U emisiji urednika Borne Marinića sudjelovali su svjedoci tog napetog političkog trilera – tadašnja pročelnica Ureda predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana Zdravka Bušić, tadašnja savjetnica za odnose s javnošću predsjednika Franje Tuđmana Vesna Škare-Ožbolt te tadašnji potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Mate Granić.

Na početku emisije telefonom iz Bruxellesa izjavu je dao hrvatski diplomat Mario Nobilo koji je istaknuo nepovoljnu poziciju u kojoj se našla Hrvatska na početku svojeg puta prema samostalnosti. U kratkim crtama upoznao je s najvažnijim činjenicama u procesu u kojem je Hrvatska od „neželjenog djeteta“ postala međunarodno priznata država primljena u Ujedinjene narode.

„Hrvatska koja stoljećima nije imala međunarodni status ostvarila je tu svoju vjekovnu težnju“, kazala je Škare-Ožbolt istaknuvši kako je za to ostvarenje bilo potrebno ostvariti niz pravnih uvjeta.

Bušić se osvrnula na vojne uspjehe hrvatskih snaga istaknuvši kako je međunarodno priznanje omogućeno time što je „Hrvatska izdržala na bojnom polju“. Uz to navela je koliko je to bilo teško s obzirom na embargo na uvoz oružja koji je međunarodna zajednica nametnula Jugoslaviji. „Taj embargo nije pogodio Srbiju, on je pogodio Hrvatsku, ali opet smo izdržali!“

Kao najvećeg saveznika Hrvatske na putu prema međunarodnom priznanju svi gosti istaknuli su Svetu Stolicu. U njezino priznanje veže se i anegdota koju je sa slušateljima podijelio Granić: „Nakon Islanda i baltičkih država, Hrvatsku je 13. siječnja priznala i Sveta Stolica. I za to je vezana jedna lijepa anegdota. Uoči Božića, 21. prosinca, Hrvatsku je posjetio predstojnik Kongregacije za humanitarna pitanja Svete Stolice kardinal Giancarlo Angelozzi. Zajedno s kardinalom Kuharićem posjetili smo Brijest pored Siska. Pogled na razorenu crkvicu izazvao je suze u očima kardinala Angelozzija. Nekoliko minuta poslije pitao me što on osobno može učiniti za Hrvatsku. Bez puno razmišljanja kazao sam da bi nas posebno veselilo da Sveta Stolica barem dva dana prije Europske zajednice prizna Republiku Hrvatsku. Rekao je da će učiniti sve što može. Dva sata poslije nazvao me s ručka u Nadbiskupskom dvoru kardinal Kuharić i kazao da je naša zamolba uslišana te da predsjednik Tuđman odmah uputi pismo zahvale Svetom Ocu“.

Na kraju emisije gosti su se prisjetili 15. siječnja 1992. godine i euforije koja je taj dan zavladala u Hrvatskoj, ali i šire. „Svi smo bili neopisivo sretni, ali najsretniji od svih nas bio je predsjednik Tuđman“, zaključio je Granić.