S početkom školske godine ponovno su otvorena pitanja potrebe vjeronauka u školi. Je li mu ondje mjesto i kada ga smjestiti u raspored? Pripada li po svojem sadržaju vjeronauk u školsku nastavu ili ga ipak treba vratiti u crkveni prostor? Kakav utjecaj vjeronauk u školi ostavlja na djecu? I što je s onima koji ga ne pohađaju? O tome su govorili: Ivanka Petrović, savjetnica u Uredu za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije i zamjenica predstojnice, prof. Momir Karin, pomoćnik ministra u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i mr. sc. Pavo Šimović, ravnatelj OŠ Lučko.

„U srednjim školama vjeronauk kao alternativu ima etiku, dok u osnovnim školama za sada takva alternativa ne postoji“, rekao je pomoćnik ministra znanosti i obrazovanja Momir Karin: „Znamo mi da i drugi izborni predmeti nemaju alternativu, ali se jedini problem stavlja kod vjeronauka”. Komentirao je i kako je vjeronauk u javnosti zanimljiv ne kao stručna, već kao ideološka tema: „Znam da je to tema one manjine koja nije odabrala vjeronauk, postavljaju se uvijek pitanja na koji su način ta djeca zbrinuta i što je s njima dok se odvija nastava vjeronauka. Koliko znam, i kao ravnatelj i poznajem sustav, mislim da svi ravnatelji posebno brinu o svakom djetetu u sustavu, pa tako i u nastavi vjeronauka. Mislim da pojedinačni ‘incident’ u sustavu ne može se nametati kao pravilo”. Ujedno je napomenuo kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne želi sudjelovati u politizaciji vjeronauka: „Ne želimo ići na razinu politizacije, kao Ministarstvo želimo svima osigurati jednak pristup, kvalitetu, da svatko ima jednaka prava u sustavu”.

Ravnatelj OŠ Lučko Pavo Šimović objasnio je što se događa s učenicima za vrijeme nastave vjeronauka koji ga ne upisuju: „Treba samo malo dobre volje. Mi problem rješavamo tako da oni učenici koji ne pohađaju nastavu vjeronauka budu zbrinuti u čitaonici, uvijek su pod nadzorom, imaju adekvatan prostor, računalo. U komunikaciji s roditeljima tih učenika uvijek se može doći do rješenja”.

Nerazumijevanje mjesta vjeronauka u školskom sustavu komentirala je i Ivanka Petrović, savjetnica u Uredu za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije: „Mislim da bi bilo jako važno napraviti dobru digresiju da vjeronauk u školi ima svoj cilj, a župna kateheza svoj drugi cilj”. Vjeronauk odgovara ciljevima škole, brine se za cjeloviti odgoj učenika, vodi ga u spoznaje temelja kršćanske vjere i uči razumjeti zašto to prihvaća, te stvara odnos s drugim religijama: „Vjeronauk u školi ima ulogu otvoriti religioznu komponentu djetetu, vidjeti gdje je on u odnosu na svoju vlastitu religioznost, razumjeti i promatrati i sebe, druge i svijet kršćanskom slikom, kršćanskom antropologijom”. Kao takav, ima svoje mjesto u Nacionalnom kurikulumu iz 2010. godine. Petrović smatra da pitanja o vjeronauku u školi nužno nisu loša: „Svake godine tako dobijemo priliku za određenu autorefleksiju da vidimo gdje smo u odnosu na ostale i na same sebe, što je to što možemo korigirati. Da nemamo tih intervencija izvana, koliko bismo bili sami u moći napraviti određenu samoprocjenu?” Ova rasprava poticaj je na veću transparentnost vjeronauka, dodaje savjetnica Petrović: „Svaka škola mora učiniti vidljiv što su sadržaji vjeronauka”.

Dok srednjoškolci sami biraju vjeronauk kao izborni predmet, za osnovnoškolce taj izbor čine roditelji. Ravnatelj Šimović navodi i razloge tog izbora: „Sigurno da je ta motivacija heterogena, od čisto vjerničkih motiva do onih tradicijskih. Škola kao takva nema razloga ulaziti u motive, jedino što treba ponuditi jest izbor”. Savjetnik ministra Karin na kraju je zaključio: „Svakako ćemo, i ministar je to najavio, i u osnovnim školama osmisliti da vjeronauk ima alternativni predmet koji će biti iz istog područja, društveno-humanističkog”.

Na kraju spomenimo kako prema podacima Nacionalnog katehetskog ureda HBK, od 521.964 učenika svih osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj, katolički vjeronauk u osnovnim školama pohađa 85-90%, a u srednjim školama 78% učenika.