Oče biskupe, koji je glavni cilj djelovanja Pododbora kojemu ste na čelu?

Naša je svrha doprijeti do 28 zemalja koje su u jednom trenutku bile dio komunističkog bloka, a pokušavaju ponovno izgraditi Crkvu i njene strukture. Postoji mnogo aspekata, mnogo načina na koje to činimo. A u međuvremenu dolazimo i u posjete solidarnosti.

Koji je glavni razlog Vašeg posjeta Hrvatskoj biskupskoj konferenciji?

Pa, prije svega, solidarnost je biti ovdje uz vas, prepoznati da smo tu za vas. Mi smo braća i sestre u Kristu, a to ide mnogo dalje od sastanaka na Zoomu ili preko interneta. Susret se ne može zamijeniti kada je u pitanju evangelizacija, kada je u pitanju bratstvo i to da imamo priliku posjetiti vas i uvjeriti se kako vam možemo pomoći. Kad osobno vidite stvari, u ispravnom svjetlu, to čini veliku razliku i sigurno nam omogućuje dublje zaroniti u pomaganje vama, svakome od vas, u izgradnji Tijela Kristova ovdje u Hrvatskoj.

Vaš Pododbor razmatra različite potpore i projekte u zemljama za koje ste odgovorni.

Naša je svrha pomoći izgradnji Crkve u Hrvatskoj, a postoji mnogo načina na koje to možemo učiniti. Međutim, ne možemo sve. Voljeli bismo moći doprijeti do svih i reći DA svakoj potpori, ali svi znamo da živimo u svijetu koji ima mnogo materijalnih posljedica i nismo u mogućnosti pomoći svima. Dakle, moramo izabrati koje projekte možemo pomoći, ali i postoje određeni kriteriji koji moraju biti ispunjeni da bismo pomogli.

U pratnji biskupa Monfortona je Jennifer Healy, direktorica Ureda Pododbora za pomoć Crkvi u srednjoj i istočnoj Europi.

Pomažem biskupima koji su u Pododboru shvatiti potrebe Crkve u ovom području svijeta, ali i američke vjernike koji pridonose fondu iz kojega financiramo program bespovratnih sredstava upoznajemo sa situacijom sada i ovdje. Ured je osnovan prije više od 30 godina, ali potrebe su se drastično promijenile, posebno za ono što Crkvi treba sada, u odnosu na ono prije 30 godina. Zato mi je stvarno važno biti ovdje i imati priliku čuti biskupe ovdje i biti upoznata sa situacijom u Crkvi. I također, kako je rekao biskup Monforton, važno je iskazati solidarnost i prijateljstvo, jer mi smo braća i sestre u Kristu i naš program zajmova nije samo poslovna transakcija, nego razmjena. Volim donijeti u SAD ono što sam ovdje stekla, ono kako je moja vjera ovdje izgrađena iz bogatstva ovdašnje Crkve i podijeliti to s vjernicima u Americi.

Gospođo Healy, koliko članova ima Pododbor i odakle dolaze ti biskupi?

Pododbor ima devet članova. Biskup Monforton trenutno je predsjedavajući, a kardinal Cupich, porijeklom iz Hrvatske, je jedan od članova. On je bivši predsjednik, jer se radi o rotirajućem predsjedništvu. U SAD-u ima oko 250 aktivnih biskupa, a predsjedatelj odabire osam članova koji će služiti u trogodišnjem mandatu. U ovom mandatu predsjedavajući je biskup Monforton, ali tu je i kardinal Cupich i nekoliko drugih biskupa iz cijelog SAD-a, od Kansasa do New Yorka, uključujući i jednoga grkokatoličkog biskupa.

Biskupe Monforton, što se tiče Vašeg posjeta, imate li sada neku drugu perspektivu Crkve u Hrvatskoj?

Apsolutno! Svakako uživam vidjeti dobar duh među ljudima. Nažalost, ovdje sam manje od 24 sata, jer smo sletjeli tek jučer popodne. Ali svakako da mi gostoprimstvo i srdačna dobrodošlica koju sam primio pokazuje duh hrvatskog naroda, duh dobrodošlice. Naravno, gostoljubivost je obilježje evangelizacije, kako bi i trebala biti u našoj Crkvi.

Imali ste nekoliko sastanaka ovdje u suradnji s Biskupskom konferencijom i voditeljima različitih ureda. Kako ste se osjećali na tim sastancima?

Kod ljudi koji imaju odgovornosti ovdje na Konferenciji primijetio sam da im je to više od posla. To je njihov život i oni žive svoju vjeru – a to se ne može kupiti. To svakako morate prihvatiti. A ljudi su spremni na odricanje jer vjeruju, naravno, u radost Evanđelja.

Posebnu ljubav gajite prema evangelizaciji putem radija?

Imao sam priliku biti intervjuiran na raznim radijskim programima, poput EWTN Catholic Radio, i širom države Michigan. Što se tiče drugih medija, rado pomažem gdje god mogu evangelizirati i dijeliti Božju riječ s ljudima izvan Crkve, nadajući se da su voljni slušati. Ujedno, nadam se da sam dovoljno jasan u navještaju Evanđelja koje će imati odjeka kod svakoga i svih.

Vaša je emisija trajala od 2012. do 2019., a kasnije ste objavili knjigu “Pitajte biskupa” Nedostaje li Vam taj apostolat?

Nedostaje mi, svakako. Uglavnom bih pozvao djecu i mlade od 5 do 18 godina da postavljaju pitanja koja su im stvarno bila važna. Jednom mjesečno odgovarao bih na tri pitanja i to bi bilo objavljeno. Nakon gotovo sedam godina, shvatio sam da ponovno dobivam ista pitanja, a iz moga ureda potaknuli su me na objavljivanje knjige “Pitajte biskupa”. I tako sam učinio upravo to. Djeca su često postavljala pitanja koja su možda, zapravo, dolazila od roditelja. A onda sam otkrio da su, osobito u mojim člancima, stariji ljudi koji su članke čitali u novinama više pitali biskupa nego djeca. Ali bilo je vrlo važno imati i ta pitanja.

S druge strane, dobio sam jedno pitanje od petogodišnjaka, a trebalo bi objaviti ime i grad iz kojeg je maleni (uz dopuštenje roditelja, naravno), koji me pitao biskupa “Zašto je misa tako duga?” Naravno, riječ je o djetetu od 5 godina, ali nisam mogao odgovoriti na postavljeno pitanje jer bi to optužilo mog jadnog svećenika u tom gradu, kojem bi se netko mogao rugati. A onda je jedna mlada dama, od 13 ili 14 godina, postavila pitanje za koje mislim da biste očekivali od nekoga poput svete Terezije iz Lisieuxa: “Mogu li dobiti nove kumove, jer oni koje imam nisu dio mog života?” Ne znam koliko djece od 13 godina postavlja takvo pitanje? Dakle, pitanje je bilo je vrlo zrelo, ali ni to nisam mogao objaviti, jer bi inače neki kumovi bili u problemu. Ali na većinu pitanja sam uspio odgovoriti. I zanimljivo je, sama knjiga u temelju prati četiri knjige Katekizma, što je čini lakšom za čitanje. Mislim da je to bio dobar instrument evangelizacije i još uvijek imam nekoliko knjiga.

Oče biskupe, gospođo Healy, zahvaljujemo vam na posjetu i vremenu koje ste posvetili Hrvatskoj katoličkoj mreži. Nadamo se da će ovaj vaš posjet biti plodonosan kako za nas, tako i za vaše sugrađane Amerikance.

Hvala na privilegiju gostovanja, što ste nas tako lijepo ugostili i Bog blagoslovio Katoličku Crkvu u Hrvatskoj!