Prvi put sam se susreo s papom Franjom otprilike dva ili tri mjeseca nakon što sam započeo svoj mandat i bio sam jako nervozan. Nikada nisam susreo jednog papu, nisam znao što da mislim, nisam znao kakva je on osoba. Ušli smo, ja sam sjeo, a on mi kaže: „Stariji sam od tebe…“, a ja sam pomislio: „Oh majko draga, bit će jedan od onih…“ A on je dodao: „… tri dana!“ Budući da je započeo svoj pontifikat tri dana prije nego što sam ja započeo svoju službu. Taj početak otkrio mi je mnogo o papi Franji i oblikovao moj doživljaj njega.

Doživio sam njegovu izvanredno duboku ljudskost, koja se ne spušta na kompromise o istini i koja svakom čovjeku pridaje beskrajnu vrijednost. Mnogi to kažu – ja to kažem – ali on to živi. Druga stvar je izuzetna otvorenost u pristupu moralu. Pokušava sagledati probleme kroz drugu prizmu, na drugačiji način. Možda je to zbog njegove isusovačke prošlosti. Ne znam, kod isusovaca se to često događa, ali rezultat je da on problemima pristupa iz iznenađujućeg kuta. Ako s njim razgovaraš o mnogim problemima s kojima se suočava Crkva, on gleda u ljudsko srce i pronalazi načine ljubavi koji mogu deblokirati njegove otvrdnule dijelove.

Treće što bih htio reći o njemu je da je jednostavnost koja se pojavljuje istinska jednostavnost. Ove tri stvari: njegova izvanredna sposobnost intelekta i karaktera, dubina njegova srca i njegova jednostavnost omogućuju mu da dopre do onih izvan Crkve na izvanredan način, kao što je to činio sveti Ivan Pavao II. Postoji dubina koja je blagoslov za cijelu Crkvu, a ne samo za rimsku Katoličku Crkvu.

Justin Welby,
nadbiskup Canterburyja