se on borio za očuvanje identiteta Albanaca, među kojima je djelovao. To je njegova velika zasluga i zbog toga je podnio mučeništvo. Vjerujem da bi svi koji sada djeluju na Kosovu, crkvene ili društveno-političke vlasti, trebale prepoznati uistinu povijesnu ulogu i mučeništvo fra Alojzija Palića. Priznajući mu pravi identitet, odali bi i svojevrsnu zahvalnost za sve što je učinio za albanski narod“, poručio je biskup Petar Palić.

Naime, fra Alojzije Palić kritizirao je srpsko-crnogorske vlasti na Kosovu koje su nasilno pokrštavale albanske muslimane na pravoslavlje. Kao župnik u Glođanama suprotstavio se tome u nekoliko sela. Zbog toga je bio nekoliko dana u zatvoru u Đakovici.

Don Josip je istaknuo da je iz Dubrovnika i Hercegovine u Janjevo uvijek bio slan župnik Hrvat koji je čuvao hrvatsku svijest i katoličku vjeru. Janjevci su dali duhovna zvanja i za albanske župe. U jednom trenutku, u samostanu u Leshu, od 12 franjevaca, 9 čak bili su Janjevci.

Fra Alojzije je ubijen i zbog čuvanja ispovjedne tajne penitenata

Don Josip ističe da je prikupljanje dokumenata o Paliću počelo godinama prije nego je Skadarska biskupija 2002. pokrenula procesa njegove kauze.

Još je 14. rujna 1965. skopski biskup Smiljan Franjo Čekada pisao vlč. Josipu Pungerčaru, upravitelju župe Janjevo, da u Janjevu žive nećaci fra Alojzija Palića: Paško, Tuna i Nikola Joza Palić te u službenom dopisu potiče janjevačkog župnika Pungerčaru da se jedan od nećaka izjasni što zna o pogibiji svoga strica. Traži da da se taj zapisnik dostavi skopskom Ordinarijatu i arhivi župe Janjevo.

Biskup Čekada u tom dopisu navodi da je fra Alojzije poginuo na teritoriju novoselske župe, vršeći svoje svećeničke dužnosti i ističe: „Jedan nam je vjernik pisao da se njegov grob nalazi na otvorenom polju i predlaže da se premjesti u novoselsku crkvu ili negdje pokraj nje. Mi smo tu sugestiju prihvatili, jer smatramo da je umjesna i opravdan“.

Odgovarajući tom poticaju biskupa Čekade, u dokumentu janjevačke župe od 16. listopada 1965. zapisano je da je Alojzijev nećak, Paško Palić, pred župnikom Pungerčarom rekao: „Na mjestu gdje je fra Alojzije bio ubijen, stoji jedan gvozdeni krst između Peći i Đakovice. Ubojice su ga pokopali na mjestu gdje je bio ubijen. Poslije šest tjedana bio je iskopan, u prisustvu biskupa Media i vjernika i prevezen u župu Zjum te su ga sahranili u privremenoj crkvici sv. Ane u  Zjumu. Vjernici su često dolazili na njegov grob i palili svijeće“.

„Fra Alojzije je ubijen i podnio je mučeništvo zbog ispovjedne tajne, koju nije želio odati“, istaknuo je don Josip. Palić je ubijen mlad, u 36. godini života, svećenik je bio tek deset godina. U korizmi, ususret proslavi Uskrsa, blizu sela Janoš, 7. ožujka 1913., crnogorski vojnici na putu su mu skinuli habit i ubili, nakon što im je odbio odati ispovjednu tajnu.

„Fra Alojzije je išao ispovijedati po selima svoje župe pred Uskrs; 7. ožujka je bio na groblju. Ispovijedao je vjernike i tada su naišli pet crnogorskih vojnika koji su vidjeli okupljanje ljudi oko fratra, šaptanje na uho, kako se ispovijed obavlja, u diskreciji. Njima je to bilo čudno. Izvukli su fratra vani, tražili su od njega da im kaže što mu ti ljudi šapću.

Fra Alojzije nije htio ništa reći o tome, to je ispovjedna tajna. Izvukli su ga s groblja i nekoliko metara dalje, ubili su ga s pet metaka iz puške, bacili njegovo tijelo u jarak i pokrili ga suhim granjem. Kažu da se šest tjedana nije znalo za njegovo tijelo. Po noći, neki ljudi su primjećivali da iz toga jarka izlazi svjetlo. Išli su vidjeti što je to i vidjeli su neraspadnuto tijelo fra Alojzija Palića“, rekao je don Josip.

Nakon šest tjedana, pokojno tijelo fra Alojzija s mjesta ubojstva preneseno je u crkvu u Zjum gdje je pokopan, pet kilometara od Prizrena. O Alojzijevom glasu svetosti u Janjevu pričalo se „stidljivo, ne javno“, istaknuo je don Josip. No, podsjeća da su postojali znakovi.

„Jedno dijete je bilo palo u duboku jamu u Janjevu. Drugi dan pronašli su ga živog. O tom čudu postoji i službeni zapis kao dokument. Teta toga dječaka je učinila zavjet. Dotaknula je sliku fra Alojzija i rekla da će moliti devet Oče naša po Palićevom zagovoru, da dijete bude spašeno. I sutradan su našli dijete živo“, rekao je don Josip.

U Kistanjama je jedan dječak imao veliki strah, toliki da nije mogao ići u školu i crkvu bez majčine pratnje. Obitelj se pripremala za odlazak liječniku u Zagreb. „Prije njihovog odlaska, išao sam kod njih u obitelj i rekao im da učine zavjet po zagovoru fra Alojzija, da mole devet Oče naša, pa ćemo vidjeti. I strah dječaka je nestao“, istaknuo je don Josip.

Počeci javne pobožnosti i širenja glasa svetosti o Kodiću i Paliću u Kistanjama

Janjevački svećenik, fra Ivan Matić, voditelj Kuće susreta Tabor, od 2000. bio je 13 godina u Generalnoj kuriji Reda manje braće u Rimu kao generalni asistent Franjevačkog svjetovnog reda. Matić se tada upoznao s dokumentima o pokretanju kauze Palića i Kodića od strane Skadarske biskupije, koja je taj postupak pokrenula 10. studenog 2002. godine. Matić je javio Janjevcima u Kistanjama da je proces kauze počeo.

Mons. Marko Sopi, prizrenski biskup, na svečanoj proslavi 700. obljetnice spomena župe Janjevo, 9. svibnja 2003. u Janjevu, rekao je da je Sluga Božji fra Alojzije Palić, mučenik i kandidat za blaženika, ponos župe Janjeva i njihovog parca sv. Nikole, niknuo iz dičnog stabla janjevačkih svećenika i redovnika, zajednice koji su Crkvi dali brojna duhovna zvanja, tada je rekao da ih je četrdeset.

Trodnevnica u čast fra Alojzija i fra Serafina prvi put održana je u Kistanjama 2004. godine. Učinili su to don Josip i njegov stric, tadašnji kistanjski župnik, don Nikola Dučkić, da vide reakciju ljudi. Kripta tada nedovršene župne crkve sv. Nikole u Kistanjama bila je puna oduševljenih ljudi.

Za vrijeme prva Trodnevnice u četvrtak, petak i subotu, mise su slavljene u 17 sati, a dan proslave bio je u nedjelju u 17 sati. Prvog dana Trodnevnice, 4. ožujka 2004., don Josip Dučkić u propovijedi je rekao da su Kodić i Palić živjeli svoj poziv iz Euharistije. „Iz ploda vjere u euharistijskog Isusa razvila se želja, poput bačenog pšeničnog zrna koji niče iz zemlje, da se na poseban način posvete Bogu, u redovničkom i svećeničkom staležu, gdje su direktno uključeni u stvarnost događaja euharistije na oltaru. Ono što je najsvetije na zemlji, Bog je povjerio smrtniku čovjeku, euharistiju. Na taj dar odgovara se s povjerenjem onoga koji je taj dar primio“, rekao je don Josip.

Ohrabren podrškom vjernika, tadašnji kistanjski župnik Nikola Dučkić 2005. moli zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu za dozvolu da počne i javno širenje glasa o svetosti Palića i Kodića.

Nakon Svećeničke skupštine Zadarske nadbiskupije u Zadru, 16. veljače 2005., don Nikola Dučkić obavijestio je nadbiskupa Prenđu da „mi Janjevci u Kistanjama želimo započeti s molitvama da dva naša franjevca, rodom iz Janjeva, za koje se vodi postupak, budu što prije proglašeni blaženima… Lijepo Vas molimo, Oče nadbiskupe, da nam odobrite moljenje molitve i prihvatite predvoditi svetu misu 7. 03. 2005. u Kistanjama, s početkom u 17 sati“, piše don Nikola Dučkić u službenom dopisu nadbiskupu Prenđi.

„Drage volje, drage volje“, uzvratio im je mons. Prenđa i 7. ožujka 2005. predvodio svečano misno slavlje u kripti župne crkve sv. Nikole u Kistanjama. Taj dan izabran je jer je baš toga dana, 7. ožujka 1913., Palić ubijen. Tim misnim slavljem označen je i službeno, uz odobrenje mjesne crkvene vlasti, početak molitve za proglašenje blaženima janjevačkih franjevaca Palića i Kodića, o čemu je nadbiskup Prenđa obavijestio i nadležni Dikasterij,.

Od toga dana, 7. ožujka 2005., u Kistanjama je počela svakodnevna, javna molitva u zajedništvu vjernika u župnoj crkvi, na nakanu njihove beatifikacije.

U propovijedi te mise, nadbiskup Prenđa je rekao da je u „Crkvi Božjoj u 20. st. puno mučenika, među njima su i dva franjevca, sinovi vjernog janjevačkog puka koji su svoje živote položili za vrednote vjere. I Sveti Otac osjetio je važnost mučenika te je Crkvi pred Veliki jubilej dao zadatak sabrati mučeničke svjedoke vjere, pozivajući mjesne Crkve da učine popis mučenika, kako bi se ta imena stavila u baštinu Crkve prošlog, teškog i krvavog 20. stoljeća, u kojem su se iz mržnje uklanjali milijuni ljudi zbog vjernosti Kristu. Fra Alojzije i fra Serafin spadaju u tu vjernu povorku dičnih i velikih imena Crkve“, rekao je nadbiskup Prenđa, istaknuvši da su duše pravednika su u Božjoj ruci, uzdignuti od Boga i ne dotiče ih se muka nikakva.

„Oni su svjetlo za buduća pokoljenja koja pamte njihovo junaštvo. Crkva iz krvi svojih mučenika izlazi ojačana, snažnija i pomlađena. I dvojica janjevačkih franjevaca će doprinijeti da Crkva u 21. stoljeću zasja ljepotom vjernosti i snagom svjedoka. To je paradoks, da se iz onoga koji po ljudsku nestaje, rađa novo i ostaje svjedočanstvo vitalnosti kršćanstva i svetosti. Fra Serafin i fra Alojzije Kristu su povjerovali do kraja. Oni ohrabruju našu vjeru i pokazuju da Božja riječ ima snagu. Ti su mučenici neprolazna baština našeg identiteta koji ne može nestati i treba trajati dok god postojimo“, poručio je tada mons. Prenđa.

Slika na kojoj su fra Alojzije i fra Serafin u pobožnosti prema tim blaženicima

Za vrijeme te mise, nadbiskup Prenđa blagoslovio je i sliku koja se do danas nalazi na zidu u župnoj crkvi u Kistanjama, autora Drage Glasnovića. Slika prikazuje fra Alojzija i fra Serafina. „Fra Serafin rukom podržava janjevačku crkvu i prikazuje je Gospi, a fra Alojzije prima krunicu od Gospe Letničke. Nismo htjeli izostaviti ni Letnicu, jer i u Letnici živi hrvatsko stanovništvo, da budemo zajedno povezani. Dakle, Gospa Letnička drži krunicu i pruža je fra Alojziju. Tako da su nebo i zemlja povezani zajedno“, istaknuo je don Josip.

U propovijedi mise u Kistanjama, 13. siječnja 2005., župnik don Nikola Dučkić govorio je o razlogu narudžbe slike Slugu Božjih Kodića i Glasnovića. „Danas polazimo na put po Božjem nadahnuću i htijenju da učinimo jedan od prvih koraka za širenje glasa svetosti Slugu Božjih Palića i Kodića, da kod umjetnika Drage Glasnovića, našeg Janjevca, naručimo sliku s njihovim likovima, kako bi im se pobožni puk mogao lakše moliti i zagovor od njih iskati, ali i kako bi oni svojim molitvama pred Bogom isprosili nama potrebne milosti te ih Crkva stavi na čast oltara, kao uzore i zagovornike.

Naša je pobožna misao i ideja da slika prikazuje lik Letničke Gospe kako daje krunicu fra Alojziju i kako fra Serafin prikazuje janjevačku crkvu Isusu i Gospi, imajući je u rukama. Na taj način želimo reći da se svi Hrvati s Kosova, Janjevci i Letničani, utječu u svojim potrebama svojim sunarodnjacima. Ta će nas slika poticati na pobožnost i na dublje shvaćanje čovjekove svetosti. Čovjek je slika Božja… Čvrsto vjerujemo da se i na našim Slugama Božjim vidi ta slika Božja. Ponajviše kao siromašnih i čista srca, jer su bili vezani redovničkim zavjetima, ali i isticali su sliku Božju kao mirotvorci, kao ljubitelji Boga i čovjeka.

Fra Alojzije Palić ubijen je jer je ljubio Boga u čovjeku, zauzimajući se za njegova prava i vodeći brigu o spasu duša, pa je ispovijedao ljude. Okolnost u kojoj je bio ubijen je baš ispovijed, ubijen je iz mržnje na ispovijed i na sve što je katoličko i fratarsko. Činom koji činimo svjedočimo da su Palić i Kodić doista u pravom svjetlu pokazali sliku Božju te da se u Nebu raduju.

Molimo stoga Gospodara Neba i Zemlje, suca povijesti i svake ljudske sudbine, da plaću koju uživaju u Nebu pokaže i zemaljskoj Crkvi, da ih proslavi čudesima, kako bi im Crkva na zemlji priznala čast oltara. To molimo danas i svaki dan. Amen“, rekao je tada župnik Nikola Dučkić. Po sliku u Zagreb išli su kistanjski župni vijećnici Nikola Golomejić, Filip Berišić i Marijan Dodić.

Stric i nećak Dučkić, župnik don Nikola i župni vikar don Josip, pazili su da nijedan dan nakon večernje mise u Kistanjama ne propuste molitvu za Kodićevu i Palićevu beatifkaciju. Janjevci u Kistanjama svih uzrasta, od najmlađih, znaju je napamet.

Kad ne bi molili tu molitvu za velike svetkovine, na Božić i Uskrs, ljudi bi ih pitali: „A gdje je molitva?“.

„U svijest ljudi ušlo je da se to treba moliti. Sve je to Božja milost. Bog nam je pokazao da on to čini“, rekao je don Josip. Don Nikola Dučkić, kojeg svi Janjevci zovu ‘Naš župnik’, napisao je ovu molitvu koju su u Kistanjama molili svaki dan, dvadeset godina.

„Gospodine Bože, ti si slugu svoga fra Alojzija i fra Serafina pozvao da ti služe kao svećenici u savršenstvu redovničkog života. Oni su ljubav i vjernost prema tebi posvjedočili mučeničkom krvlju. Daj da sveta Crkva ove tvoje sluge uzdigne na čast oltara i da po njihovom zagovoru postignemo vječno spasenje, po Kristu Gospodinu našemu. Amen“. Nakon te molitve moli se Slava Ocu i zaziv ‘Marijo, kraljice mučenika, moli za nas’.

Tu stvarnost o širenju glasa svetosti dvojice hrvatskih blaženika rodom iz Janjeva, u Kistanjama, potvrdila je i Sveta Stolica; 7. ožujka 2010. svečano misno slavlje u Kistanjama predvodio je postulator iz Rima, fra Giovangiuseppe Califano. Rekao je tada da „postulator ne radi smo u Rimu, nego pohađa i mjesta gdje se širi glas svetosti slugu Božjih fra Alojzija i fra Serafina. Ovdje u Kistanjama vidim da stvar ide pravim putem“, poručio je Califano.

Don Josip Dučkić predao je tada postulatoru dokumentaciju svjedočanstava vjernika o Palićevoj svetosti. Sve je zapisao i u svom tekstu u knjizi ‘Kistanje – Novo Janjevo’, u župi gdje je počelo širenje glasa svetosti Serafina Glasnovića Kodića i Alojzija Palića.