Dr. Tonči Matulić u predgovoru knjige piše: „Ova knjiga nije samo korisno štivo koje prenosi neke rezultate autorovih teoloških istraživanja i promišljanja, nego je vrijedno za kršćansku pouku, a nadasve poučno za duhovnu izgradnju, upravo stoga što autor ne skriva svoja osobna uvjerenja niti suzbija osobna oduševljenja o onome o čemu promišlja i piše.”

Brebrić je na predstavljanju tijekom uvodnog pozdrava rekao kako su rijetki autori u povijesti teologije, strani i domaći, za koje se može tvrditi da su traženi kod široke publike, a jedan od takvih autora je prof. Tamarut.

Bodrožić je predstavio tematiku Tamarutova djela. „U ovom uratku prof. Tamaruta očituje se prije svega zrela duhovnost i rekao bih zdrava teološka crkvenost. Zrela duhovnost je zasvjedočena prije svega duhovnošću i duhom Svetoga pisma. Njegovo polazište je univerzalističko, trudi se isticati ono što nam je zajedničko svima, ono što nas spaja, pa i u društvu gdje se može reći da postoji prijepor i da ne sagledavaju svi jednako stvarnost oko sebe. Autor svojim promišljanjima gradi most ili pruža ruku zajedništva svima koji misle ozbiljno graditi zajednički svijet i mostove susreta različitih ili drugačijih svjetova.”

Mitrikeski je naveo kako je važnost ove knjige vidljiva u onome što se odmah zamjećuje a to je da „Anton brani vjeru, ne svjetonazorski već duhovno. Svjetonazorsko branjenje vjere je pogrešno jer svatko od nas može imati svjetonazor kakav želi zbog postojanja slobodne volje. Međutim, kada duhovno branite vjeru tada nema protuargumenata. To je onaj trenutak kada Gospodin kaže ‘Dođi i vidi’.”

Sam autor je izrazio mnoge zahvale prisutnima i svima koji su sudjelovali u realizaciji i izdavanju knjige. „Doista osjećam to iz dubine duše kao svojevrsni privilegij – Moći vjerovati! Zapravo je to i smisao ove večeri. Podijeliti to iskustvo s onima koji vjerojatno osjećaju isto ili bi možda htjeli osjećati isto. Doživjeti ljepotu i radost vjere. Vjere koja povezuje”, rekao je Tamarut.