AMERIČKI EMBARGO PROTIV KUBE NAJVIŠE KORISTI CASTRU

New York, 11. 11. 1999. (IKA) – Podsjećajući na poznate crkvene osude američkog embarga Kubi, jedan od tri generalna vikara havanske nadbiskupije mons. Carlos Manuel de Cespedes istaknuo je kako je tim 40-godišnjim gospodarskim sankcijama protiv Castrova režima zapravo najviše profitirao sam režim. Budući da kubanska vlast desetljećima za sve probleme u zemlji okrivljuje embargo, a većina je Kubanaca već u to povjerovala, upozorio je u intervjuu za CNS mons. de Cespedes. Osim zbog očitih gospodarskih uzroka, kubanski bi biskupi voljeli da se embargo ukine već i zato da se napokon pokrene racionalnija rasprava o problemima u zemlji.
Glavna skupština UN-a upravo je osmu godinu za redom prihvatila rezoluciju za okončanje embarga protiv Kube, s rekordnih 155 glasova za, osam suzdržanih i izraelskim i SAD glasom protiv. I čelnici zemalja Latinske Amerike, Španjolske i Portugala na kraju ibero-američkog sastanka na vrhu koji se sljedeći tjedan održava u Havani u zajedničkoj će izjavi osuditi embargo. Mons. de Cespedes uz to ističe da je njegovoj zemlji potrebno mnogo više od gospodarskih pogodnosti. Premda smatra da je prerano govoriti kojim će smjerom Kuba krenuti nakon Castra, uvjeren je da se kreće prema demokratičnijem društvu, pri čemu će veliku ulogu imati normalizacija odnosa sa SAD. Opisao je i neke svoje razgovore s kubanskim disidentima u tijeku svoga boravka u New Yorku, ističući kako većina njih podupire embargo i istodobno neprestano šalje hranu, lijekove i novac svojim rođacima na Kubi, što baš ne smatra racionalnim. Tvrde da time pomažu svojim obiteljima, a ne komunističkoj vlasti, no mons. de Cespedes ističe kako praktički svaka obitelji ima rođake u SAD, pa je kumulativni rezultat osobnih pomoći donekle uspješna opstrukcija embarga.
Govoreći o sadašnjim prilikama Crkve na Kubi, mons. de Cespedes ističe kako su vidljive promjene nakon Papina posjeta u siječnju protekle godine. Crkva je dobila nove prostore za svoje djelovanje, a puk se osobito raduje što se bogoslužja i svečanosti sada mogu održavati i na otvorenom, “jer Latinoamerikanci jako vole procesije”. Kubanske vlasti i dalje promiču marksizam, ali samo u njegovoj političkoj i gospodarskoj dimenziji. Više se ne podučava ateizam, a prema religiji se odnosi kao prema privatnom pitanju. U njegovoj župi u crkvu sada dolazi više vjernika, no “promjene nisu spektakularne”. Udvostručio se broj mladih vjernika, g. 1970 bilo je 40 sjemeništaraca, a danas ih je 80. Premda se većina Kubanaca smatra vjernicima, još je uvijek samo 15% njih povezano sa Crkvom.